Kad odlučujete kod kojeg ćete liječnika specijalista otići, vjerojatno odete na portal Najdoktor, gdje pacijenti mogu ostavljati svoje ocijene i komentare. Koristan je to sustav koji je mnoge poštedio loših iskustava. Baš tamo dr. Tajana Pavić ima ocjenu od 4,9. Gastroenterologinja iz KB Sestre Milosrdnice iz Zagreba prvi se put našla ispred fotoaparata i prvi put je ona odgovarala na pitanja, umjesto da ih postavlja. Ipak, u svemu se tome dobro snašla, a cijelu je ekipu oduševila spontanošću i toplinom. S njom smo pričali o njezinoj profesiji, o tome kako se nosi sa svakodnevnim stresom te napredovanju u struci.
Kad ste shvatili da želite postati liječnica, što je sve utjecalo na vašu odluku?
- Negdje pred kraj gimnazije (u zadnjoj predratnoj generaciji Križanićeve) znala sam da je medicina ono čime bih se mogla baviti. Bez nekog konkretnog poticaja sa strane ili informacija iz prve ruke činilo mi se da bi moglo biti dovoljno zanimljivo i izazovno, a vrijedno truda da se posvetim tome. Radne navike mi nisu nikada predstavljale problem, a dril predratne gimnazije u Križanićevoj samo je olakšao upis na fakultet. Po završetku položila sam ispite koji su mi omogućili nastavak školovanja u SAD-u, ali sam naposljetku ostala u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina, kada sam bila tamo na edukaciji, dobila sam ponudu da ostanem i to mi je bila potvrda da sam dobro izabrala.
Koliko se posao u praksi razlikovao od onoga što ste zamišljali prije nego što ste počeli raditi?
- Kada si mladi liječnik, sve ti je novo, a fakultet te uglavnom ne priprema za ono što te čeka u praksi. Jedna od čari kliničke medicine je raznolikost posla i, iako bolesti slijede neke tipične tijekove, ne postoje dva jednaka bolesnika i na kraju dana, bez obzira na iskustvo, uvijek možeš nešto novo vidjeti i naučiti. Drago mi je da sam izabrala upravo gastroenterologiju jer sam u zadnjih dvadesetak godina bila uključena u izvanredni napredak endoskopskih metoda u dijagnostici i liječenju bolesti probavnog sustava.
Imate vrlo visoke ocjene na portalu Najdoktor. Koliko vam znači takav feedback od pacijenata?
- Ishod liječenja rezultat je interakcije pacijenta i liječnika, a to je često puno više od ishoda procedure koju ste izveli ili lijeka koji ste dali. Percepcija je jako važna, posebno danas kada se miješaju granice virtualnog i realnog, ali na prvom mjestu su mi ipak objektivni pokazatelji učinjenog. Naravno da mi je drago dobiti potvrdu da je ono što radim dobro jer nitko ne može biti kritičniji prema meni od mene same.
Osim vještine i iskustva, što je važno da biste postali uspješna liječnica?
- Vještina dolazi s iskustvom, a ono se stječe upornim radom, predanošću, voljom i strašću, ali znati ne garantira da ćeš i spoznati (za ovo nemam recept). No koliko god da su individualne osobine važne na putu uspjeha, medicina je timski posao i bez dobrog tima nema izvanrednih rezultata. S ponosom ističem činjenicu da smo, iako bez praktičnog iskustva i jasnih protokola, ali uz timski rad, puno dobre volje, spremnost na učenje i veliki entuzijazam svih djelatnika Odjela intervencijske gastroenterologije, endoskopskih sestara i tehničara Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju, anesteziologa, radiologa i kirurga naše bolnice uspjeli razviti metodu minimalno invazivnog endoskopskog liječenja bolesnika s komplikacijama upale gušterače čiji su rezultati danas usporedivi s rezultatima najvećih svjetskih centara.
Da niste liječnica, čime biste se bavili?
- Bila bih CEO Googlea (smijeh). Šala, ne bih, ali me fascinira da aktualni gospodin nije vidio telefon do 12. godine života.
Što je za vas uspjeh?
- Uspjeh je osobna kategorija. Iskrenost, poštenje, trud, vjernost sebi i drugima su mi neizmjerno važni i nastojim se okružiti ljudima u kojima to prepoznajem. Dokle god želim ići naprijed i ulagati maksimum energije i napora u ciljeve u koje vjerujem, za mene je to uspjeh. Vodim se uglavnom onom Einsteinovom: "Try not to become a man of success. Rather become a man of value."
Jeste li se ikad susreli s predrasudama u svom poslu - zato što ste žena?
- Jesam, ali sam se trudila što manje obazirati se na to. Ponekad me ta tvrdoglavost i nepopustljivost oko nekih principa koštaju, ali sve ima cijenu. Gastroenterologija je struka u kojoj je tradicionalno bilo više muških kolega, no trendovi se, kao i u cijeloj medicini, mijenjaju. Imam sreću da sam radila u sredinama u kojima je kriterij za uvažavanje većinom bila stručnost. Bilo koji posao, pa tako i ovaj, nema veze sa spolom i rodom, nego s fizičkim i mentalnim kapacitetom osobe koja ga obavlja.
Mislite li da se muškarci boje snažnih, uspješnih žena?
- Iz iskustva znam da se snažni muškarci ne boje snažnih žena.
Vaša je struka u prvom planu već mjesecima ove godine zbog borbe s koronavirusom. Kako vi doživljavate ovaj period, kako se nosite s time?
- Ovo su vremena koja od svih nas traže dodatne psihološke, fizičke i emotivne napore. Koliko god je teško liječiti oboljele od kovida, toliko je zahtjevno liječiti i ostale teško bolesne i "čuvati ih" od, za njih, potencijalno fatalne infekcije koja je ovih dana svuda oko nas. Puno je o temi zdravlja i bolesti i našeg odnosa prema tima kategorijama, posebno u kontekstu slobode (koja nikada nije apsolutna) rečeno zadnjih mjeseci. Nadam se samo da će nam to pomoći posložiti prioritete na kojima se bazira naš sustav vrijednosti.
Kako se opuštate? Imate li neke rituale self-carea uz koje lakše prebrodite stres i očuvate svoje mentalno zdravlje?
- Svakodnevno čitam beletristiku, održavam fizičku aktivnost, u zadnje vrijeme najčešće trčanjem i dugim šetnjama, pogledam poneku zanimljivu seriju, društvene mreže ignoriram. Ipak, najbolje me "centrira" obitelj.
Kako biste opisali svoj modni stil?
- Klasika s pomakom. Trendove pratim minimalno, uzimam samo ono što mi se sviđa.
Općenito, kako pristupate modi, odnosno odjeći i dodacima - kako ih birate, što vam je važno pri tome?
- Ne kupujem puno, ali volim kvalitetnu, udobnu i dobro krojenu odjeću i obuću. Cijenim kada se vidi da je u nešto utrošeno vrijeme i trud. Teško mi je naći komade koji odgovaraju mom niskom rastu, zato sam godinama vjerna talijanskim majstorima. Volim Sportmax, od obuće mi najviše odgovara Tod´s.
Koji su vam najdraži komadi u ormaru?
- Ponekad ne mogu odoljeti malim umjetničkim djelima u obliku torbi, a u zadnje vrijeme moj favorit je Loewe.
Imate li omiljeni parfem?
- Armani Prive Figuier Eden.
Kako izgleda vaša beauty rutina?
- Nemam specijalne rutine, ali nikad ne preskačem jutarnje umivanje, hidratantni tonik i tonizirajuću kremu, a prije spavanja temeljito čišćenje lica s dva čistača, nakon čega slijede serum i noćna krema. Jednom tjedno radim piling i stavljam hidratantnu masku. Nastojim se raznovrsno hraniti, ne pušim, alkohol pijem vrlo rijetko, a stresa imam u izobilju.
Što čitate/slušate/gledate?
- Volim duhovitu, inteligentnu beletristiku, razveseli me otkriće vještog pisca (recimo Kristiana Novaka). Slušam raznoliku glazbu, ali najviše uživam slušati pjesnike, od Arsena Dedića do Nicka Cavea.
