Dok sam po stoti put sjetno klikala po šarmantnoj snimci Gvardiolova gostovanja u Knjazovoj emisiji prije nekoliko godina i secirala njegove ratničke "Zorro maskirani osvetnik" ulaske na teren Svjetskog prvenstva u Katru, nisam mogla ni sanjati da će Gloriju Glam pomaziti sam Bog nogometa. Dobiti intervju s njim, izvan svemira sportskih portala, emisija i nogometne terminologije, ide direktno u kategoriju lutrije i ludila. Glavnu urednicu interno smo proglasili neuračunljivom dok nam je pred zaključivanje broja mirno odmahivala rukom uz mantru: uspjet ćemo! Njoj iza leđa tražili smo plan B za zimski cover. Unajmljivali smo žive sobove, pisali Djedu Mrazu jer i njega je lakše uloviti s obzirom na to da je u penziji. U najneočekivanijem trenutku scenarij potencijalno neuspješne priče doživljava senzacionalni obrat… kao što se može dogoditi samo u nogometu kod izvođenja jedanaesteraca. Stiže nam špijunska poruka da se sutra ujutro nacrtamo u neodoljivom gornjogradskom boutique hotelu HOH jer smo uspjeli ukrasti apsolutno najvredniji hrvatski nogometni trofej u ovom trenutku: Joška Gvardiola!
Između dvije velike utakmice oteli smo zvijezdu. Imamo ograničeno vrijeme prije nego što nam pošalju komisiju Europskog nogometnog saveza da nas uhapse i vrate junaka na teren. Dok se klanjamo urednici što je dogovorila prvi editorijal s Gvardiolom ikad, proganja nas potmuli zvuk tik-taka, ali ne odustajemo. To jutro stanovnici Zagreba mogli su svjedočiti poprilično ludoj i euforičnoj povorci redakcije Glorije Glam koja iz hotelske sobe, pretrpana odjećom i rekvizitom, pretrčava u eksterijere pa se vraća nazad dok nam art direktor ne servira novu lokaciju. U jednom trenutku sjedimo na klupicama Gornjeg grada, u sljedećoj sekvenci smo u hotelskoj sobi, pa na božanstvenoj hotelskoj terasi pijemo kavu s nogometnim Apolonom i plišanim medvjedom kao važnim članom tima i metaforom njegove nježnosti, pa smo u parkiću dok ga fotografkinja zumira naslonjenog na drvo.
Djelatnici hotela drhte ruke od uzbuđenja dok nam servira kroasane. Svi pričamo u isto vrijeme. Paralelno mu uvaljujemo papiriće za obećane autograme svim užim i širim članovima obitelji, susjeda i poznanika. Besramno hvatamo kadrove za selfije u pauzama od klikanja fotoaparatom. Stilistica i vizažistica ga skidaju, oblače, češljaju, navlače, a on: ČISTA MEDITACIJA. Ako njegov talent vrijedi 75 milijuna eura, njegov osmijeh penje se na milijardu. Nježnost, krhkost, dobrota, snaga, hrabrost i odlučnost u 185 cm gladijatorske, bradate ljepote. Osmijeh mu je reklama za dobrotu. I da se vratimo na početak. Zašto je Jošku Gvardiolu sa samo 22 godine svijet već pod nogama?
Formula sadrži jednog vizionarskog tatu, nogometnog rekreativca koji ga je sa samo šest godina doveo na travnjak nogometnog kluba Trešnjevka gdje nije bilo igrača njegova uzrasta pa je sudbinski završio sa starijima, da bi uskoro dobio poziv od Dinama. Tu je i jedna ljubavna, brižna mama koja je vjerojatno skuhala tisuće obroka i dala tisuće zagrljaja za talentirano čudo od djeteta koje se noću tramvajem vraćalo sa svakodnevnih treninga. I dvije anđeoske starije sestre koje su čuvale svog mlađeg brata. Tu su i bake i djedovi koji su nadogradili ljubavnu kapsulu iz koje je izašao. I jedan samozatajni moćni menadžer Marjan Šišić koji se ne voli medijski eksponirati, ali kako ga ne spomenuti.
Ono što možemo opipati pri prvom pogledu na Joška Gvardiola je nutrina ispunjena neizmjernom toplinom, podrškom i skromnošću. Na petom katu nebodera na Srednjacima mirno se odgajala jedna stabilna, zdrava i čista nogometna bomba. Koja je trenutno aktivirana u moćnom Manchester Cityju. Hvale ga apsolutno svi, od suigrača, legendarnog trenera Guardiole do engleskih medija. Obožava ga nacija, dive mu se djeca. Priča o Gvardiolu samo je nastavak priče o nevjerojatno talentiranoj generaciji alfa hrvatskih sportaša i sportašica koja je bila ključna u formiranju identiteta Hrvatske u svijetu. I da, Gvardiol je na vrhu svijeta, a mi smo pitali tko je on zapravo… kad se ugase reflektori stadiona. Otkud mu ta nevjerojatna mentalna ratnička snaga da se nosi s izazovima najobožavanijeg sporta na svijetu koji ima četiri milijarde poklonika? A da pritom ostane autentičan, skroman, fokusiran i uzemljen.
Dočarajte nam svoj obiteljski nukleus. Što je obitelj ugradila u vaše biće i što ste ponijeli sa sobom u život? Kako je izgledala vaša dječja sloboda i vaša igra?
- Odrastao sam u jednoj običnoj, skromnoj i pravoj radničkoj obitelji u Zagrebu. Djetinjstvo mi je obilježeno bezbrižnom igrom s prijateljima u kvartu, nabijanjem lopte na školskom igralištu i istraživanjem svijeta bez previše briga. Sloboda je za mene tada značila biti vani cijeli dan. Potpuno opušten i relaksiran. Vječno zaigran i predan. To iz perspektive današnjeg ubrzanog vremena predstavlja mali raj. Obitelj je za mene temelj svega koliko god stereotipno zvučalo. Temelj moje hrabrosti. Temelj mojih stavova. Temelj mojeg odnosa prema životu i svemu što radim. Vrijednosti koje su mi usadili i roditelji i bake i djedovi su poštovanje, rad, poniznost i vjera u samog sebe. Njih sam gledao kako upravo to žive i od toga sam satkan. Mjesta mojeg djetinjstva su nešto ubrzaniji, ali opet miran Zagreb i ljepota Novigrada i mora.
Da izrađujete svoj psihološki profil, kako biste nam opisali Joška Gvardiola? Što najviše osjećate u sebi? Kakvi ste na terenu u odnosu na privatni život?
- Točno ono što vidite na terenu, to sam i u privatnom životu, nema neke razlike. Motiviran i odlučan - maksimalno koncentriran na uspjeh kao dio tima. Ono što smatram esencijalnim je da pritom imam osjećaj za druge. Empatija je po meni najveći doseg ljudskog razvoja. Volim pomagati ljudima. Vjerujem u humanitarni rad, ali to mora biti iskreni dio nas. U sebi najviše osjećam želju za stalnim rastom i usavršavanjem. Moglo bi se reći da sam ambiciozan jer se to tako apostrofira, ali sa zdravom mjerom.
Kako objašnjavate život? Jeste li religiozni, kako gradite svoju mentalnu snagu i vjerujete li u psihoterapiju?
- Život smatram darom - prilikom da nešto stvorimo, kreiramo, ostavimo trag i budemo bolji iz trenutka u trenutak. Vjerujem da svatko od nas ima svoju misiju i svrhu. Odgajan sam u katoličkoj vjeri, iako vjerujem da se duhovnost manifestira na različite načine i svatko je može drugačije živjeti. Moja priča je priča o radu, odricanju i vjeri u vlastiti put. Psihoterapiju smatram korisnom, iako je osobno nisam koristio. Njegovanje mentalne snage u sportu je ključno i ja je podržavam nekim svojim alatima.
Kako je izgledao vaš prvi susret s loptom?
- Nogomet je vjerojatno izbor moje duše oduvijek. Prvi kontakt s loptom dogodio se čim sam prohodao. I ne pamtim svoj život bez nogometa. Brzo sam osjetio tu strast i ispunjenje da uživam na terenu. I nekako sam organski znao da imam talent. Škola je imala razumijevanja za tu moju ljubav, iako sam se često morao odricati druženja s vršnjacima.
Razotkrijte nam svoju profesionalnu priču... kako su se stvari događale i kako se događaju u vašem životu?
- Moj profesionalni put započeo je u Dinamu, gdje sam naučio osnove discipline i ozbiljnog pristupa nogometu, a nakon toga uslijedio je razvojni put u RB Leipzigu. Zatim me život odveo do Manchester Cityja, kluba s nevjerojatnim rezultatima i ambicijama. Svaka faza u karijeri dolazila je s vlastitim izazovima, ali i mogućnostima za rast. I sve je oduvijek teklo nekako prirodno.
Tko su vaši najvažniji ljudi bez kojih ne biste bili to što ste danas?
- Obitelj je moj najveći gradivni stup. Uz njih, imam svoj pravi pravcati klan sastavljen od profesionalaca, prijatelja i rodbine koji su mi uvijek bezuvjetna podrška. Nevjerojatno me motiviraju i pomažu mi da ostanem fokusiran.
Čega se sve profesionalni sportaši odreknu tijekom karijere u komparaciji s "običnim" ljudima, a što dobiju za razliku od onih koji nemaju taj talent? Je li život sportaša ponekad okrutan i težak?
- Profesionalni sport doista zahtijeva velika odricanja -privatnost, slobodno vrijeme i običan život često ostaju po strani. Ali sportaš dobiva priliku živjeti svoje snove, putovati svijetom i inspirirati druge. Ponekad je izazovno i teško, posebno kada se suočavamo s ozljedama ili pritiscima. Ponekad je prepuno adrenalina, strasti i emocija. To je taj neki univerzalni balans.
Koja su vas životna iskustva najviše polomila i slomila?
- Najteži trenuci uvijek su vezani za ozljede i situacije kad ne mogu pomoći timu. Privatno, to su stvari za koje smatram kako ih čovjek mora zadržati za sebe, ali kroz sve izazove sam prošao uz snažnu podršku najbližih.
Jeste li ikad prošli kroz istinsko iskustvo samoće i tuge? Postoje li takve epizode u vašem svemiru?
- Nemam baš vremena za samoću i tugu jer sam beskrajno fokusiran na rad. Nekako uvijek gledam prema naprijed i mogu kanalizirati sjetna stanja.
Kako se zove trenutni ciklus u vašem životu? Kako se osjećate, u kakvom ste odnosu sa samim sobom i sa svijetom oko sebe? Jesu li ovo godine u kojima prodire neka zrelost, neki novi Joško?
- Moj život mogli bismo podijeliti na nekoliko faza, ali svaka uključuje nogomet: djetinjstvo puno igre, tinejdžerske godine ispunjene radom i učenjem te sadašnja zrelija faza u kojoj se trudim pronaći balans između profesionalnih obaveza i privatnog života.
Kako povezujete dimenziju brige o tijelu i fizičkom izgledu sa psihičkom stabilnošću i unutrašnjim balansom? Što vam tijela govore o ljudima? Tjelesnost - tijelo i ljepota iz vaše perspektive?
- Briga o tijelu i fizičkom izgledu ključna je za psihičku stabilnost i unutarnji balans. Tijelo je alat sportaša, ali i ogledalo općeg zdravlja. Kod ljudi cijenim energiju koju zrače, njihov stav i način na koji se odnose prema sebi i drugima. Definicija ljepote nikako ne može biti samo fizički izgled - ljepota doista dolazi iznutra i reflektira se prema van.
Jeste li svjesni svoje ljepote i snage kao što smo je mi vanjski promatrači svjesni? Kako se ta percepcija mijenjala kroz život? Što se danas zrcali kad se pogledate u ogledalo?
- Iako maksimalno poštujem mišljenje drugih, smatram kako svoj identitet ne trebamo graditi na temelju percepcije drugih, moramo biti dosljedni samima sebi. Naš izgled rezultat je unutarnjeg stanja, discipline, prehrane i treninga. Kad se pogledam u ogledalo, vidim osobu koja raste i radi na sebi, iznutra i izvana.
Koja je vaša priča s vlastitim egom? Mnogi psiholozi kažu da je došlo vrijeme da se s tog termina makne samo negativna stigma. Ego nas i brani.
- Pokušavam balansirati između zdravog samopouzdanja i poniznosti. Važno je ostati prizemljen, pogotovo u svijetu sporta gdje se često suočavamo s izazovima za vlastiti ego, a to stvarno može predstavljati izazove.
Kažu da je prijateljstvo najuzvišeniji oblik ljudskog odnosa? Što vama predstavljaju prijateljstva? Jesu li moguća i stvarna, nezavidna prijateljstva u profesionalnom sportskom životu?
- Imam nekoliko baš pravih prijatelja, onih koji su uz mene bez obzira na uspjehe ili neuspjehe. Iako profesionalni sport traži puno vremena, trudim se održavati te odnose. Jer prijateljske odnose treba njegovati i čuvati. U sportskom svijetu postoje i prijateljstva s kolegama, ali ona zahtijevaju puno razumijevanja zbog specifičnog životnog stila.
Kako izgleda vaša zona komfora? Otkrijte nam svoj tajni svijet u kojem se punite i regenerirate? Koliko dnevno skrolate po mobitelu i što su vaše virtualne opsesije i teme?
- Moja zona komfora su trenuci mira, najčešće s obitelji ili prijateljima. Na mobitelu skrolam umjereno, većinom pratim sportske vijesti i edukativne sadržaje. Volim gledati filmove u slobodno vrijeme, a često pjevam, u društvu, sam, pod tušem, na treningu, u autu...
A kako izgleda vaš bijes? Što vas ljuti, frustrira i guši?
- Bijes kod mene nije čest. Naučio sam da je najbolji način suočavanja s ljutnjom raditi na rješenju problema, umjesto da se prepustim emocijama.
Što je za vas osjećaj potpune slobode i mira?
- Potpuna sloboda i mir za mene su trenuci kada sve nekako mirno teče u mom okruženju. To može biti priroda, vrijeme s obitelji ili trenutak nakon velike pobjede na terenu.
Što je po vama ljubav i energija ljubavi? Vidite li se u nekom stabilnom odnosu, obiteljskom životu, braku i uz djecu? Vjerujete li uopće u brak u ovo suvremeno doba?
- Ljubav je puno dublja dimenzija od samog odnosa s nekim. Ljubav je stanje prema samom sebi i cijelom svijetu. Vjerujem u stabilan obiteljski život i brak. Smatram da se prava partnerska ljubav temelji na razumijevanju, zdravim kompromisima i međusobnom poštovanju. Ne može me voljeti određeni tip žena, može biti samo jedna žena koja mene voli, koju ja volim i nema drugih.
Je li život lakši ili teži kada igraš za klub poput Manchester Cityja? I je li sam grad dobar prema vama? Jeste li tamo pronašli slobodu i mir? Opišite nam njegov puls.
- Život u klubu poput Manchester Cityja dolazi s dvije strane medalje. S jedne strane, imate nevjerojatne resurse, podršku i priliku igrati na najvišoj razini. Sve je organizirano na vrhunski način, što olakšava fokus na nogomet. S druge strane, očekivanja su uvijek maksimalna. Svaka utakmica nosi pritisak i zahtjev da budete na vrhuncu svojih mogućnosti. Potrebna je velika mentalna snaga da ostanete mirni pod takvim pritiskom. Manchester je sjajan grad, s malo više kiše, ali polako se navikavam. Ljudi su srdačni, a klub pruža sve što igraču treba da se razvija. Običan dan nije nimalo senzacionalan jer uključuje treninge, analize, odmor i ostane malo vremena za druženje. Noćni život ne postoji jer je moj glavni fokus igra.
Kakav je vaš odnos prema novcu? Odrasli ste u skromnim uvjetima i onda je s nogometom došao i novac - je li to na neki način bilo zastrašujuće? Je li vas promijenilo?
- Novac je instrument, ali ne i svrha života. Najviše ulažem u obitelj i sigurnu budućnost. Odrastanje u skromnim uvjetima naučilo me cijeniti ono što imam. Karijera mi je omogućila da financijski pomognem obitelji i ostvarim svoje ciljeve.
Joško i putovanja... Joško i priroda… Joško i adrenalin… Joško i perfekcionizam… Joško i moda? Sve nas zanima.
- Putovanja mi pružaju priliku da upoznam nove kulture, ljude i običaje. To je jedna od privilegija mog posla, ali često su povezana s nogometnim obavezama pa nemam puno vremena za istraživanje. Obožavam more, planine, šume. Obožavam susret s prirodom. Jako volim životinje. Uvijek sam za akciju i adrenalin je moje prirodno stanje. Perfekcionist sam samo u nogometu i u kuhanju. Volim modu, pratim trendove, ali to nije moj životni prioritet. Odjeća je odraz osobnosti, ali vjerujem da su karakter i energija mnogo važniji.
Kako se osjećate na terenu? Jeste li tada u svojevrsnom meditativnom stanju i potpunom fokusu ili vam ponekad misli lete?
- Na terenu sam u potpunosti usredotočen. Misli mi ne lete - svaki trenutak posvećen je igri, timu i cilju. To možda i jest meditativno stanje.
Sada ste poput rock zvijezde. Smeta li vam slava?
- Ne gledam sebe na taj način stvarno. Trudim se ostati prizemljen i koncentrirati se na svoj posao.
Postoji li ponekad strah na terenu? Od nekog moćnog protivnika?
- Svakog protivnika morate cijeniti, ali strah nije opcija u nogometu, jer bi vas mogao kočiti. Umjesto toga, fokusiram se na taktiku i pripremu kako bih bio na razini.
Kad biste sjedili pred masom klinaca koji su na samom početku nogometne karijere, što biste im savjetovali?
- Savjetovao bih im da uvijek vjeruju u sebe, čak i kad stvari postanu teške. Nogomet je put koji zahtijeva predanost, rad i puno odricanja, ali istovremeno pruža nevjerojatne nagrade. Rekao bih im da uživaju u igri, uče iz svake prilike i ne boje se pogrešaka, jer one su dio rasta. Također bih naglasio važnost obrazovanja i skromnosti - to su stvari koje će ih pratiti cijeli život.
Koji klub smatrate najvećim na svijetu?
- Uvijek onaj za koji igram.
Koji su po vama najveći magovi nogometa? Vaši idoli? Od koga ste učili i implementirali znanje u svoju igru?
- Messi, nevjerojatno je što je taj čovjek postigao. Definitivno najveći nogometaš svih vremena!
Tko je vaš samozatajni agent Marjan Šišić, kako ste se upoznali i započeli suradnju? Zašto ste baš odabrali njega?
- Marjan je osoba od velikog povjerenja. Naša suradnja počela je kad sam bio na prijelazu iz juniorskog u seniorski nogomet. Odabrao sam njega jer ima profesionalni i prijateljski pristup, zna što radi i pomaže mi u donošenju ključnih odluka.