U zadnje vrijeme neke su teme aktualnije od drugih, a dvije su, moglo bi se reći, goruće. Podiže se svijest o njima, svakodnevni su gost razgovora, što prijateljskih, što poslovnih, a korak po korak s njih se uklanjaju tabui. Zahvaljujući svojoj generalnoj raširenosti, konačno se potiče ljude na to da, u kontekstu tih problema, zajedničkim snagama dođu do nekog rješenja. Riječ je, s jedne strane, o mentalnom zdravlju, a s druge, o zaštiti okoliša. Višegodišnja pandemija prožeta lockdownima i konstantnom zabrinutošću na više je načina ugrozila pojedinca, uključujući i njegovu psihičku stabilnost. A opet, istovremeno je potaknula ljude na to da odgovore na neka pitanja, koji su se prije tražili u zagušljivom i nezaustavljivom načinu života protkanom neodgodivim obavezama, potraže u prirodi. Nije se teško prisjetiti dana kad su histeriju shopping centara zamijenile deke na Maksimiru, kad je pogled u nebo značio više od pogleda u ekran. Obitelji su vrijeme češće provodile u miru, u zelenilu, u okružju koje bi čovjeku trebalo biti "kao doma", a s vremenom mu je postalo strano. Ovom tekstu nije namjera idealizirati period koji su mnogi proveli zatvoreni i u strahu za svoje bližnje, ali potrebno se s vremena na vrijeme zapitati što se dogodilo s navikama, tada stečenim, a danas opet zaboravljenim. Zavirivali smo u neistražene zakutke gradskih parkova, otkrivali okologradska područja u kojima nikada nismo bili. Šetali smo, hodali, planinarili. Ne čudi da je s pandemijom Europu dočekao pravi boom hobija čije se aktivnosti zbivaju u prirodi, a u tom kontekstu posebno je atraktivno promatranje ptica, omiljena razonoda onih koji traže odgovor na pitanje kako spojiti strast i interes prema prirodi s njegom i brigom o vlastitom mentalnom zdravlju. O ovom atraktivnom i dinamičnom, a opet umirujućem hobiju razgovarali smo s Ivom Šoštarić, voditeljicom Programa za edukaciju, volontere i članove udruge civilnog društva Biom.
"U Biomu se bavimo zaštitom prirode, s fokusom na zaštitu ptica i njihovih staništa", objašnjava nam Iva za početak. "To uključuje razne tipove rada, od borbe protiv krivolova, različitih istraživanja i monitoringa provedenih u zaštićenim područjima, provođenja direktnih mjera zaštite nad određenim vrstama, pa sve do restauracije staništa i različitih zagovaračkih, edukativnih i volonterskih aktivnosti koje provodimo u dobrom dijelu Hrvatske." Postaje još bolje - kasnije u razgovoru Iva je spomenula i čišćenje špilja za povratak sredozemne medvjedice, kao i rad na obnovi pašnjačkih staništa na Dinari. Interesi i aktivnosti Bioma raznolike su, ali znatiželju budi upravo provedba edukacija i tura promatranja ptica koje organiziraju u Zagrebu i Sinju. "Birdwatching ture provodimo u gradskim staništima, u Zagrebu bi to bilo na Maksimiru i Savici, gdje se mogu vidjeti mnoge interesantne vrste. Na svako promatranje donesemo priručnike za prepoznavanje vrsta i dalekozore, a priključiti nam se može bilo tko."
U dvadeset i prvom stoljeću ljudi su se promatranju ptica kao hobiju okrenuli u svrhu potrage za unutarnjim mirom koji čovjeku, kao prirodnom biću – što često želimo zaboraviti da jesmo – može vratiti, makar na trenutak, jedinstvo s prirodom. No informacije i znanje stečeno birdwatchingom nudi još i više od jedinstva – razumijevanje prirode. Bombardirani eko porukama, upozorenjima o greenwashingu, klimatskim promjenama i njihovim potencijalnim destruktivnim posljedicama na svijet, ljudi imaju tendenciju o bioraznolikosti čitati u knjigama i slušati na podcastima, dok je malo tko ima naviku osluškivati i promatrati vlastitim očima. Samo odlaskom u šetnju Maksimirom radoznali šetač može susresti više od stotinu vrsta ptica, a ta Lijepa naša koju volimo uzeti zdravo za gotovo zapravo nudi impresivnu širinu bioraznolikosti te postaje destinacija promatrača ptica iz sjevernih zemalja, koji vrste koje u domaćim staništima ne mogu zateći, dolaze tražiti u Hrvatsku.
"Europa sama po sebi nije vrlo raznolika - zapravo je ono što je u tropima puno bogatije i raznolikije", tumači nam Iva. "Sukladno tome, južnije zemlje u Europi obično su bogatije vrstama. Hrvatska ima popriličan broj vrsta s obzirom na veličinu, zbog svog južnijeg položaja i raznolikosti staništa, a upravo su sjeverne zemlje te koje imaju razvijenu kulturu birdwatchinga. No one, pak, nemaju puno netaknute prirode - zemlje Mediterana su te koje nude veliku raznolikost. Neka područja poput Španjolske tvore usko grlo migracijskih puteva, i u doba se migracije, dakle za jeseni i proljeća, u njima može zateći jako velik broj vrsta, jer se tamo naguraju i vrste sa sjevera. Takve zemlje jesu atraktivne, ali promatrači dolaze nove vrste skupljati i u Hrvatsku, i to neke koje su nama najobičnije, poput žutarice, koju vidimo u skoro svakom kvartu svakoga grada."
Sakupljači vrsta samo su jedan od "tipova" promatrača ptica. Interesi su različiti, kaže Iva, baš kao i karakteri ljudi. Neki dolaze samo kako bi se družili, upoznali novu ekipu i na taj način proveli kvalitetno, aktivno vrijeme u prirodi. Usput će naučiti nešto novo i ugledati neku vrstu koju dotad nisu primjećivali, tako da je kvalitetno provedeno slobodno vrijeme zagarantirano. Neki pak dolaze s ciljem kako bi se upoznali s vrstama tipičnim za područje u kojemu žive ili često obitavaju. Imaju li naviku šetati uvijek jedno te istom rutom šume ili parka, voljeli bi znati prepoznati kada se koja ptica i s kojom namjenom glasa, kako bi razvili jaču sponu s prirodom oko sebe i osjećali se, ponovno, više kao njen dio nego kao potpuni stranac. A treći se zbog strasti i predanosti s vremenom pretvore u sakupljače, odnosno kolekcionare, u one koji uvijek žele vidjeti jednu vrstu više – ti će i putovati i istraživati staništa, njima će birdwatching služiti kao motivacija za izlaske iz zone komfora te će poput planinara uvijek na umu imati iduću destinaciju koju treba istražiti. Iz Bioma također napominju kako nema specifičnih talenata koje osoba mora već posjedovati kako bi postala iskusan promatrač ptica – svatko s interesom i motivacijom ima potencijala, i iako će nekima biti lakše prepoznavati zvukove dok će se netko bolje snaći s, recimo, bojama i oblicima tijela ptica, na kraju dana važno je samo pomicati svoje granice i razvijati svoju strast. I to, po mogućnosti, daleko od tehnologije, društvenih mreža, mailova i "hitnih" telefonskih poziva. "Boravak u prirodi izuzetno dobro utječe na mentalno zdravlje i preporučuje se ljudima koji se nose s raznim izazovima svakodnevnog života. A upravo je promatranje ptica u tom kontekstu posebno zanimljiv hobi, jer su ptice jako pristupačne ljudima. One žive u istom senzornom svijetu kao i mi, oslanjaju se najviše na svoj sluh i vid, kao i ljudi, što znači da komuniciraju tako što se međusobno vide i čuju. Većina ih je aktivna preko dana, a s obzirom na to da su sposobne letjeti, može ih se promatrati bez da im ugrožavamo staništa."
Ptice su, ukratko, nevjerojatne životinje koje podrazumijevamo koliko i većinu aspekata naše svakodnevice koji se ne uklapaju u niz obaveza kojima je zakrčena naša "to do" lista. Mogu reći da govorim iz osobne frustracije kada kažem da je pogled uprt u mobitel umjesto u svijet koji nas okružuje opasna, nezdrava i poprilično autodestruktivna navika. I zaista, na malim ekranima naših prijenosnih uređaja sve je šareno i dinamično, ali priroda se potrudila angažirati nas i zabaviti jednako koliko i mobiteli: ptice su šarena, inteligentna, raznolika i raznozvučna bića, i da samo u jednoj turi od kuće do posla pobrojimo koliko smo različitih vrsta vidjeli, iznenadili bismo se neočekivanom spoznajom. Ptice su naša izravna veza s prošlošću – nasljednice dinosaura – i sa sadašnjošću – istraživanjem o rasprostranjenim i ugroženim vrstama možemo saznati kako zaista stojimo s bioraznolikošću. Svojim nas glasanjem, bojama i obrascima ponašanja uče o ekosustavima u kojima žive, a svatko tko ih počne uočavati na granama ili na nebu, počet će obraćati pažnju i na ostale segmente okoliša. Primijetit će i stablo na kojem se gnijezde i biljke pod tim stablom. Uočivši interakciju ptica s drugim vrstama, naučit će više o vezama i sponama koje prirodu čine cjelovitim sustavom.
Šetnja, odmor, svjež zrak, koncentracija, odjeljivost od tehnologije. Benefiti na planu mentalnog zdravlja i doprinos zaštiti okoliša. Upoznavanje novih ljudi, upućenost, a s njome i znanje. Širenje interesa i rast intelektualne znatiželje. Sve te i brojne druge prednosti sa sobom nosi birdwatching, ne bez razloga jedan od omiljenih europskih hobija. Za one koji su baš u potrazi za svojim kutkom, oazom mira, hobijem koji je u stanju pružiti sve ono za što se inače čeka godišnji odmor, birdwatching je odlična ideja. Ovaj je hobi moderan oblik meditacije onima koji žele solirati, ali je i savršena prilika za druženje onima koji žele upoznati nove ljude ili produbiti stara poznanstva. Od osobina koje razvije birdwatchingom, od strpljivosti preko pojačane koncentracije pa sve do osjetljivosti na zvukove i oblike, osoba profitira i u svakodnevnom životu. Ptice su zaista prekrasne životinje, a svaka jedinka specifična na svoj način. Vješt u promatranju ptica, čovjek ne predstavlja opasnost za stanište, baš suprotno – postaje njegov "prirodni" dio.
