Svaka generacija dobije film koji zaslužuje, kažu neki kritičari, što me istovremeno zabavlja i pomalo zabrinjava kad se sjetim da sam imala 11-12 godina kad su izašle "Okrutne namjere" ili u originalu "Cruel Intentions". Gledala sam ih s prijateljicama jer smo "visile" u videoteci i kolektivno bile zaljubljene u Ryana Phillippea pa kad je njegov novi film došao na kasetu, morale smo ga pogledati. Nismo bile spremne. Većinu smo stvari o seksu saznavale iz tinejdžerskih časopisa i pola toga nam uopće nije bilo jasno. Ali kasnijim gledanjem - jer sve se tada gledalo više puta - lagano su stvari postajale jasne. Za početak, bilo nam je jasno da se radi o filmu koji ne bismo trebale gledati jer se sve okretalo oko seksa. Film nam je zato odmah postao važan, a više od 20 godina kasnije, sjećam se većine radnje i to jako dobro - znam i neke citate jer smo ih ponavljale u društvu pa je ostalo.
Nedavno je najavljeno da se radi na rebootu ovog kultnog teen filma redatelja Rogera Kumblea i to u formi serije koja je smještena na koledž u Washington DC-u, gdje Anette Hargrove nije kći novog ravnatelja nego - potpredsjednika SAD-a.
Pokušaji su postojali i prije, ali su neslavno propali, kao i nastavak originala. Ništa se ne može uspoređivati s ovim late 90's teen filmskim blagom koji je jednako nakaradan koliko je pop kulturno značajan.
Za one koji su zaboravili, a i zbog stavljanja u kontekst, priča ide ovako. Kathryn Merteuil polusestra je Sebastiana Valmonta, oboje su srednjoškolci koji pohađaju privatnu školu u New Yorku i fascinantno su amoralni. U prvoj sceni vidimo Sebastiana koji s osmijehom na licu uništava život kćeri svoje terapeutkinje, koju je zaveo i njezine gole fotografije objavio na internetu. Zatim dolazi kući i s Kathryn dogovara okladu - zavest će novu djevojku u školi, kći novog ravnatelja, Annette, koja je u tinejdžerskom časopisu pisala o svojoj posvećenosti apstinenciji do braka. Ako ne uspije, Kathryn će dobiti njegov vintage Jaguar, a ako uspije, dobije seks sa svojom polusestrom, s dodatkom: "You can put it anywhere." Istovremeno, oboje "pod svoje" uzmu Cecile, djetinjastu i naivnu djevojku koju odluče uvesti u svoj perverzni svijet.
Film je zapravo adaptacija klasičnog romana "Les Liaisons Dangereuses", odnosno "Opasne veze" Pierrea Choderlosa de Laclosa iz 1782. koji je već imao nekoliko filmskih adaptacija, no nijednu kao ovu.
"Okrutne namjere" došle su u trenutku kad je teen film bio jedan od najpotentnijih žanrova u Hollywoodu, a posebno je bilo popularno adaptirati klasičnu literaturu; "Djevojke s Beverly Hillsa" ili "Clueless" iz 1995. adaptacija su "Emme" Jane Austin, dok je "10 razloga zašto te mrzim" iz 1999. moderna verzija Shakespeareove "Ukrućene goropadnice". Ogromnu popularnost imali su tada "Vrisak" i "Znam što si radila prošlog ljeta", a iz potonjeg su upravo i došli glavni glumci. Naime, producent Neal Moritz doveo je Sarah Michelle Gellar i Ryana Phillippea na set, a zatim su nagovorili i Phillippeovu tadašnju djevojku Reese Witherspoon da se priključi.
"Mislio sam da ću snimati maleni indie film", rekao je kasnije redatelj i scenarist Kumble, čiji film nije doživio previše hvale od kritike, ali ga je zato publika voljela. Budžet je bio 10,5 milijuna dolara, a zaradio je 75 milijuna.
Skandalozni je film prepun "problematičnih" scena. Pročitala sam tekst u kojem se autorica zgraža nad "opuštenim rasizmom" i "seksualnim napadom" te na temelju toga zaključuje kako film "nije dobro ostario". Ne bih se složila.
Za početak, u filmu nema "opuštenog", nego vrlo direktnog rasizma koji je podvučen klasnim ulogama i u tom kratkom vremenu koliko je toj temi dano u filmu, kristalno se jasno prikazuje što se događa. Nema ništa "casual" u tome što bogatašica zabranjuje svojoj kćeri da ljubuje s Afroamerikancem, i to doslovno kaže: "On je tako... Crn." Film zaista prikazuje različita problematična ponašanja glavnih likova, od incesta, osvetničke pornografije, ucjenjivanja za seks, slut shaminga... Ali ništa od toga nije prikazano bez smisla ili poruke.
Radnja se odvija u društvu ekstremno bogatih, dekadentnih ljudi kojima su na umu samo moć i seks i ne prezaju ni pred čime da ostvare ono što žele. U tom kontekstu prikazano je seksualno "odgajanje" naivne Cecile, odnosno ucjenjivanje kako bi bila pod njihovom kontrolom. Zato se koristi osvetnička pornografija - kako bi se uništili životi drugih, i to bez nekog posebnog razloga osim uspostavljanja dominacije; zato što se može. Rasizam nije ubačen slučajno; poruka koju šalje ponašanje Cecileine majke je da u njezinom svijetu nitko tko je crn ne može biti dobar, a isto tako, svi koji su bijeli i koji pripadaju njezinom društvenom krugu su dobri i prihvatljivi - poput Kathryn i Sebastiana, koji jedini zapravo "kvare" njezinu kćer i utječu na njezino ponašanje.
Promatrati takve poruke u filmu kao "problematične" samo po sebi je problematično jer ako ne možemo prikazivati loše stvari u društvu na filmu i u drugim oblicima umjetnosti, što možemo? Trebamo li gledati samo lijepe filmove s lijepom radnjom i lijepim glumcima koji su dobri i nikada ne griješe, a čak i ako griješe nisu to zapravo htjeli, a sve onda završi sa sretnim krajem?
Ono zbog čega su "Okrutne namjere" bile važne, a to se iščitava u brojnim tekstovima posvećenima ovom filmu, je seksualno buđenje. Jasno, nije baš idealno, ali radilo se o prvom filmu za tinejdžere koji je seks prikazivao kao sredstvo moći, i to pogotovo za žene. Naravno, Kathryn, koja je seksualno najslobodnija i nimalo konzervativna - potpuna suprotnost onome što prezentira prema van - usput je i potpuno dekadentna u svom nedostatku empatije i morala; Sebastian je u svom notornom dnevniku naziva "sociopatkinjom" koja uništava živote drugih, i to je djelomično istina. No isto tako jasno je kako je društvo posloženo tako da svaka od nas treba biti "dama na ulici i kur*a u krevetu" i kako o svim svojim željama i aspiracijama koje imamo, a koje su izvan društvenog okvira u kojem se nalazimo trebamo šutjeti jer ćemo biti kažnjene.
"Svi to rade, samo nitko o tome ne priča", urotnički kaže Cecile o seksu, istovremeno je učeći kako se ljubiti (kultna scena njihovog poljupca u parku jedna je od prvih mainstream takvog tipa i definitivno se radi o važnom trenutku za pop kulturu - svi koji su gledali film sjećaju se barem te scene) te objašnjavajući joj da je "postala žena" nakon što doživi prvi orgazam.
Film je s jedne strane prilično trashy i nema neku umjetničku vrijednost, ali s druge nije nimalo bezazlen. Njegov komercijalni uspjeh govori o tome da su ga tinejdžeri tih godina obožavali - ili barem masovno gledali - a pogled unatrag u kasne 90-e i društvenu klimu govori nam kako se zaista radilo o filmu koji je generacija zaslužila. Bilo je to zlatno vrijeme tabloida, slut-shaminga, fat-shaminga, kućnih porno uradaka slavnih koji su puštani u javnost i vrhunac yuppie kulture koja se počela raspadati u svojoj dekadenciji. Nijedan film ne nastaje u vakuumu, pa tako ni "Okrutne namjere", koje su prikazale taj svijet o kojem su svi sanjali i htjeli pripadati - u pravom sjaju.
Isto tako, do vrhunca su došli tinejdžerski filmovi, koji su se stalno vrtjeli oko jedne te iste premise, praktički istih stereotipnih likova i površne radnje. "Okrutne namjere" bile su nešto potpuno drugačije, dotad neviđeno - skandalozno ponašanje koji se inače povezuje s puno starijim likovima odjednom se našlo u srednjoj školi, kod klinaca koji imaju toliko novca i toliko im je dosadno da samo žele nešto uništiti. Film je eksplicitan i u njemu nema ništa suptilno, a takve nisu ni poruke koje su prilično izravne - čak i za tinejdžere kojima hormoni divljaju. Jer ni u jednom trenutku ne prikazuje se kako su Sebastian ili Kathryn sretni, samo kako uživaju u moći. Njihova zadovoljština proizlazi iz svakog uspješnog pokušaja da ubiju dosadu i barem se malo zabave, ali sasvim je jasna trulež u kojoj se sve odvija.
"Mislim da smo ubili tinejdžerski film", rekao je kasnije producent Neal Moritz. Seks se dotad nije uopće spominjao kao nekakav ozbiljan faktor ili sredstvo dobivanja moći, pogotovo za djevojke. I kasnije je takav stav - da djevojke žele seks, u njemu uživaju, imaju svoje preference i kažu ih naglas - uglavnom korišten kao temelj za urnebesnu šalu, kao npr. u "Američkoj piti". No, nitko nije kao Kathryn prepoznao licemjerje koje je i sama prakticirala kako bi dobila ono što želi - i opet je bila kažnjena.
Isto tako, zanimljiva je situacija u kojoj Anette pobije svoje uvjerenje i odluči spavati sa Sebastianom, ali je to ipak prikazano kao isključivo njezina odluka koju ni u jednom trenutku ne požali niti se zbog nje pokaje, što je iznimno važno u tom trenutku, u toj 1999., kad se na sceni pojavljuju Britney Spears i Christina Aguilera, pop princeze koje također pričaju o tome kako se "čuvaju do braka". Mediji ih obožavaju i forsiraju tu priču o "čednosti" - kao da se bez toga ne smije nastupati pred tinejdžericama jer naprosto niste dovoljno dobar uzor. Kad se kasnije sazna da se nijedna nije držala tog "obećanja", mediji ih rastrgaju. Ponovno je to slika društva koja od žena traži da budu licemjerne - jer nitko od nas nije zapravo ni svetica ni drolja - a kad takve postanu, kažnjava ih. Ipak, sa svim tim na umu, Kathryn nipošto nije neka seks pozitivna ili feministička ikona. Ona je simbol egocentričnog društva, ekstremne sebičnosti, gotovo dekadentne individualnosti, a cijeli je film svojevrsni komentar na takvu situaciju. Nikoga od likova iz "Okrutnih namjera" ne treba žaliti niti žaliti za njima - svatko je dobio ono što je zaslužio, na kraju.
A mi smo kao generacija dobili ultimativni trashy klasik bez kojeg nikada ne bismo dobili, recimo, "Gossip Girl" - malo suptilniju, ali jednako nakaradno kultnu priču o prebogatim tinejdžerima na Upper East Sideu. Nema ništa boljeg od malo "i bogati plaču" sadržaja.