Aidan se vraća, najavljuje Instagram Sarah Jessice Parker, prikazujući Johna Corbetta (koji je imao nevjerojatnu sreću da je u karijeri utjelovio dva kultna televizijska lika) i Sarah Jessicu Parker kako dijele poljubac i čvrst zagrljaj na ulicama zamagljenog grada, pretpostavljamo New Yorka.
Ako isječak koji je SJP sasvim sigurno podijelila u koordinaciji s producentima nije Carrien san, a opis koji stoji ispod fotografija daje naslutiti da nije (this is not a drill, napisala je), postavlja se pitanje - kako se, kvragu, a bogami i zašto, Aidan vratio u Carrien život. Prisjetimo se na tren što se sve dogodilo: Carrie je, u maniri svake od nas, od svojih ranih tridesetih bila ludo zaljubljena u "bad guya", mazohističkog muškarca u preširokim hlačama od odijela koji smatra da je slušanje jazza ultimativna oznaka urbanosti i koji je imao ozbiljnih problema s vezivanjem, lojalnošću, vjernošću i pokazivanjem emocija.
U jednom od prekida (i za vrijeme Facinog posebno okrutnog braka s prekrasnom Natashom) Carrie će upoznati "dobrog dečka" Aidana koji ima čekirane sve "kućice" koje su tada bile potrebne da označimo nekog frajera zgoditkom. Cool zanimanje (dizajner namještaja)? Čekirano! Spremnost na ozbiljnu vezu? Itekako, čekirano! Kuća u planinama? Čekirano! Zajednička kupovina nekretnine? Čekirano! Ako ti se sviđa stavi joj prsten? Čekirano! Uz svu njegovu savršenost, Carrie se skoro ugušila, što je, moramo priznati, pomalo zbunjivalo tadašnju publiku. Prije dvadeset i pet godina, naime, Aidan je djelovao kao savršen paket i rješenje svih njezinih životnih i emotivnih dilema i problema - konačno je pronašla zgodnog tipa koji je voli i koji je spreman oženiti se, a ona ima napadaje panike, skriva zaručnički dijamant (pa nije li to ono što svaka od nas mora htjeti?) i ne želi da joj tip kupi stan?! U čemu je njezin problem, pitale smo se, odgojene tako da podsvjesno mislimo kako je brak jedini sretan kraj prema kojem vode svi naši životni odabiri.
Istina, Aidan jest tražio da Carrie prestane pušiti, ali pripisivale smo to činjenici da je već tada u Americi marketinška kampanja protiv pušenja bila u punom jeku. Najveća prepreka njihovom sretnom kraju činila se Carriena sumanuta ljubav prema Faci. Nije bilo terapije ni frajera koji joj je mogao pomoći - ona je htjela ono što smo sve mi naučene da zapravo želimo - ukrotiti divljeg mustanga, promijeniti zločestog dečka, vezati vjetar, dobiti ljubav iz presušenog izvora, biti posebna na način koji će se uvijek pokazati sadomazohističkim i zbog kojeg moramo organizirati kolektivno paljenje svijeće na Kamenitim vratima jer naše kćeri ne uče takve budalaštine.
No, Carrie nije živjela u woke svijetu vječnog feminističkog plamena. Ona je tvrdoglavo htjela – samo njega, tipa koji ju je ostavio zbog Pariza, drugih žena, i koji joj je kupovao poklone koje je prezirala. Scenaristi će, dakako, upravo to i pokloniti vjernim obožavateljicama, pa će Faca, pomalo ostario i iscrpljen stalnim ekonomskim krahovima bankarske industrije, u i dalje preširokim hlačama od odijela, otrčati do Pariza, oteti Carrie u još jednom impotentnom ljubavnom pokušaju, te je iz drugog pokušaja i oženiti. No, svijet se promijenio, a Faca je u međuvremenu - preminuo. Od srčane kapi, kako kaže pjesma, ali u rukama one koju je volio, na najbolji način na koji je dinosaur od muškarca kakav je Faca bio, znao. Kako nam danas djeluje njihova veza?
Zastarjelo, šovinistički, pogrešno na toliko načina. No scenaristi i producenti moraju omiljenoj nam junakinji, sada u kasnim pedesetima, dati novu ljubav, inače serija o vezama i modi nema smisla. Pa se postavlja pitanje - kako nam sada djeluje povratak zlatnog dečka spretnog s rukama, danas oca tri sina? Je li Aidan bio toliko savršen kako nam se tada činilo, ili je bio samo najbolje od onog što se nudilo dvijetisućitih na Manhattanu? Kad čovjek bolje pogleda stare epizode, razlike među njima su ogromne - Carrie nikad nije htjela djecu (ni pse). Carrie je opsjednuta lijepim stvarima, modom, i svaku bi dječju sobu vrlo brzo pretvorila u walk-in, a svaku cifru za IVF u najnoviju Chanel torbicu. Carrie je gradska djevojka koja preferira uzavreli beton i izlaske, a Aidan šumu i nedjelje u traperu. Jasno je zašto su ga producenti vratili - John Corbett predivan je i izuzetno privlačan i popularan glumac, no posve je nejasno kako će, toliko godina, da ne kažem desetljeća, kasnije, opravdati i objasniti njihovu emotivnu povezanost.
Trebamo li i dalje na ekranima gledati povratke nekim starim ljubavima kao idealne veze koje će nam zaliječiti srce i spasiti život? Je li zdravo da televizijska kultura podržava ideju da postoji samo jedan (ili dvojica, ali jedan je mrtav) muškarac na svijetu koji nas umije voljeti? Hoće li prikazati Aidana kako odjednom postaje šminker s velikom ljubavi prema Hamptonsima i razumijevanjem za visoku modu? Hoće li Carrie odjednom pronaći jednostavniju, dublju, uzemljeniju sebe i odreći se cijelog svog glitz and glam lifetsylea zbog kućice u Brooklynu? I što je s njim? Zar je oženio stanovitu Kathy (koju je bio tako spreman prevariti tijekom slučajnog susreta u Abu Dhabiju) i s njom imao djecu samo zato što nije mogao biti s fatalnom Carrie? Zar je cijeli njegov život bio laž i čekanje u redu da bude drugi odabir kad Faca pretjera s vježbanjem na sobnom biciklu i kad, metaforički dakako, konačno umre od nedovoljno snažnog srca?
Osim što to dvoje glumaca volimo i zaista već na Instagramu djeluju kao chill pill za sve nas koji smo odrasli na dobrim romantičnim komedijama prije no što je taj žanr postao nazadan i loše napisan, pitanje je jesu li se producenti trebali vratiti nekom tamo bivšem dečku koji zapravo nikad nije bio za Carrie (kao ni ona za njega). Osim, naravno, ako sve to nije san. Žene doista znaju zamišljati mlađu sebe kako donosi neke druge odluke i često im se čini da bi im to promijenilo život na bolje. Ali, i paralelni svjetovi imaju svoj set problema. Možda u sljedećoj sezoni "I tek tako..." konačno savladamo i tu lekciju. Nije ni svaka čekirana kutijica za nas - čak ni kada (o)starimo.
