Nedavno sam, tumarajući internetskim bespućima, naišla na jedan od onih kratkih, inspirativnih videa s motivacijskim govornicima. U ovom se razmjerno privlačan mlađi muškarac s nelagodom smješka nakon što, većinom ženska publika, na njegovo pitanje o tome tko bi trebao podmiriti račun na prvom spoju odgovara "frajer". Rasprava je nakon toga krenula mutnim i tmurnim vodama partnerske ravnopravnosti i on se zapitao može li dvoje, od kojih jedno ima obavezu platiti za vrijeme koje mu drugo ustupa, biti ravnopravno. Žena s dobrim manirima neće zvjerati naokolo kad konobar na stol iznese etui s magičnim papirićem, ali muškarac s dobrim manirima neće joj dopustiti da plati. Je li onda zlatna sredina u kojoj svatko podmiruje svoj dio računa doista najbolje rješenje?
Video nije ponudio odgovor na to pitanje, ali otvorio je nekoliko novih. Jedno od najvažnijih jest i ovo – ako svoj odnos prema (tuđem) novcu ne možemo zauzdati čak niti na samom početku, kad bismo se drugoj strani trebali predstaviti u najboljem svjetlu, izvlačeći na površinu najpristojniju i najvelikodušniju verziju sebe, koliku će prepreku novac predstavljati u kasnijim fazama veze?
Statistike kažu – popriličnu. Jednom kad se ružičaste naočale maknu, a prva opijenost prođe, novac preuzima vodstvo na popisu najčešćih uzroka partnerskih svađa i drugi je, nakon preljuba, razlog razvodima brakova i raspadima dugogodišnjih veza. Postoji li način da se na nepremostivoj razlici ipak sagradi most od jedne ka drugoj obali?
Naravno da postoji, a kamen temeljac mu je – razgovor. U kulturi koja razgovor o novcu drži nepristojnim, ponekad i vulgarnim, to nije najjednostavnije, ali partneri bi među sobom trebali moći razgovarati o svemu. Da parafraziram jednog poprilično pijanog gospodina koji je prije desetak godina u zahodu jednog kluba mom poznaniku, vidjevši kako mu djevojka s košulje ispire mrlju od vina, rekao "drži se nje, ona će ti s gaća prati i ono žuto i ono smeđe" (što je u gospodinovim očima valjda znak ultimativne vrijednosti) – držite se onoga ili one koji će s vama podijeliti informacije o minusu na tekućem, s vama se radovati povišici i bez sustezanja govoriti o četvrtom rezanju plaće ove godine. Romantika možda i jest precijenjena, ali razgovori o novcu nisu i mogu vam, stručnjaci kažu, pomoći izgraditi bolji i kvalitetniji odnos.
Kakav je taj? Onaj u kojem ćete razgovarajući odlučiti želite li imati zajednički bankovni račun. Takvi su računi, pokazuju istraživanja, dobri jer i jednom i drugom partneru pomažu da o novcu razmišljaju kao o nečemu "zajedničkom" što je, ističu, posebno važno zarađuje li jedan partner osjetno više od drugoga pa se onaj financijski inferiorniji osjeća kao da ne polaže prava na zajedničke prihode. A gdje ne postoje prava, ne postoje niti obaveze, no vrlo je nezdravo brigu o financijama prepustiti samo jednom od partnera. Ne zato što bi mogao "zamračiti" dio novca već jer se, što nas vraća na početak, time stvara osjećaj neravnopravnosti.
Čuvar partnerske riznice osjeća se kao da je sav teret na njegovim leđima dok onaj drugi nikad nije doista svjestan što se događa u njihovim financijskim vodama. Da ne spominjemo onaj predivan osjećaj kad, u slučaju postojanja zajedničkog računa, od rizničara treba zatražiti dozvolu za svako sitno, ali ne toliko potrebno zadovoljstvo. Takva su zadovoljstva, svima je dobro poznato, esencija života i nitko se u odrasloj dobi ne želi osjećati kao da novac za njih traži od roditelja kojima pritom mora obrazlagati svoj izbor.
Dakle, ravnopravnost je bitna. Najbitnija, zapravo. Učinite da se druga osoba osjeća dobro u vezi i pritom i sami budite zadovoljni. Podijelite brigu oko financija; vi, primjerice, platite režijske troškove, a partneru prepustite nabavu namirnica jer tako će i zadovoljstvo trošenja preostalog novca biti veće. Nagradite se putovanjem na zajednički odabranu destinaciju, ali ne zaboravite ponešto i uštedjeti, auto ili perilica otkažu poslušnost kad nam to najmanje treba.
Ključ svega je, zapravo, dogovor. Ne morate imati zajednički bankovni račun ili kasicu prasicu koja mora platiti keramičkom glavom da biste iz nje izvukli zajednički ušteđen novac, ali trebali biste biti potpora jedno drugome. Ako zbog neke neželjene i nepredviđene situacije drugom partneru ostane "previše mjeseca na kraju plaće", uskočite. I to tako prirodno i elegantno da to i ne osjeti. Prema partneru se ponašajte kao što biste se ponašali prema najboljem prijatelju – otvoreno i podupirući. I ne brinite, u financijskom, kao i u svakom drugom smislu kad su veze u pitanju, najvažnije je doprinijeti unutar svojih mogućnosti.