Jochen Mühlenbrink suvremeni je vizualni umjetnik u naponu svoje umjetničke ekspresije i djelovanja. Njegov rad sam zamijetio preko Instagrama i apsolutno se oduševio. Snene su to i zaigrane slike koje nas vraćaju u djetinjstvo koje kao životni period većina ljudi teško „preboli” zbog lijepih i zaštićenih životnih trenutaka ili zbog onih koji to nisu – zbog naše najveće nezaštićenosti i izloženosti. Dio radova izgleda kao fotografija zamagljenog stakla na kojem se dijete prstićem poigralo i ispričalo neku svoju priču. Dio radova je postmodernistička dekonstrukcija formata i/ili određenog motiva.
Na Jochena Mühlenbrinka prvenstveno su utjecale 1990-te. U Ujedinjenom Kraljevstvu, kolektiv umjetnika poznat kao YBA´s, ili Young British Artists, dominirao je umjetničkom kulturom tog desetljeća. Bili su labavo povezana i raznolika skupina, općenito ujedinjena svojom dobi i nacionalnošću. Mnogi članovi pohađali su Royal College of Art i Goldsmith u Londonu, a favorizirao ih je Charles Saatchi, „super kolekcionar” umjetnosti u to vrijeme. Najpoznatiji član grupe je vjerojatno Damien Hirst, a među ostalim članovima su bili Chris Ofili, Tracey Emin, Marc Quinn, Gavin Turk, Sarah Lucas i Sam Taylor-Johnson (rođ. Sam Taylor-Wood). Korištenjem taktike šoka i senzacionalizma, YBA-i su stekli kontroverznu reputaciju koju je dodatno potaknula njihova upotreba odbačenih materijala, divlji način života i stav koji je bio u isto vrijeme buntovnički i poduzetnički. Grupa je dominirala na britanskoj umjetničkoj sceni 1990-ih, a njihova grupna emisija "Sensation" danas se smatra legendarnom. Relacijska estetika, termin koji je skovao kustos Nicholas Bourriaud kako bi opisao čin stvaranja umjetnosti na temelju ljudskih odnosa i njihovog društvenog konteksta, postala je ključna ideja 1990-ih. Radovi umjetnika kao što su Douglas Gordon, Gillian Wearing, Philippe Parenno i Liam Gillick opisani su kao ključni umjetnici koji su radili na ovom planu.
Recite mi, u vašem sjećanju kada se dogodila ta „potvrda” vašem likovnom talentu? Prvo je vjerojatno bilo emotivno „da” vaših roditelja, baka i djedova?
-Da, jest. Međutim, pretočiti taj prepoznati talent u formu koja komunicira je izazov koji i dalje istražujem. Nije bilo tog posebnog trenutka u životu u kojemu sam shvatio da "imam talent", a vještina se ionako trenira. Motivacija da se bavim ovim poslom postupno je rasla od ranog djetinjstva.
Što znači biti zainteresiran za nevidljive ili slabo vidljive elemente i motive, a baviti se vizualnim umjetnostima? Koji vokabular je tu adekvatan? Dostupan?
- Zanimljivo pitanje. Granice, te tanke granice vidljivog i nevidljivog nešto je čime sam fasciniran. Perifernim pogledom, čarolija leži u svim (ne)zamislivim tranzicijama od svjesnog ka nesvjesnom percipiranju. Kao što znamo, možemo vidjeti samo ono što poznajemo – a onda kada uspijemo vidjeti i ono nepoznato, tu čarolija percepcije dolazi na svoje.
Suvremena umjetnost često u medijskoj reprezentaciji bude banalizirana i/ili instrumentalizirana, a zbog toga potencijalno postaje opasna ili naivna. Kako se boriti protiv te banalizacije i gluposti?
- Nema borbe. Ono što ne možemo promijeniti, treba ignorirati. Umjetnost nije tu da bi bila korisna odnosno instrumentalizirana. Nema potreba educirati glupe ljude. Želim reći – umjetnost neće ovaj svijet napraviti boljim mjestom, ono zbog umjetnosti je bolje mjesto. U životu možemo odabrati imati otvoren um, i svijet doživjeti kao vlastitu dnevnu sobu. Nitko ne mora stalno biti u njoj, ali je otvorena za posjetitelje - da upotrijebim takvu metaforu.
Koje tehnike i materijale preferirate?
- U slikarskim tehnikama izbor se sastoji od sintetskih odnosno organskih materijala poput ulja, tempere. Isto vrijedi i za poliranje. Sintetski materijali nisu, što je paradoksalno, osobito opasni po ljudsko zdravlje, brzi su i učinkoviti. Zna se i da je s njima lakše raditi, međutim mene više zanimaju organski materijali jer s njima polučujem bolje rezultate, odnosno za mene više zadovoljavajuće. Na površini vidim dubinu, konzistencija i pastoznost, i zbog toga između ostalog preferiram ulje. Radim i s damarom, smolom s drveća.
U kakvoj su relaciji snovi i stvaranje umjetnosti, u vašem slučaju?
- Sumrak i zora posebno su mi inspirativni, ne samo zbog promjene svjetla već i zbog interakcije nesvjesnog i svjesnog u tim periodima. Period je to prije sna, odnosno kada smo tek probuđeni, polu-probuđeni. Moćni su to trenuci koje možemo iskoristiti za imaginaciju, u vizualnom i širem smislu.
Sjećanja, rekonstrukcija i autobiografski elementi u vašemu radu su aktivno prisutni...
- U grčkoj mitologiji postoji priča o dvojici slikara, Zeuxisu i Parrhasiusu, koji se svađaju i natječu oko toga tko je bolji slikar. Zeuxis se hvali svojim oslikanim grožđem koje su ptice pokušavale kljucati. Parrhasius se osvetio i pozvao ga da pogleda njegovu sliku. Zeuxis nestrpljivo traži da skine zavjesu, da je konačno pogleda - ali zavjesa je bila oslikana. Imam smiješan kraj priče. Upravo sam se spremao završiti slikanje trakom, sve je prošlo dobro, samo sam morao skinuti ljepljivu traku i… dovraga, uhvatila se za boju tj.bila je naslikana, nije se "uhvatila". Slika je uništena, ali mogu reći da sam sebe samog uspio prevariti, na svom radu.
Kako pronaći i odlučiti se za neki oblik discipline? Je li bilo teško? Je li i dalje teško?
- Teško je, uvijek iznova (smijeh). I muza te neće poljubiti, ako nisi oprao zube.
Kada je u pitanju vaš rad u ovoj bizarnoj eri samopromocije u koju smo svi uključeni – kako se osjećate?
- U redu je. Ipak, i za to je potrebna disciplina. Warhol je rekao „U budućnosti će svi biti poznati 15 minuta.” To je začuđujuće dobro predvidio stari majstor samopromocije. Kad skrolam po društvenim mrežama, čini se da smo blizu toga. A u budućnosti će možda većina ljudi željeti biti nedostižni i nevidljivi. Najmanje 15 minuta.
Na kojim projektima i idejama trenutno radite?
- Uz neke izložbene aktivnosti u Njemačkoj, Belgiji i Italiji, pripremam svoje prve interkontinentalne samostalne izložbe u Singapuru u svibnju, Šangaju u srpnju i Los Angelesu u jesen iduće godine.
