Prozor u dvorište

U paklu dječjeg rođendana: ‘Možda je najbolje uopće se ne pojaviti‘

20. svibanj 2022.

Fotografija: Unsplash

Nemate djecu, ali imate prijatelje koji ih imaju i redovito ste pozvani na dječje rođendane? Najradije biste ih preskočili? Niste jedini, naš kolumnist Jordan Cvetanović piše upravo o tome kako se osjeća kao "padobranac" na dječjem rođendanu.

Imam dojam da me u posljednje vrijeme ništa tako ne uznemirava kao odlazak na dječji rođendan. Znam, zvuči glupo, ima i gorih stvari od toga, kao godišnjica mature, na primjer, ali to se ne događa svake godine, na svu sreću, kao što je to slučaj s proslavom rođendana djeteta vaših bliskih prijatelja. Ništa od toga ne bi bilo tako strašno, priznajem, da se sve to odvija u nekim normalnijim uvjetima i standardima, kao što je to bilo nekada, kada sam i sam bio mali. No uz cijeli taj cirkus koji se podigne oko odlaska u igraonicu bez adekvatne ventilacije ili odabira teme koja mora biti prema afinitetima slavljenika - najčešće svi kostimirani u animirane junake - sve to zajedno čini da svaka normalna osoba u ulozi gosta na takvom događaju neminovno mora dobiti napad anksioznosti. 

image

Fotografija: Unsplash

Ne znam što je toliko posebno oko djece, ali nešto je. Mislim, svi znamo da su slatka i simpatična, ali mora se priznati da u dosta slučajeva znaju biti naporna, razmažena i nepodnošljiva. To su oni trenuci kada gledate u svog prijatelja, s nevjericom jer ga dijete maltretira na vaše oči i on ne reagira baš ni jednom gestom, a vi mislite da će vam glava eksplodirati od iritantnog glasa koji je odlučan u tome da dobije ono što je naumio. A za vrijeme rođendanskog partyja to se penje na enti stupanj, jer pored djeteta vaših prijatelja tu je i kordon sličnih bića koji se neprekidno kreće po prostoru nekontroliranim brzinama dok vi žmirite kako ne biste bili svjedok kad se netko zvizne u rub stola ili ne sruši cijeli stolnjak s cateringom. Elem, ono što mi privlači pažnju, pored tih neuobičajenih poremećaja u ponašanju djece, je činjenica do koje mjere je razvijen cijeli taj segment proslave rođendana da se sada za takve prilike naručuje sushi te po nekoliko torti na bezbroj katova ili u čudnim oblicima optočenim bezukusnim fondanom. I dok djeca dovode animatore na rub živčanog sloma, mi “odrasli” sjedimo iza stakla, promatrajući cijeli taj eksperiment zvani zabavni program. 

Tako se dječji rođendani, htjeli ne htjeli, za ljude koji nemaju djecu, brzo pretvore u pakao

Vrlo su zanimljive sve te dinamike razgovora koje se ovdje vode, ispred onih rostfrajnih posuda u kojima ćevapi ostaju dugo topli, ali i oni ovise o dobi djeteta, pa tako možete čuti se o tome što vam je potrebno kad izađete iz rodilišta ili, pak, koja je škola najbolja u gradu. Za nas koji nemamo djecu, to su dosta zahtjevni razgovori jer ne postoji niti jedan segment u kojem možete pridonijeti, osim da klimate glavom ili eventualno ispričate tuđe iskustvo koje ste slučajno čuli u sauni ili gradskom prijevozu, a tiče se odrastanja djece. Eventualno možete pohvaliti hranu ili pronaći spas u skrolanju najnovijih vijesti na telefonu i izdržati nekih sat vremena kako ipak nitko ne bi primijetio da se ste se najkraće zadržali. Obično morate izmisliti neku nepostojeću obavezu, s obzirom na to da se rođendani održavaju vikendima, pa je čudno ako kažete da su vas zvali s posla i da hitno nešto morate odraditi ili da jednostavno morate krenuti jer mislite da ste ostavili upaljenu peglu ili figaro. 

 

 

 

Tako se dječji rođendani, htjeli ne htjeli, za ljude koji nemaju djecu, brzo pretvore u pakao, bez obzira na to koliko vam je nečiji sin ili nečija kći prirasla srcu. Čak i kada se potrudite oko poklona i mislite da ste baš pogodili, dijete ga gotovo nikada ne otvori, nego nastavi skakati s ostalom djecom, a roditelj vam iz pristojnosti kaže onu utješnu frazu: "Baš je slatko!" U tim situacijama vam ne preostaje ništa drugo nego da krenete automatski da se nalijevate alkoholom, ali vam i to postane glupo, jer imate osjećaj da je sasvim neprimjereno u toj količini djece doživjeti bilo kakav oblik black outa. Zato je najbolje otići, odmah nakon puhanja svjećica i grupnog pjevanja pjesmice za sretan rođendan, pod izgovorom da ste na dijeti ili da ne želite pokvariti apetit za večeru na koju ste pozvani baš tog dana. A možda je najbolje, najiskrenije, uopće se ne pojaviti i smisliti neko dobro opravdanje (što postaje sve teže nakon smirivanja aktualne pandemije), poslati poklon dostavnom službom i lajkati sve fotografije na društvenim mrežama sa sigurne udaljenosti. Vjerujte nitko neće primijetiti da niste bili, a vas će samo manje boljeti glava.