Čuj, moja ti mama odgovara na sve one virusne mailove tipa: "Primili smo parcelu s viznom karticom od 4,7 milijuna dolara u Vaše ime. Ovo je Vaš iznos odštete nasljeđivanja." Suvisla je žena od 70 godina. Hiperaktivna. Vozi. Šminka se i kad iznosi smeće. Gleda serije na streaming platformama. Igra online poker. Ali ovo ne može shvatiti. Mi joj već mjesecima objašnjavamo da npr. Williams Bello nije živa osoba. Nemoguća misija. - Gospodinu treba odgovoriti i saznati kako je on uopće došao do mojeg maila ako ne zna za mene! Nedokaziva je do boli. Tu sam shvatila da starenje ipak kreće.
Ovo je svjedočenje moje poznanice, četrdesetogodišnjakinje koja u tom trenutku leži u akutnoj upali mišića zbog pretjeranog vježbanja. Upisala se na intenzivni pilates u grupu 18+ i manijakalno pratila ritam mladih elastičnih gazela. A to ne može proći bez kobnih posljedica. Ona, naravno, nije svjesna da tema starenja nije ekskluziva za vršnjake njezine mame. A ja pomalo shvaćam da moje istraživanje starenja ulazi u znatno širu ciljnu skupinu. Starenje kreće odmah s četrdesetima. To svi znaju, ali šute. I onda, pomalo nagriza u raznim naličjima. Polako, potmulo, izvana, iznutra.
Borba se javlja paralelno. Pokret otpora starenju najčvršći je savez na svijetu. Sredstva se ne biraju.
- Dobiješ, na primjer, alergijski rinitis, koža se suši i sapun počinje izazivati alergije. Mjehur se spušta i mokrenje postaje najčešća radnja u danu. Ono, otvori si ured na wc-u. Može ti biti alarmantno vidljivo pulsiranje na vratu, ali i to je samo znak starenja. Kako žene stare, tako gube visinu budući da se kralježnica skraćuje zbog osteoporoze. Oči suze zbog sužavanja suznog kanala. Glas se produbljuje, broj žlijezda koje luče sluz oko glasnica smanjuje se s godinama tako da počinje iskašljavanje. Buđenje noću. Buđenje s glavoboljama. Zubi izgledaju dulje. Češće se kiše... Sve su ti to suptilniji znaci starenja - recitira mi veselo rasni mladi internist u pauzama od zurenja u susjedni stol za kojim sjedi zbor putenih dvadesetogodišnjakinja čiji hormoni i tonalitet na daljinu ozljeđuju moju rožnicu.
Ako su ovo suptilniji, što će biti kad se spusti na donje ekstremitete - pomislim. Jeza me hvata od sijedih stidnih dlaka jer poznajem ženu koja je natukla kralježnicu u pokušaju da ih počupa pincetom. Spuštena spolovila i gravitaciju koja privlači sise neću ni spomenuti. Jer mi je potrebno zadržati barem malo dostojanstva da ovu priču izdržim do kraja.
Frajer nastavlja potpuno nesvjestan da svakom novom karakteristikom u meni aktivira novo minsko polje. - Imaš "jedanaestice", okomite bore između obrva. To je ono kad izgledaš zabrinuto, a samo si stara. Imaš zečje bore s obje strane nosa i vranine ili kokošje noge koje se šire od vanjskih kutova očiju i protežu daleko, na obraze. I naravno nazolabijalke. Tebi se već dosta vide - dodaje nonšalantno mladi monstrum. Nismo ovdje da analiziramo mene, napuhani! Nisam te ništa pitala. Vrištim u sebi. Zlostavljač ne popušta. - Pušačke ili barkod bore - te su mi najgore, namigne šeretski s prezrivim pogledom uperenim u moj Iqos. Posramljena ga guram još gorećeg u torbu u nadi da neće izazvati požar. Ovaj intervju je gotov, samo što šepuravi pastuh to još ne zna.
E da, marionetske bore nisam spomenuo. Uokviruju bradu okomito, a kako se obrazi spuštaju, tako se formiraju bore i na čeljusti - slavodobitno dodaje. Uzrujana odlazim. Vidim sleđa kako moj dr. House sjeda za zborski stol i počinje ušmrkavati njihovu mladost. Ima li još netko iz zoološkog vrta tko ne devastira naša lica nakon 40-ih? Što mi je bilo da ovu temu nisam obradila s nazolabijalnim starcem, zečjih bora i spuštena spolovila. Trauma bi bila manja. O starenju naprosto treba razgovarati s vršnjacima.
Izborani vratovi, brazde na dekolteu i dlake na bradi. Kad uloviš dlaku na bradi, to je ipak znak da je gotovo. To je smrt bijela kost - uvjerava me moja prijateljica. Prezgodna i utrenirana antigospođa u kasnim četrdesetima. Nadam se da ovo neće čitati jer smo se zaklele da od 45. ne spominjemo podatke o rođenju. Dokumenti su izgubljeni. K njoj sam odmah otišla da mi vrati mililitar mladenačke nade. Jesam li ja u potpunoj zabludi oko same sebe? Ne osjećam se starom. Ne osjećam se starom! - Prestani vikati - xanax glasom umiruje me moja veteranka. - Sve je pod kontrolom dok u prostoriju s tobom ulazi tvoj mojo. I dok te gledaju konobari. Dok ti ginekolog ne propiše lubrikante na recept. Dok na ulici hvataš poglede izvan očne razine. Kad nas prestanu gledati gdje god da ulazimo, onda je gotovo. A postoji taj jedan trenutak kad se žene pogospođe. I to nema veze s borama i brazdama. To je stvar energije. To je trenutak. Blic. Još jučer si hodala gradom primijećena. Pripadala si seksualnom plemenu. Sad si već neviđena predstarica. Nazolabijalne ti vrište menopauza, menopauza! (ako još netko spomene nazolabijalne, ova kolumna se prekida). A naša energija još uvijek radi. Ne brini - meditativno me tješi ekspertica za starenje. - Treba samo prebroditi taj most do one starosti u kojoj si sretan kad obaviš plac bez hodalice. Mi smo ti sad u najosjetljivijoj dobi. To ti je kao pubertet u kojem tijelo rapidno propada. Mi smo u pubertetu, bejb. I on može potrajati i dvadesetak godina - smijemo se u duetu s visokim tonom očaja.
Nagon za spoznajom tajne starenja nije me popuštao. Čačkala sam i dalje. Sad sam se prebacila na fokusnu grupu: stariji frajeri 55+. Moja duša je sanjala da tu postoji utjeha. Možda oni znaju cijeniti iskustvo i zrelost pa makar ispod najlonke probijala koja tetovaža od ispupčene vene.
- Ne znam što bih ti rekao. Stvarno ne znam. Imam osjećaj da se ženama kod starenja sužavaju pogledi. Vidim to kod svoje bivše žene. Ima nešto u pogledu što se spusti. Ne spuštaju se samo ekstremiteti, kužiš. Nema više širine i relaksacije. Nekidan sam imao osjećaj da mi stišće omču oko vrata dok je razvijala teorije o važnosti izbacivanja šećera iz prehrane našem sinu. Toliko me smorila da sam malom za ručak u znak otpora dao kutiju keksa. Mlađe žene multitaskaju. Kao da si na ringišpilu. Neka živost ti ulazi u krv makar trabunjale. Starost donosi dosadu. Nisam ja fokusiran na vanjske znakove jer je to primitivno. Starenje nosi duboko dostojanstvo u sebi, ali kad vidim sijedu kosu, ono zadebljanje na vratu, sporiji hod ili ubilačku boru na čelu - neću ti lagati, malo se prepadnem. Znaš ono kad imaš osjećaj da ta bora razgovara s tobom i probija te. A i usta se u starosti spuštaju. Smanje se. Velim ti - sužavanje - kaže mi srednjoškolski prijatelj arhitekt. Uščuvan, rastavljen, opušten, opsjednut borilačkim vještinama. Iritantno oslobođen. Skriva ljubavni život kao zmija noge. Zamišljam koliko će tek biti zgodan za deset godina. Kriva skupina za analizu.
Pozivam studente na mikrokonferenciju u svoj ured. Bez uvijanja ih pitam da mi analiziraju starenje iz svoje perspektive. Djeca su inteligentna i iz sažaljenja počinju izbacivati komplimente: - Pa Vi izgledate fantastično za svoje godine. Vi ste nešto stariji od moje mame, jel‘ tako? Moram Vam reći da izgledate bolje. Izgleda da mladima starenje izaziva instant grižnju savjesti. Ipak im dopuštam da me hvale. Očaj je prevelik. - Meni je fora da se Vi oblačite mladenački i da se na taj način borite protiv starenja - kaže mala srna gimnastičarka. Ovo mi već zvuči jako loše. Postoji ta jedna skupina perimenopauza-žena koje oponašaju street style 15+ modu i da - ja sam ta. Raskrinkali su me. Široke traperice, uske koje nisu od trapera nego samog elastina, majice s natpisima i one svemirske tenisice (kojih se malo i bojim) u koje se uteže moje starošću načeto tijelo. A što mi je druga opcija? Baba style. Hvala, ne. Bitno je da nisam u skupini starica djevojčica. A sigurno znate o čemu pričam. Kikice i infantilne frizure. Sve nijanse roza-lila boja koje postoje u prirodi. Šiljasti ruksaci s likovima iz crtića. Bolno mi je i nabrajati.
- Znate što je meni najgore. Kad vidim da se žena iznad 40+ operirala ili napucala botoksom i filerima. Znam da se to zove njega i briga o licu, ali to se tako vidi. Meni je očajno što ja znam da su one u panici oko starenja makar to dobro izgledalo. A Vi ste, bez uvrede, prirodna Milfica. Vi svoje bore i svoju kilažu ponosno nosite. Ja to cijenim - ponosno recitira visoki dvadesetogodišnjak s pločicama na trbuhu. On nije svjestan da sam ga ja u nekoj drugoj dimenziji upravo upucala jednim hicem. Pada na pod zajedno sa mnom i mojim borama koje se izravnavaju od kontakta s njegovim apolonskim trbušnjacima. Pada mi na pamet da ih tražim indekse i upišem im jedinice iz svih semestralnih predmeta koji postoje, ali već vidim scenu kako me odvodi policija. Ipak se današnju djecu ne smije ni krivo pogledati. Sama sam prizvala male ubojice vlastitog dostojanstva. Počinjem se glasno smijati cijelim tijelom i malo previše udarati rukom po stolu da ne vide kako mi stara duša bespovratno plače.
Imam li snage za još kojeg sugovornika na ovu temu? Nisam sigurna...
Sve ti je u frizuri i točka. Duga kosa nakon četrdesete = očaj. Skrati kosu do uha i cijeli svijet je tvoj! - kroz zvuk fena urla moja šamanska frizerka kojoj su ljudi kosa. - Imaš brazdu na čelu? Dođi k meni da ti stiliziram nehajne šiške. Nitko ti ništa ne može. Stvari su tako jednostavne. Možda ova žena govori najveću mudrost, svakako najpovoljniju na tržištu.
Pod izlikom znanstvenog pristupa našla sam se i s poznatim plastičnim kirurgom koji se svakodnevno susreće oči u oči sa starošću. Ona ga u ringu baca po podu, ali on se ne predaje. On je Rocky za pomlađivanje svih borkinja na putu oslobođenja od zemljopisnih reljefa ukopanih po licu i vratu. Nakon što sam odslušala njegovu tužnu priču (u nastavcima) o nemogućnosti ostvarenja zdrave partnerske veze, tip me nokautirao kao Stallone u "Rockyju 4" terminatorskog Ivana Dragog. - Tebi je nažalost već kasno. Trebala si ranije krenuti s tretmanima. Nazolabijalke hitno treba podignuti botoksom (da, izgovorio je tu riječ). U čelo bih ti upucao s nekoliko strana jer je bora jako duboka. Još nisam vidio ovako jaku.
Nadam se da ga ta moja boretina bolno probija dok izgovara posljednju pomast mojem licu. Nije ni čudno da ne može pronaći partnericu. Vjerojatno je svakoj potencijalnoj jedrio po meridijanima ubrizganog botoksa, a mi organske starice i nismo na listi. Bijesna odlazim. Intervjuirati starenje ne donosi nadu.
Sa svojom frustracijom i nazolabijalkama sjedam na kavu s frendicama. Da - kavu. Onu čija kiselost može uništiti hormone stresa koji kontroliraju proizvodnju masnoća. Onu koja može dehidrirati kožu i isušiti je. Dijelim s tim mojim curama starosne spoznaje. Kako "mjestimično sagorijevanje sala" ne postoji, vježbanje u skafanderu ili omatanje struka u celofansku foliju ne pospješuje izgaranje masti, a pločice na trbuhu ne možemo dobiti uz samo osam minuta vježbanja dnevno - tako ne možemo zaustaviti proces starenja. Što prije napustimo tu iluziju, život će prije postati salsa, mambo i rumba.
I dok ekscentrični tehnološki mogul i multimilijunaš Bryan Johnson "pije" krv svog sina tinejdžera, a svoju daje ocu ne bi li se zauvijek pomladio, ja uzimam svoj još uvijek besmrtni mojo pod ruku i krećem obijati birceve po gradu u lovu na poglede konobara.
Iznutra - starenje je duhovito i tako sexy.