Na HRT-u je ponedjeljkom na rasporedu nova serija "Dnevnik velikog Perice" koja nas je prikovala uz ekrane i donijela dašak šezdesetih godina u Zagrebu. Serija koja se naslanja na film "Tko pjeva zlo ne misli" vizualno osvaja od prve epizode i morala sam se susresti sa ženom koja stoji iza sjajnih kostima koji su u jednoj našoj seriji napokon došli do punog izražaja.
Željka Franulović, kostimografkinja s 20 godina iskustva i dobitnica Zlatne arene za kostimografiju filmova “Snivaj zlato moje” i “Nije kraj”, dočekala me sa svojim asistenticama na Velesajmu gdje je njihova 'baza', koju su same unajmile kako bi imale ugodan prostor za rad. Tamo su odrađivale sve probe kostima s glumcima – ona s Ivom Babić koja je utjelovila profesoricu glazbenog Nadu Žigar, naglašava, trajala je više od sedam sati. Toliko kompleksan posao je kostimografija, govori uzbuđeno Željka i kaže da je ovo njezin najveći i najskuplji projekt, a u karijeri je do sada radila na velikim stvarima.
Dok promatramo modele iz retro magazina u haljinama, s rukavicama i malim torbicama, koji su služili kao inspiracija, Željka mi govori o prvim danima kada su tek kretali s projektom i u više navrata naglašava važnost timskog rada – od njezinih suradnica koje su magistre kostimografije, a koje su joj pomagale i bez kojih, govori, serija jednostavno ne bi izgledala vrhunski kako izgleda. "Ja učim od njih, isto koliko one od mene", govori uz osmijeh Željka. Ana Kala Kovačić njezina je asistentica, Katarina Bilan, bila je zadužena za set, a Nika Čuić za statiste. Osim kostima, vizualnom dojmu uvelike pridonose šminka i frizura te scenografija. "Poklopile su se tri žene istog senzibiliteta i činile smo super tim - Ana Bulajić-Črček i Snježana Gorup kao majstorice maske i Željka Burić kao scenografkinja, ekipa je bila sjajna i profesionalna", kaže Željka.
Radnja serije je smještena u 1964. i kostimi činjenično odgovaraju ovom razdoblju. Razlika je u tome što je moda u ovom slučaju više naglašena nego što je to zaista bila u Zagrebu te godine.
"Razmišljali smo koji vizual trebamo dati gledateljima jer seriju gledaju sve generacije. Ova serija ima potencirani modni efekt koji 1964. možda nije bio toliko vidljiv u Zagrebu, no kroz seriju smo htjeli donijeti i tu drugu dimenziju. Ideja naravno nije rođena preko noći, njoj prethodi istraživanje, konzultacije i rad s Muzejem grada Zagreba: svi su kostimi povijesno točni, ali stilizirani. Realnost nije potpuna jer su modni trenutci naglašeni, primjerice kroz jarke boje. Inače bi prevladavalo sivilo, što je primjerenije za film, a ne seriju", govori Željka i naglašava tako razliku između filmske kostimografije i one u serijama. Za TV seriju radi se drugačije od filma, objašnjava, željeli su postići dojam ljepšeg, kao primjerice u američkoj seriji Mad Man.
Redateljsku palicu drži Vinko Brešan s kojim je Željka već surađivala i s kojim joj komunikacija prolazi bez problema. Davao je inpute za karaktere glumaca, no u modu nije ulazio. Sama serija je radnjom smještena u drugo vrijeme i nije nastavak kultnog filma već se na njega naslanja - riječ je o novim likovima i novom svijetu u kojem se nalaze. Ulogu je ponovila jedino Mirjana Bohanec s ulogom Peričine majke Ane, gledamo Živka Anočića kao Pericu, Dušana Bučana, Anu Begić Tahiri, Nikolu Koju...
"Nakon procesa istraživanja smo došli do kostimografskog rješenja za likove, posebno za dva karaktera glumica – Iva Babić u ulozi Nade i Csilla Barath Bastaić kao Željka, one su kostimografski dva suprotna karaktera, što smo naglasili kroz kolorit i krojeve", govori i nastavlja o samom procesu nastanka kostima:
"Nakon što dobijem skript, tada intuitivno krećem s kostimografijom, tek nakon što dobijem glumca, vidim ga u nekom obliku i boji. Bojama i krojevima naglašava se karakter", kaže Željka, pa tako lik Nade najčešće nosi pastelne boje, nježna je i profinjena, kao zagrebačka Catherine Deneuve, a kako se njezin karakter kroz radnju produbljuje, taj proces prate i kostimi. Ako je kostim intenzivan, to je s određenim razlogom. Željka je s druge strane daktilografkinja u postaji i naglašen je njezin seksepil kroz crvenu boju kose, a zatim i tonove odjeće poput "teške" smeđe, zelene ili zlatne boje i druge krojeve.
Svaki kostimograf ima svoj rukopis koji je prepoznatljiv i Željka kaže, njezin se ne može spojiti s njenim modnim izričajem, no pažnju uvijek pridaje detaljima i kiču, onom bez negativne konotacije. Ipak su detalji ti koji daju živost likovima i čine razliku od osobe do osobe.
"Moram naglasiti i veliku ulogu Croatia Filma i produkcije koji su nam sve omogućili bez uplitanja u naš posao", naglašava. Kostimi su ono što prvo privuče i treba im se davati više pažnje, sada je produkcija serije toga bila svjesna, pa je ovo produkcijski i najskuplji projekt na kojem je radila. No Željka naglašava da su žene na filmu i dalje u nepogodnoj situaciji i nada se da će mlađe generacije ipak raditi u boljim uvjetima. Drago joj je zato što se o njihovom poslu i radu na serijama i filmovima sve više govori.
"Kostimografija je kod nas inače zanemarena i važno je da produkcija može omogućiti sve potrebno kako bi kostimi bili na razini. Na ovom projektu to je bio slučaj, kostimografija je kompleksan posao, ona oživljava filmski lik. Zato smo na ovome radile nas četiri, jedna osoba samostalno ne bi mogla tako dobro odraditi ovakav posao. Žene na filmu su i dalje u lošijoj poziciji, a kostimografiji i slikarima maske ne daje se važnost kakvu zaslužuju."
Smatra da im puno dobrih kostimografa i važno je nastaviti educirati mlade ljude i dati im priliku.
"Nažalost, često se iskorištava, često smo potplaćene i 'šuti i radi' je stavljeno pod normalno, kao i prekovremeni rad. Ja sam dugo u ovom poslu i sada imam drugačije mjesto, no voljela bih da moje kolegice koje tek dolaze to imaju od početka. Spremne smo za rad i na sve izazove ovoga posla, no nadam se da garderoba i šminka neće uvijek biti na zadnjem mjestu", kaže.
Uz glavnu postavu glumaca i statista, broj kostima u seriji penje se na oko 2000, što govori o količini posla koji su obavile. Najviše kreativnosti potrebno je u nabavljanju kostima i modnih dodataka, što je i poprilično uzbudljiv dio posla. Željka govori da su ih zaista pronalazili posvuda, pa im je i jedna baka s Britanca prodala veliki dio svoje garderobe. Susjede, tete, ujne - materijali se pronalaze na svim stranama.
"Hrelića nažalost nije bilo za ovaj projekt, ali obišle smo sve second hand shopove, ormare baka i susjeda, koristili smo fundus Jadran Filma, a puno se i šivalo. S Martinom Vrdoljak Ranilović iz Varteksa je ostvarena suradnja, po predlošcima iz starih novina i časopisa radili su se kostimi, a zanimljivo je s druge strane da muška garderoba, odnosno sva viđena odijela dolaze iz aktualne Varteks kolekcije. Iako se konstrukcijski odijela iz šezdesetih razlikuju od onih danas, prepravkama i dodanim detaljima suvremena odijela sjajno su se uklopila u priču šezdesetih u Zagrebu. Tu su i zlatarne koje uvijek izađu u susret, nakit izrađuju Zlatarna Gjoni i Lapidarium, a Ghetaldus Optika dala je naočale. Brankica Tkalčec i Vesna Mihetec krojačice su koje su najvećim dijelom šivale, ali i prepravljale kostime. Nije svatko spreman raditi takav posao, kaže Željka, jer ponekad se zahtjeva danonoćno šivanje odijela i kostima.
Na pitanje koji joj je kostim omiljeni, ipak ne zna odgovoriti - svi su sjajni, od kostima Ive Babić jedan je ljepši od drugog, od prvog pojavljivanja Nade u bijelom kompletu pa do posljednjih scena.
"Šezdesete su zaista divne godine i bilo je sjajno raditi na ovom projektu", slaže se cijeli tim kostimografkinja i nadodaju, drago im je da se javio ovakav interes javnosti za kostime. Očekuju nas još četiri epizode "Perice", što znači i uz zanimljivu radnju, duhovite dijaloge i sjajne glumce, dolazi i još mnoštvo uzbudljivih kostima - Željka nam je natuknula jednu zlatnu haljinu koju će nositi u seriji njezina imenjakinja Željka, a za sve ostalo, čekamo nadolazeće ponedjeljke.
