U ovom suludom svijetu iznova se moramo boriti za znanost i ljudska prava. I to nije mala stvar i odgovornost svih nas nije zanemariva. Svi smo odgovorni za ovo što se događa Mireli Čavajdi. Za slabije upućene: Zaklada Solidarna prikupila je 220.687,31 kuna za pomoć trudnoj Mireli Čavajdi čijem je dijetetu u 26. tjednu trudnoće dijagnosticiran tumor. Nakon što su zagrebačke bolnice odbile izvršiti prekid trudnoće isti će najvjerojatnije obaviti u Sloveniji.
Glupost i zlo neumoljivo gaze po palanci koja to odlučuje biti svojim odabirom. Sramotno, očajno i tužno je što je ovo društvo, što su ove institucije, što je ova vlast napravila i poručila ovoj ženi i njezinoj obitelji, drugim ženama i drugim obiteljima sa sličnim problemima. Sramota je što je poručeno mladim ljudima, mladim budućim majkama i očevima. Poručili su: nesposobni smo, i nemamo volju baviti se vama koji nismo mi. Banalnost zla – svatko misli da ima pravo na priziv koji je u svojoj suštini duboko neetičan, pravo na rad koji to nije. Međutim, sreća je da postoji ipak solidna količina zdravomislećih organizacija i pojedinki koji su spremni učiniti nešto građanski odgovorno u vezi ovog užasnog problema. Naime, Udruga RODA – Roditelji u akciji organizira prosvjed u znak solidarnosti s Mirelom Čavajdom te svim ženama kojima je uskraćen zakonski zajamčen prekid trudnoće i drugi oblici zdravstvene skrbi. Prosvjed će se održati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu u četvrtak 12. svibnja u 18 sati. Za komentare i uvide u meritum problema pitali smo tri vodeće hrvatske i regionalne feministkinje: Ankicu Čakardić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Katarinu Peović kao saborsku zastupnicu Radničke fronte te gradsku zastupnicu Nove ljevice, Radu Borić.
Pobačaj je velikom broju žena u Hrvatskoj apsolutno nedostupan
prof.dr.sc.Ankica Čakardić
Kada govorimo o pravu na pobačaj, odmah treba reći da je on danas velikom broju žena u Hrvatskoj apsolutno nedostupan. To konkretno znači da u trenutku našeg razgovora priziv savjesti u Hrvatskoj ima preko 60% ginekologa s tendencijom rasta. Primjerice, zagrebačka bolnica Sv. Duh nema niti jednoga ginekologa/inju koji/a pruža medicinsku uslugu prekida trudnoće na zahtjev. Cijena pobačaja doseže cifru i iznad 3000 kuna u nekim javnim bolnicama. Stoga, pravo na pobačaj nije tek pitanje etike i morala ili ideološkog raspoloženja, već prvoklasno političko i socijalno-ekonomsko pitanje iz reda javno-zdravstvenog registra. Jedini način da se hrvatska vlast s konzervativnim ginekolozima izvuče iz potpunog utapanja u kult smrti - a to znači rađanje pod svaku cijenu, mučenje žena ispred i u bolnicama, prisila da se moraju rađati teško izlječiva, uopće neizlječiva pa čak i mrtva djeca - jest osiguravanje besplatnog, javno dostupnog pobačaja kompletno pokrivenog iz sredstava HZZO-a, vraćanje prava na pobačaj u Ustav, ukidanje priziva savjesti, inzistiranje na tome da pobačaj mora biti u kurikulumu svakog medicinskog fakulteta i da se izvodi u svakoj javnoj hrvatskoj bolnici. Jedino su ovo instrumenti koji bi pokazali stvarnu brigu države o ženskom reproduktivnom zdravlju. Podsjetimo se, uskraćivanje medicinske usluge prekida trudnoće na zahtjev jedina je liječnička praksa koja se sustavno ne provodi u RH, čime su žene u zdravstvenom sustavu - koji je pod stalnom prijetnjom mjera štednje i privatizacije - najmanje dvostruko rodno diskriminirane.
Najsnažnija poruka bi bila vraćanje pobačaja u Ustav
prof.dr.sc.Katarina Peović
Retradicionalizacija društva dovodi u pitanje davno izboreno pravo žena na raspolaganje svojim tijelom. Podrška znanosti, medicinske struke i zakonodavca danas je dovedena u pitanje ne uključujući zloslutne najave koje dolaze iz SAD-a o mogućnosti zabrane prava na pobačaj, ili situaciju u Poljskoj. Naime, pobačaj je danas u Hrvatskoj sve nedostupniji, bez obzira na zakonsku, dakle političku, regulaciju. Stoga je sve jasnije da je pobačaj i javnozdravstveno pitanje – danas je mnogim ženama nedostupan zbog tzv. "priziva savjesti" i zbog cijene.
Da bi bio dostupan mora se izvoditi u svakoj javnoj bolnici i mora biti besplatan, odnosno mora se plaćati iz sredstava HZZO-a. Uz to, ukidanje priziva savjesti nužan je preduvjet za dostupnost pobačaja i stvarne brige države o ženskom zdravlju. Oni liječnici koji ga ne žele obavljati kao legalan medicinski zahvat ne bi trebali raditi posao koji od njih to traži.
Politički – najsnažnija poruka bi bila vraćanje pobačaja u Ustav iz kojeg je izbačen na inicijativu Kaptola. Da je ostao u Ustavu teže bi bilo (re)interpretirati zakone na način na koji se to u nas čini. Inače, u četvrtak će u Saboru prije rasprave o zakonskoj regulaciji pobačaja govoriti državni tajnik Svete Stolice - naredbodavca Kaptola koji je urgirao da se pobačaj izbaci iz HR ustava 1990. koji je nastao na temelju ustava iz 1974. u kojem je pobačaj bio izrijekom spomenut, pa je i ostao u ustavima Srbije i Slovenije.
Prekid trudnoće u temelju je važećeg Zakona
Rada Borić, mr.sc.
Pravo na reproduktivno zdravlje i zdravstvenu skrb, uključujući medicinski prekid trudnoće na zahtjev, u temelju je važećeg Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Zakon govori o "pravu na slobodno odlučivanje" koje se uporno godinama negira ženama. Ženske udruge i inicijative građanki/na organiziraju prosvjed diljem Hrvatske kao podršku i izraz solidarnosti s gospođom Čavajda, ali i sa svim ženama kojima se uporno i sustavno krše prava garantirana i Ustavom i zakonima. A to je pravo političko pitanje, što Premijer i Vlada odbijaju prepoznati.
