GG INTERVJU

Umjetnik zavodljive apstrakcije koju ćete poželjeti na svom zidu

28. veljača 2020.
Fotografije: Vedran Peteh/ Ivan Idžojtić

Postav u Laubi sastoji se od jedanaest kolaža i devet mnogo manjih objekata čiji su zajednički nazivnici motiv vaze. Razgovarali smo s umjetnikom Damirom Sobotom. 

Intervjui se inače obavljaju ususret ili tijekom neke izložbe, predstave, filma, dok traje "promocija". Mi smo ovaj put odlučili napraviti zaokret i dati prostor umjetniku i njegovoj izložbi koja se zatvara sutra – radi se o izložbi "Palindrom" iznimno talentiranog likovnjaka, Damira Sobote. Dakle, sutra, u subotu, 29. veljače 2020. uz izvedbu vrhunskih jazz glazbenika: Ivana Bonačića, Filipa Pavića, Zvonimira Šestaka, i Borka Rupena, sudjelujte u zatvaranju ove izložbe ali i vjerojatno, početku neke nove priče predstavljenih radova. Početak nastupa zakazan je za 20 sati.

U međuvremenu pročitajte naš intervju s ovim majstorom geometrijske apstrakcije, ujedno i jednim od najperspektivnijih umjetnika mlađe generacije. Iza sebe ima brojna postignuća - dobitnik je nagrade za izuzetan uspjeh u 2013. godini (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb) i nagrade HDLU-a za najboljeg mladog umjetnika 2017. godine.

Njegova izložba "Palindrom: Slike i objekti" sastoji se od jedanaest monumentalnih kolaža i devet objekata na samostalno izrađenim postamentima. Predmet vaze provlači se kroz sva Sobotina djela na ovoj izložbi, a ornamenti i floralni motivi koje koristi na svojim slikama zaokupljaju pažnju i neodoljivo podsjećaju na antičke tradicije horror vacui i ukrašavanje predmeta (poglavito vaza – posuđa, spremnika ulja, mirisa itd.)

Krenimo jednostavno: zašto geometrijska apstrakcija?

Još tijekom studija odbacio sam figurativni pristup i krenuo u smjeru apstrakcije, u mojem slučaju, geometrijske. Ti motivi, odnosno, taj proces mi je toliko zanimljiv da ga nastavljam istraživati. Gotov rad izgleda kako izgleda, ali proces do njegovog završetka je ono što mene zanima.

Koji su vaši jezici/mediji/ žanrovi u kojima još "operirate" ili biste htjeli?

Interesantni su mi mediji koji mi pomažu da svoje ideje jasnije ispričam samom sebi. Teško je govoriti unaprijed koji bi to mediji bili, rješenje dođe kroz rad.

Što znači biti miljenik arhitekata kako je opisano u najavi vaše izložbe i koliko je istine u toj konstataciji?

Stvarno ne znam što bi to značilo, još nisam imao priliku raditi s arhitektima u toj mjeri da postanem njihov miljenik. No, ako ih ima i cijene moj rad, neka se jave pa da odemo na kavu.

S obzirom na to da ste oslikali čekaonice na KBC-u Rebro u sklopu znanstveno-stručnog skupa "Estetizacija i rehumanizacija javnog prostora: umjetnost kao terapija" 2017. godine – možete li podijeliti svoje uvjerenje s nama? Dakle – što je, ako je išta – terapeutskog u umjetnosti?

To je hvalevrijedan projekt, oslikali smo dosadne bijele zidove u čekaonicama. Mislim da bi terapeutsko u tom smislu bilo samo to promatranje rada na zidu koji je inače bijeli. U čekaonicama provodimo dosta vremena gledajući okolo i razmišljajući koješta. Ukoliko pojedinac odvoji određeno vrijeme gledajući sliku na zidu, ne razmišljajući o svojim problemima, utoliko smo uspjeli.

Nedostaju nam galerije koje će zastupati mlade suvremene umjetnike i pomoći im kod nalaženja kupaca, ali kada nema tržišta onda je to borba sa vjetrenjačama.

Rezidencijalni boravci su zapravo jedina prilika za slobodnog umjetnika da ode na doista "plaćeni", ali ipak radni godišnji. Ima li u tome istine? 

Rezidencijalni programi su odlična prilika za svakog pojedinca da vidi, upozna i ostvari kontakt s drugim ljudima iz iste profesije. Mnogo toga se može naučiti iz prve ruke, ali opet ovisi o pojedincu kako će iskoristiti vrijeme provedeno u boravku jer svatko od nas je drugačiji i ne vrijedi ono što nam drugi kažu dok sami ne vidimo na svoje oči.

Naziv nove izložbe je "Palindrom" – kako je nastajala, a možda i nešto o odluci, odabiru naziva? 

Naziv izložbe "Palindrom" se nadovezuje na značenje riječi i njene poveznice s procesom izrade slika i objekata. Na našem prijevodu Palindrom prevodimo kao Obrtaljka, ono što se čita s lijeva na desno jednako je onome s desno na lijevo. U mojem slučaju, slika i objekata, dolazimo do istog čitanja rada - ono što je lijevo, pozitivno, jednako je onome što je desno, negativno, a opet nije simetrija.

Izložba se sastoji od jedanaest kolaža velikih, monumentalnih okomitih formata, kao i devet mnogo manjih objekata, na samostalno izrađenim postamentima, čiji su zajednički nazivnici motivi vaze. Kako se "događa" vama kao umjetniku motivacija? Racionalno ili nesvjesno? 

Motiv vaze mi je služio samo kao obrisna linija unutar koje radim svoje motive, određene ravnoteže oblika, nisam mislio napraviti izložbu vaza već sam je iskoristio da prikažem nešto drugo.

Kako vidite "suvremenu" umjetnost u Hrvatskoj? Na koji je način "suvremena", a na koji "staromodna"?

Suvremena scena u Hrvatskoj je dobra. Nažalost, najviše sam upoznat sa zagrebačkom scenom, ima stvarno odličnih pojedinaca koji su mi i inspiracija. Stvarno ne zaostajemo što se tiče kvalitete. Ono što je problem je tržište koje je slabo ili ga nema, a ono što od njega postoji koncentrirano je na staromodnu umjetnost, kako vi kažete. Nedostaju nam galerije koje će zastupati mlade suvremene umjetnike i pomoći im kod nalaženja kupaca, ali kada nema tržišta onda je to borba s vjetrenjačama.

Što znači i koji su uvjeti proizvodnje umjetnosti danas – u vašem slučaju, odnosno kako je živjeti od umjetnosti? Koja vrsta angažmana je osim rada potrebna da "stvar" funkcionira?

Iz dana u dan. Treba raditi i provoditi vrijeme u ateljeu isto kao bilo tko drugi tko radi svoj posao, bilo gdje. Nema ništa na brzaka. Potrebna je maksimalna predanost kao i za sve da bi se došlo do rezultata.