Sebe smatra pravom hedonisticom, uživa u dobrim druženjima, šetnjama Lisabonom, dobroj hrani i glazbi. Još više uživa u slikarstvu - Zagrepčanka Hana Tischler je umjetnica koja posljednjih šest godina živi i radi u Lisabonu. Diplomirala je 2013. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, tri godine radila je kao profesorica umjetnosti i povijesti umjetnosti u nekoliko škola, a zatim je u Portugalu započela karijeru slikarice te je članica umjetničkog internacionalnog studija u istoimenom prostoru u kojem djeluje s ostalim umjetnicima. Inspirirana je ženskim tijelom, snagom i senzualnošću, a žene su najčešće motivi njezinih radova. Ako vas put odnese u Lisabon, možete posjetiti njezinu izložbu - Hana naime predstavlja samostalnu izložbu slika pod nazivom "Sereias" (sirene) u Mitó Creative Site u Lisabonu.
Izložba nosi naziv "Sirene" - na što vas one asociraju, zašto vas fasciniraju?
- Sirene su u mojim radovima prikazane kao suvremene žene, hedonistice, ljubiteljice mora i sunca. Prvenstveno me fascinira njihov slobodni duh i karakter - one su simbol ženske individualnosti i samostalnosti.
Sirene su inače kao umjetnički subjekti hiperseksualizirane - kako ih danas trebamo razumjeti?
- Iako slikam polugola ženska tijela, naglasak mi nije na seksualnosti već na senzualnosti. Ta dva pojma se često isprepliću, ali su podosta različita. Ženska senzualnost je snaga i moć, tako da bi sirene danas trebale biti shvaćene kao svojeglave žene snažnog karaktera, pa čak i kao simbol borbe za žensku emancipaciju.
Tko su žene na vašim radovima?
- Žene koje žive punim plućima, uživaju u životu i u sebi.
Gotovo uvijek su dekapitirane ili zaklonjenog lica - koji je razlog tome? Ženska nevidljivost?
- Gledano s umjetničkog aspekta, oduvijek su me privlačili upečatljivi kadrovi i slikanje konkretnih dijelova tijela. U mom slučaju to je ženski torzo ili dekolte. Inače obožavam slikati portrete, ali u zadnje vrijeme stavljam fokus na tijelo jer kroz njega, kao figurativna slikarica, želim prikazati senzualnost i žensku energiju koja me toliko fascinira. Ne pokušavam sakriti ženu, nego postići baš suprotno.
Koliki vam je izazov prikazati žensko tijelo? S kakvim kritikama i pohvalama se susrećete?
- Kroz sve ove godine svog likovnog stvaralaštva stavljala sam naglasak na ljepotu različitosti te uglavnom slikam tamnopute žene, žene s oblinama pa tako i mršavice, jer smatram da su sva tijela predivna i ono idealno jednostavno ne postoji. Ono što je izazov jest kako društvo gleda na tijelo i kako se nositi s time. Mnogi imaju subjektivni pristup prema mojim slikama tako da se uz mnoge pozitivne komentare susrećem i s onima tipa "zašto su toliko mršave" ili "zašto samo crnkinje". Žensko tijelo nije tu da ugađa društvenim normama i sve smo jedinstvene i lijepe na svoj način.
Djelujete u umjetničkom kolektivu, što su zahtjevi takvog djelovanja, a što isporuke? I koje su prednosti/mane?
- Prve dvije godine od preseljenja u Lisabon radila sam od doma u svom kućnom ateljeu i takav način rada meni osobno nikako ne odgovara. Jako sam zahvalna na svom gradskom ateljeu i kolektivu jer si međusobno pomažemo, motiviramo jedni druge i organiziramo zajedničke i samostalne projekte i izložbe. Trenutno nas je petero i svatko ima svoj zasebni ograđeni dio. Nekada zna biti preglasno i veselo, nekada pretiho, ali to su sve čari dijeljenja zajedničkog prostora. Bitno je da se u kolektivu međusobno poštujemo i da znamo surađivati.
Kako publika reagira na vaše slike i koliko vas zanima njihova reakcija?
- Lagala bih kad bih rekla da mi nije bitna reakcija publike i svi volimo dobiti pozitivne kritike, a one negativne me samo motiviraju da radim dalje i još bolje. Nijednom umjetniku cilj ne bi trebao biti ugađati publici.
U kakvom ste odnosu s vlastitim tijelom i samopouzdanjem te kako se taj odnos mijenjao s godinama?
- Veoma sam samokritična osoba i imam dane kada sam beskrajno ponosna na sebe i dane kada sam nešto manje ponosna. Prije 12 godina postala sam mama i to mi je dalo veliko samopouzdanje jer sam se veliki dio svog odrastanja borila s kompleksima, kao i većina mladih ljudi. Rad na sebi je proces i ono što sam naučila jest da je najbitnije kako se osoba osjeća iznutra jer će upravo tako i zračiti na van. Koliko cijenimo sebe toliko će nas i drugi cijeniti, bez obzira na fizički izgled.
Što vas u posljednje vrijeme pokreće, motivira, inspirira?
- Dinamika života, grad u kojem živim, ljudi koje upoznajem, dobra glazba, dobra hrana, ljubav koju dajem i primam.
Koji umjetnici su najviše utjecali ili i dalje utječu na vaš rad?
- Jedan od meni najdražih umjetnika je Joan Miró, iako moji radovi nemaju nikakve sličnosti s njegovima, ali jednostavno obožavam njegov univerzum i priču koju priča. Od suvremenih umjetnica izdvojila bih Chloe Wise i Ines Longevial.
Kako je izgledao vaš prvi susret s umjetnošću?
- Dolazim iz obitelji u kojoj se jako cijeni umjetnost. Mama se u slobodno vrijeme amaterski bavila slikarstvom, a tata je imao svoj antikvarijat i danas malu galeriju, tako da sam od malena okružena umjetninama i slikama. Tata me kao djevojčicu odveo u jedan zagrebački slikarski atelijer i sjećam se da sam od tada svima počela pričati kako ću i ja jednog dana biti slikarica.
Što za vas znači baviti se slikarstvom?
- Slikarstvo je moj posao i sastavni dio života. Kada ne slikam zapravo sam u neprestanom procesu smišljanja što ću sljedeće naslikati.
Kako izgleda vaš kreativni proces?
- Sve počinje od fotografije. Bavim se isključivo figuracijom i neprestano sam u potrazi za inspirativnim fotografijama ženskih portreta i figura. Nakon što pronađem onu pravu, tražim platno idealne veličine, radim skicu ugljenom i prelazim na ulje. Nekada mi odgovara slikanje u tišini, ali uglavnom volim raditi sa slušalicama uz glazbu.
Tko je Hana kada nije slikarica? Kako provodite slobodno vrijeme, u čemu uživate...
- U slobodno vrijeme sam okolo naokolo po Lisabonu i plažama. Društvena sam osoba i obožavam biti okružena ljudima i istraživati nova i uzbudljiva mjesta. Uživam u dobrim restoranima, šetnjama po gradu i prirodi te povremenim putovanja. Smatram se pravom hedonisticom.
Čime vas je Portugal očarao i na koja mjesta biste nas odveli da smo tamo?
- Portugal me očarao svojom nevjerojatnom energijom, klimom, raznolikošću i multikulturalnošću. Ljudi su veoma opušteni, otvoreni i uvijek spremni za druženje. Ovdje se stvarno gušta u životu! Odličan sam turistički vodič tako da bih vas, uz obaveznu šetnju Lisabonom, odvela na jahanje po pijesku uz ocean te u magičnu Sintru na jednodnevni izlet.
