Svestranost ovog studenta grafike završne godine Akademije likovne umjetnosti proteže se na razna područja djelovanja pa tako ilustrira knjige i albume te se bavi dizajnom. O motivici, mjestu mladog umjetnika u Hrvatskoj, eksperimentalnom duhu, ali i efektima pandemije, smatramo da nismo mogli pronaći adekvatnijeg sugovornika, jer nekako smo sigurni (a tome u prilog idu i svi njegovi radovi) da njegovo vrijeme tek dolazi.
Kako selektirate svoju motiviku, odnosno što biste rekli da vas sada ponajviše određuje kao umjetnika, koje teme?
- Definitivno emotivna stanja. Znam da zvuči vrlo generalno, kao da kažem da glazbenika pokreće glazba, ali puno toga ovisi o načinu na koje te emocije akumuliram. Zanima me sve što ostaje ispod površine, promatram često ljude koji žive u nekim svojim zatvorenim i iskonstruiranim svjetovima i ne mogu se tome načuditi. Rekao bih da stvaram za čovjeka, a samim time i za sebe. Cijeli život provedemo unutar nekih pravila koja su tu svakako da bi se kršila i preispitivala. Mislim da je osobna anarhija svakako poželjna. Ultimativni cilj je oslobođenje pa je to proces traženja, upiranja prstom, previranja i slično. Svi smo ljudi i imamo slična iskustva i osnove bez obzira na vjeru, podrijetlo, jezik i sve u čemu ostali vide razliku, a ne ljepotu. Moj proces rada je kao kad profesor Baltazar stvara čarobni napitak - puno mašinerije u glavi koja se onda pretvori u jasnu ideju. Time samoekspresija vrlo lako može postati politički ili društveno angažirana jer ako moj izričaj nekome zasmeta, onda u tome postoji mogućnost više mišljenja koja čine društvo - pluralno, kakvo želimo. Ako je nekome tko je konzervativan nešto preliberalno, onda će i u tome naći problem. Dugo sam odvajao ono što sam ja kao osoba, a što moja umjetnost, a sada osjećam da se to spaja.
Radili ste ilustracije za knjigu za djecu "Priče znane s druge strane" autorice Mirjane Burcar, imali ste online izložbu "U iščekivanju Sunca", a zadnje ste predstavili autoportrete. Kako je izgledala autotematizacija, proizvodnja sebe kao objekta/subjekta umjetničkog interesa?
- Moje lice ili tijelo su samo dio moje ideje, a ja njezin nosioc. Mislim da vrlo rijetko pričam o tome kako moji radovi zapravo nastaju, a to je uz vrlo mali budžet, minimalnu opremu i puno truda. Kroz godine sam nekako uspio od gotovo ničega stvarati nešto, od truda i ideja za korištenjem nekonvencionalnih materijala zato što su lako dostupni, a ako ih već imam - još bolje. Nekima sama produkcija nosi umjetnički rad umjesto da to budu kvaliteta i ideja. Bitno je biti drugačiji od drugih, ali ne iz egoističnih motiva. Često viđam umjetnike koji načinom stvaranja podsjećaju na neka prošla likovna razdoblja. Netko će završiti kreativni (umjetnički) fakultet pa na kraju slikati kao jedan Monet ili Picasso. Ne vidim poantu, jer ako tvoj umjetnički identitet počiva na nečemu što je već viđeno, tu ne vidim kreativnost. Da me se ne bi krivo shvatilo, u redu je da rad počiva na nekim referencama jer to je i hommage likovnoj povijesti kao takvoj, ali treba sagraditi svoju kuću na tim temeljima. Tema originalnosti je zapravo vrlo zanimljiva, a i granica onoga što se danas smatra kopiranjem je vrlo labilna.
Kako njegujete "eksperimentalni" duh?
- Uz puno glazbe, filmova i razgovora. Kada trebam vremena za sebe, uzmem ga jer je nužno za objektivizaciju osjećaja i mišljenja. Ponekad dugo vremena budem prazan i ne razmišljam o čemu ću stvarati, intuitivno pustim da se dojmovi skupe pa ih pretočim u rad. Eksperimentalni duh je nužno ohrabrivati za bilo koju kreativnu osobu jer u trenutku kada nastupi rutina, to nije dobro. Moram stalno održavati tu vatru u sebi, a ponekad se zapitati što ona uopće je. Evo baš neki dan sam pogledao dokumentarac o Nini Simone. Njezina glazba i život bili su posvećeni borbi za svoj narod ističući nepravdu kroz koju su prošli. Čitam puno biografija raznih umjetnika pa iz svake nešto izvučem, a opet jednako me može nadahnuti i neki fikcijski karakter iz filma. Mislim da je ključno stavljati se u tuđe cipele, empatija mi nikada nije bila bitnija nego sada. Tako da skupljam životnu snagu iz puno izvora - humor, životne priče, moda, alternativna kultura itd. Umijeće je kroz godine naučiti materijalizirati i dati tijelo svim idejama.
Naziv "Konstelacije" aludira na pop-psihološku praksu, je li vas i ona motivirala u produkciji ovih radova?
- Svakako, iako kroz svoj rad nudim puno više pitanja nego odgovora, zato se ne bih vezao uz psihologiju kao znanstveno područje niti želim glumiti da sam stručan u tome. Pop-psihologija često zna biti neutemeljena, lažno pozitivna, a ponajviše rasprostranjena na društvenim mrežama. Moja zvanje je baviti se istodobno svime i ničime tako da promatram, upijam pa iznosim. U isto vrijeme želim temeljito pristupiti nečemu, ali ne vezati se previše. S druge strane, puno radova s izložbe aludira na iskustva koja smo svi prošli: prekid, tugu, radost i sl. pa su samim time za široku javnost jer je to lako poistovjetljivo. Konstelacije su metafora za različite životne okolnosti, njihov međuodnos i utjecaj. Referenca su "zviježđa u nama". Jedan sam od onih kojem je teško objektivno i puno pričati o vlastitom radu, puštam da vizualna komunikacija to odradi. Sve što me zanimalo sam naučio pa se tako bavim ilustracijom, fotografijom, skulpturom i dizajnom.
Surađivali ste i na prvom albumu Lu Jakelić. Kako je izgledao taj proces?
- Lu mi je prije svega vrlo bliska prijateljica pa je to bio vrlo lagodan odnos pun ljubavi, ali generalno najviše cijenim povjerenje i organizaciju. Volim odmah znati uvjete rada, ne kaže se bez razloga "čist račun, duga ljubav". Prilikom jednog sastanka sam dobio kritiku: "Ako se budeš bavio s previše stvari, u svemu ćeš ostati prosječan". To je nešto s čim se ne slažem jer jedno ne isključuje drugo, posebice u kreativnoj industriji.
Kako vidite pandemijsko stanje i kako se ista reflektira na likovne umjetnosti?
- Pandemija, iako grozna, pokazatelj je da se ljudi mogu vratiti bolji i snažniji. Nije sramota osjećati se kako god da se osjećamo u danom trenutku. U vezi s tim vidim da je fokus unutar likovne umjetnosti blago prebačen na unutarnji svijet - strahove, emocije i samorefleksiju. Poslova i dalje ima samo se treba znati prilagoditi online načinu rada, svijet i dalje teče jednakom brzinom.
