Teško je zapravo ozbiljno govoriti o diskriminaciji. Razmislite malo! Nekome je nekada palo na pamet da nekome kaže kako na nešto (kao ljudsko biće) ima pravo, a na nešto - nema. Jasno je da ne govorim o ljudima čija se prava uskraćuju poradi zakonskih sankcija dakle kazni koje su zaradili kršenjem tuđih ljudskih i inih prava. Teško je stalno opominjati na logiku te, slobodno ih možemo nazvati – fašiste. Iako se oni u zadnje vrijeme, onako baš – dirljivo ljute. Vole da ih se zove konzervativcima ili tako nešto, za njihove standarde neutralno.
Međutim, koliko god bilo teško, stvarnost je najopasnije ignorirati. Nakon monstruoznih ideja o samo jednoj i pravoj familiji koja je bila podržana od najjače socijalne institucije u ovoj zemlji – s najmanje transparentnim transakcijama, velike borbe aktivistkinja, mnogih omalovažavanja, raskinutih odnosa - nakon pet godina pravnih bitaka, Upravni sud u Zagrebu krajem travnja je u slučaju Mladena Kožića i Ive Šegote presudio da oni ne smiju biti diskriminirani u postupku procjene za posvojenje zbog toga što su sklopili životno partnerstvo. Oni ni nitko drugi! Naime, ova povijesna presuda "otvara vrata" svim gejevima, lezbijkama i biseksualnim osobama koje su sklopile životno partnerstvo u Hrvatskoj da postanu posvojitelji, i potvrđuje kako životni partneri moraju u svim postupcima imati jednaka prava kao i bračni drugovi. Naime, realne ili praktične (osim one simboličke koja često nije za omalovažiti – a to je da si se vjenčao "pred Bogom") razlike između životnih bračnih partnera i drugova nema – osim za one zadrte među "drugovima" koji će u toj sintagmi "bračni drugovi" prepoznati nešto komunističko, dakle srpsko, dakle rusko - i sami nastavite konfabulacijski niz.
Valja podsjetiti na slijed događaja koji je u recentnoj aktivističkoj borbi doveo do ovog civilizacijski afirmativnog rezultata: u svibnju 2016. Mladen Kožić i Ivo Šegota prijavili su se u lokalni Centar za socijalnu skrb u želji da postanu posvojitelji. Njihov zahtjev je zaprimljen, ali nakon par mjeseci odbijeni su "samo zato" što su u životnom partnerstvu. Situacija je u tom trenutku beskrajno apsurdna, u Hrvatskoj posvojitelji mogu postati pojedinke i pojedinci, kao što su neki LGBTIQ ljudi i postali u proteklih desetak godina. Nakon službenog odbijanja, odlučili su tužiti tadašnje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Sudski je postupak završio u njihovu korist, presudom koja eksplicitno navodi kako ne smiju biti diskriminirani zbog toga što su u životnom partnerstvu. Djeluje dosta jednostavno i logično, ali taj put je bio sve – samo ne lagan. Ova je presuda signal (i poziv) svim životnim partnerima u Republici Hrvatskoj koji žele postati posvojitelji te im jamči da ne smiju biti diskriminirani na temelju njihove seksualne orijentacije. Ono što je važno ne zaboraviti jest da je pravo djeteta na najbolje moguće posvojitelje ono koje i dalje ima prioritet te ova presuda ne znači automatski da životni partneri postaju posvojitelji – no životni partneri i partnerice mogu se sada bez straha javiti svom Centru za socijalnu skrb i prijaviti se za evaluaciju za posvojenje.
"Još uvijek svjedočimo diskriminaciji, primjerice u postupcima medicinski potpomognute oplodnje ili u priznavanju hrvatskog državljanstva djeci LGBTI roditelja rođenoj izvan Hrvatske, tako da naša borba ne prestaje. A svima koji se brinu kako će biti djeci u duginim obiteljima – naša djeca su sasvim dobro, hvala na pitanju! Društvo je to koje mora raditi na svojem odnosu prema ranjivim skupinama, od obrazovnog sustava do diskursa u javnom prostoru, i premda vidimo da se stavovi prema različitim seksualnim orijentacijama i rodnim identitetima mijenjaju nabolje, sigurno možemo biti još bolji i solidarniji jedni s drugima", poručuju iz udruge Dugine obitelji.
