Kad je Zagreb zatresao potres tek danima nakon što je nastupio onaj prvi, šokantni lockdown, kao glavni heroji naših života iskočili su ljudi u medicinskim uniformama i ljudi s alpinističkim kacigama na glavi. Imali su sve potrebne karakteristike superheroja: bili su neumorni i snažni, neustrašivi, otporni na standardne ljudske panike, na strahove malog čovjeka i to usred prvog vala nepoznatog virusa, koji je većinu nas natjerao da se zavučemo u mišje rupe.
Jedan od takvih heroja bio je i Jan Pivac, arhitekt kojeg odavno poznajem iz grada, urbani dečko odrastao u centru, u Martićevoj. Nevjerojatna je bila njegova pretvorba iz frajera s kojim smo povezivali kultne brendove poput Mini Morrisa, u neustrašivog spasitelja koji ne spava noćima zbog drugih.
Što godinu dana nakon misli o centru Zagreba, kako vidi njegov spas i gdje bi najradije živio te koji bi stan kupio da može birati - sve sam ga to pitala, na sve je odgovorio, i dobili smo stručan pogled na Zagreb, ali kroz okular urbanog tipa - kroz viziju Jana Pivca.
