Navodno, navodno, navodno čak oko 80 posto razgovora, po nekim istraživanjima, među ljudima se vodi o osobi koja nije prisutna. Navodno, većina ljudi u tome uživa i također – važno je reći, većina ljudi se srami priznati da u tračanju perverzno uživa.
Ogovaranje, tračanje, klevetanje ili brbljanje (blebetanje) o bezazlenim temama komunikacijski je, ali i književni, novinski, gdjekad i umjetnički žanr koji vrlo organski spaja dionike. Zašto, pitate se? Možda zato što ta druga (zla?) strana naših polovičnih karaktera konačno dođe na svoje? Možda zato što nismo satkani od "ljubavi prema bližnjima" kako službeni narativi religija tvrde? Možda jer fenomen duboko problematične sintagme "ljudska priroda" sačinjava puno više zavisti, ljubomore i bijesa nego li sreća, solidarnost, tolerancija i radost? Možda trač o drugima, kako popularna psihologija sugerira – puno više govori o nama nego li o njima, objektima našeg "prijezira"?
Trač se, kroz povijest, uglavnom tretirao kao samoživo ponašanje koje za cilj ima manipuliranje ljudima, odnosno utjecaj na njih sa zlim (pod)namjerama. Sam žanr nas i odgaja i podučava. Naime, potencijalno saznajemo tko je dobar i kvalitetan partner za suradnju, kao i od koga se valja držati podalje. Tijekom ljudske evolucije bilo je to pitanje života i smrti. Ključno je bilo na vrijeme biti upozoren tko su izdajnici, a tko prevaranti. Elemente ogovaranja koriste već i mala djeca kako bi se zaštitili od svojih "egoističnih" vršnjaka koji ne žele (ili nisu odgojeni) ništa dijeliti.
Trač se uglavnom definira u kontekstu funkcionalnih stilova, smještajući ga u razgovorni stil koji predstavlja elementarnu narativnu formu. Razvija se podosta jednostavno - kao pripovijedanje. Struktura mu je dominantno monološka. U samoj usmenoj realizaciji, odnosno u svakodnevnome govoru, karakterizira ga prekidanje, zapitkivanje, komentari sugovornika te se trač razvija po labilnoj strukturi koja pokazuje da se osnovna tema dijeli u više pravaca s ponovnim vraćanjem njoj. Obavezni strukturni elementi trača su fokus (neko treće lice), ponašanje (dakle, opis) i negativna evaluacija. Trač se uvelike razlikuje od psovke ili kletve jer nije tek puko nabrajanje nečijih negativnih osobina, nego iza njega uvijek stoji neka "štorija" koja nas intrigira i privlači našu pažnju. Ukratko, trač je uvijek priča o nekome koja bi mogla biti istinita. Ali, nije. Opasan je ovisno o količini toksičnih dezinformacija koje unesete u isti.
