Kabaret večer s dva izvođača. Red glazbe, red smijeha, red trikova. I ponešto još između redaka. A tu je, dakako, i publika jer što je izvedba doli susret izvođača i publike u vremenu i prostoru. Naravno, bez nje bi sve bilo puno jednostavnije, ali što je tu je. Izvođači će kroz različite izvedbene forme pokušati doprijeti do publike i pridobiti njenu naklonost. Pri tome će posegnuti za svakim tričavim trikom, istrošiti svaku izlizanu foru i isuti sve aseve iz rukava. Ako asevi ne upale, možda posluže i karo trojke. Bitka izvođača za naklonost publike možda eskalira u pravu borbu. Bit će tu znoja, suza, možda i krvi. Ili samo kečapa, ako bude problema s budžetom. Sve u svemu, bit će to divna ili grozna večer…
Ovako zvuči najava dvostrukog aksla kojeg u Teatru &TD pripremaju dvojica možda najsvestranijih, nagrađivanih hrvatskih glumaca kameleonskog spektra talenata davno izašlih iz zone predvidljivog glumačkog komfora i stereotipnih karijera - Dražen Šivak i Mladen Vasary.
U Hrvatskoj ne postoji tradicija klauna kao što postoji u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji… Tradicija koja je izišla iz Commedie dell’arte, svemoćnog glumca koji je sam kazalište. Kod nas je svega nekoliko glumaca imalo tu privilegiju da imaju određeno klaunsko iskustvo - od Nine Violić, Leona Lučeva, Zrinke Cvitešić i Maje Posavec, koji su imali priliku raditi s umjetnicom Lee Delong. Klaun je jedan nevjerojatan svijet koji može transformirati unutarnji odnos prema glumi, dajući izvođaču puno više glumačke slobode i samopouzdanja, no i puno više izazova. On gađa u glumačku esencu. Kad čujemo riječ “klaun” mi obično vidimo slike koje se vrte oko McDonald'sa, rođendana ili američkih horora, no to je novovjeka izmišljotina. Veliki glumci poput Charlieja Chaplina, Emme Thompson, Helene Bonham Carter, Roberta Benignija i Robina Williamsa su se usavršavali i učili kroz rad s klaunom. Klaun nije samo crveni nos, kako ga zamišljamo, on je daleko više. To dobro znaju dvojica najposvećenijih ovom kazališnom žanru na našoj sceni. Upravo Mladen Vasary i Dražen Šivak.
Biografija jednog Vasaryja mogla bi zauzeti čitav ovaj medijski prostor i ne bi bilo dovoljno. Nakon što je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i imao uspješnu karijeru u bivšoj državi, on odlazi u Pariz gdje završava glumu i scenski pokret na Ecole International de Théâtre Jacques Lecoq. Tako započinje dugi niz godina u kojima boravi i radi u Francuskoj i zemljama zapadne i istočne Europe kao glumac, koreograf i pedagog. Brojna glumačka, kazališno-pedagoška istraživanja i usavršavanja prolazi na seminarima s istaknutim svjetskim redateljima, pedagozima, glumcima i koreografima, a kao glumac igra Molièrea, Shakespearea, Cervantesa, Aristofana u kazališnim kompanijama i trupama diljem svijeta. Vasary je mag mime, klaunerije i Commedie dell'arte. Gostujući profesor i koreograf na sveučilištima od Pariza, Budimpešte, Helsinkija do Los Angelesa, a predavao je i godinama na zagrebačkoj Akademiji. Šivak je sasvim neuobičajena i neponovljiva umjetnička energija na našoj sceni, svestrani glumac, klaun, aktivni plesač tanga, čovjek koji dubinski istražuje život i samog sebe. Sudjelovao je u počecima stvaranja klaunske scene u Hrvatskoj, stvarajući svoje klaunske temelje s Lee Delong. Upoznavši Janga Edwardsa, poznatog klauna i pohađajući njegovu radionicu, Šivak mu je morao obećati da će doći u njegov Institut na kojem će predavati mnogi poznati klaunovi. Surađivao je i s Davidom Shinerom, osnivačem Cirque du Soleila, Preko sedam godina predavao je pokret na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Za razliku od većine kolega, ima iskustvo rada u pravim kazališnim trupama. Živio je u Budimpešti i bio član trupe Kretakor, Árpáda Schillinga, jednog od najeminentnijih europskih kazališnih režisera. Proveo je nekoliko mjeseci u Kolumbiji, surađujući s trupom "Sankofa". Najraniju glumačku karijeru započeo je s poznatim filmskim ostvarenjima, a hrvatsku kinematografiju zadužio upečatljivim pojavljivanjima na platnu. Nakon što je prije dvije godine u režiji poznate američko-francuske glumice, pedagoginje i redateljice Lee Delong postavio kontroverznu i zahtjevnu monodramu „Mistero buffo“ talijanskog nobelovca Darija Foa, dobio je mnoge nagrade i potvrdio poštovanje struke.
Iza lude kabaret večeri koju ovi umjetnici pripremaju i koja će 11. ožujka biti premijerno izvedena u Teatru &TD stoji Grupa, Šivakova umjetnička organizacija za izvedbene umjetnosti koju je osnovao još 2003., kao nezavisnu kazališnu skupinu. Položaj nezavisnih umjetnika u Hrvatskoj težak je kao i položaj običnog čovjeka danas. Vladajućim strukturama kao da je nemoguće pronaći stvarni prostor za njih. No, oni ga uvijek nekom upravo nevjerojatnom energijom ipak pronađu. I kad sam pitala Šivaka da kao organski predstavnik nezavisne scene, idejni začetnik, redatelj i izvođač najavi „Dvostruki aksl“ te dočara energiju i atmosferu nastajanja, rekao mi je da mu je draže da umjesto intervjua pošalje dnevnik s proba. I tako smo umjesto klasičnog intervjua dobili pravi pravcati dnevnik atmosfere nastajanja…
DNEVNIK AUTORA, REDATELJA I IZVOĐAČA
1. dan
Atmosfera je odlična. Ideje dolaze same, puno neverbalnih gegova, već se vidi da će to biti sjajna predstava.
2. dan
Atmosfera je očajna. Sve ideje smo odbacili. Razmišljamo da jednostavno uzmemo neki tekst za dva glumca, naučimo ga napamet i razgovijetno izgovorimo.
3. dan
Prvi kreativni sukobi na probi. Ja hoću da budemo old school, Vasary da budemo moderni. Mislim da je u pitanju sukob generacija.
4. dan
Sastanak s našim PR timom i marketingom. To smo producentica i ja. Što ćemo? Predlažem da samo stavljam hashtagove poznatih, pa će netko već naići.
#dvostrukiaksl #johnnydepp #radeserbedzija #ljubokerekes #christianbale #edwardnorton #djuro_ne_utjesanovic #ryangosling #budspencer #ja #vaske
Njen pogleda me razuvjerava. Kad sam joj pokazao da sam to već napravio na svom profilu, koluta očima. Pokazujem joj lajkove i smajliće komentatora, ne vjeruje koliko ih ima. Ne znam da li se smiju meni ili podržavaju predstavu. Morat ćemo imati još jedan sastanak.
5. dan
Novi sastanak s PR timom i marketingom. Odlučujem da svaki dan nešto objavljujem na mrežama. Krećem. Video mene kako vozim bicikl na probu, video kako sam u dućanu. Fotka kako ulazim u kazalište, fotka kako sjedimo za stolom. Video kako probavam kostim, video kako čitam tekst. Fotka mene i kostimografkinje, fotka mene i inspicijentice. Stavljam fotku dvorane u kojoj radimo i šarenim slovima pišem kad je premijera.
Dan je gotov, nismo stigli imati probu, umoran sam.
6. dan
Danas smo imali puno loših ideja. I jučer. Kaže Vaske da je to zbog južine. Sutra je novi dan. Čitam prognozu. Realno, loše ideje ne možemo imati stalno.
7. dan
Imam razgovor o honorarima sa suradnicima. Uvijek mi je malo neugodno. Na moje iznenađenje, svi me s osmijehom prekidaju već na početku s „ma znam, nezavisno kazalište, nemate para“. Malo sam i uvrijeđen, hoću platiti iz svog džepa. Nasreću, prođe me ta ideja.
Računamo koliko gledatelja stane u polukružnu dvoranu u ITDu. 33 (tridesetitri).
8. dan
Izmjerio sam i izračunao da ako malo otegnem, imamo 40 minuta predstave. Otvoreno sam rekao da ja ideja više nemam i da je i ovo već previše za mene. Ionako to ja režiram jer nemamo para za režisera, a i njima nije do šale. Kad sam rekao „pa neka traje 40 minuta“ mislim da se dramaturginja šokirala, ali je pristojna i profesionalna pa je zadržala za sebe.
Barem će publici biti drago.
9. dan
Četverostruki aksl na Olimpijadi. Draga Kamila Valieva, žao nam je što su te tjerali na to. Mi smo se odlučili za „Dvostruki aksl“, realni smo u odnosu na svoje mogućnosti. Plus, od ekstra stvari ja uzimam samo nešto za kosu, a Vasary uzima ginko.
10. dan
Danas odlična produkcijska ideja: sami puštamo muziku na sceni. Malo je gnjavaža, ali ako se čovjek malo potrudi, uštedi na toncu za gostovanja.
Vasary stalno govori da se kazalište ne isplati, ali ne pijem ginko pa uvijek zaboravim. Jedno je sigurno, bit će pjesme, bit će šale, bit će plesa, i ne traje dugo. Što hoće više.
11. dan
Vasary je inzistirao da sviramo „Hotel California“ od Eaglesa. Stvarno sam htio, ali… Onda smo se odlučili za „Ća će mi Copacabana“. Na to smo se baš popalili, zvao sam skladatelja, rekao mu da stane 33 (trideset i tri) ljudi i da si ne možemo priuštiti niti nacionalnog prvaka za jednu kunu. Odbio nas i on. Autorska prava traju 70 godina od smrti autora, tražim pjesme mlađe od toga. Koliko para, toliko muzike, ali zgodni smo na fotkama.
12. dan
Danas je baš hladno vani, ali i u dvorani za probe. Navodno štede na plinu zbog svjetske situacije. Svaki dan vježbamo tekst, i stvarno smo se trudili da ga ima što manje… Ne znam kako, ali mi je čak pala na pamet i ta sjajna režijska ideja da imamo tekst na notnom stalku i opet ne pomaže: jednostavno nam ne ulazi u glavu. Vaske kaže da je to zbog južine.
13. dan
Vasary je radio s Tomom Stoppardom, igrao je s Timom Rothom i Garyjem Oldmanom, predavao je u Helsinkiju, L.A.-u, čak zna i Novaka Đokovića, pa mu kažem na našoj probi, onako od srca: što ti ovo treba, Vaske? Kaže on: i ja se pitam.
14. dan
Vasary mi daje nekoliko dobrih savjeta za kako biti smiješan. Npr. „Uvijek imaj par viceva u rukavu. Ne traže kruha, a dobro dođu.“ Meni ide najteže njegov savjet: „Vjeruj da si smiješan i bit ćeš smiješan i kad nisi.“
15. dan
Donedavno sam bio „glumac mlađe generacije“. I opet sam.
16. dan
Danas je Vasary rekao da sve što smo napravili nema nikakvog smisla. Složio sam se. Ali odobrovoljio sam se kad je isto tako rekao da nema tako lošeg teatra koji nema svoju publiku.
17. dan
Odlučio sam svirati bubnjeve u predstavi. Producentica zove i kaže da je to skupo. Ne odustajem, idem do prijatelja Nicholasa, akademskog bubnjara, i uzimam prve satove. Odlazim u dućan i kupujem svoje prve palice, doma lupam po kauču. Vidim da mi ne ide baš. Producentica opet zove. Uzela je kineske dječje bubnjeve na Njuškalu, netko prodao jer su polomljeni i ofucala se boja. Na njima se ne vidi da ne znam bubnjati. Pristajem.
18. dan
Pitam se što je danas ljudima smiješno. Razgovaram s dramaturginjom do kasno u noć, nakon što sam pročitao nekoliko knjiga o teoriji humora. Dolazim na probu, objašnjavam Vasaryju kako treba to igrati. Iznio sam puno sjajnih misli, sam se sebi čudim. Krenulo me. Žao mi je što nitko ne zapisuje. Vasary me prekida, kaže da je već iscurilo vrijeme za probu. Kad prije?
19. dan
Prvo sam htio gospodina Mladena Vasaryja. Onda sam malo promislio, ipak sam onda zbog popularnosti htio Gorana Bogdana, ali mi je Gogo rekao da nema vremena zbog restorana, književnih večeri i kao nekih serija. Onda sam zvao Grabarića, pričao sam mu da bi to bili malo vicevi, malo pjesma i ples, on je spominjao Krležu i isto kao neke serije. Zvao sam i Lučeva, on bi, ali krenulo ga međunarodno. Bilo je tu i nekih mlađih, ali da skratim, na kraju sam se vratio na početnu ideju: g. Mladen Vasary. Čovjek je od iskustva, šala mu nije mrska, iako mi je odmah na početku rekao: Šivak, kazalište se ne isplati.
Sad mi to kažeš, Vaske.
Vidimo se u Teatru &TD na „Dvostrukom akslu“!
