Ako još niste upoznali Josipu Maras, krajnje je vrijeme za to. Ona je supruga i majka trogodišnjeg dječaka Tome i šestogodišnje djevojčice Pavle. Ona je žena sanjar koju su talent i odvažnost doveli do posla iz snova. Dizajnerica je unikatnih i personaliziranih tapeta koje doživljavaju svoj puni uzlet. Počeci ove 33-godišnjakinje sežu u djetinjstvo kada je kao djevojčica bila zanesena bojama, dok je u mladosti poželjela studirati slikarstvo. Kreativnu crtu povukla je, kako voli reći, od djeda po majci, koja joj je bila podrška, ali i, kako kaže, glas razuma, govoreći joj da odabere nešto od čega će moći živjeti. Uzimajući u obzir majčin savjet, Josipa je ipak upisala grafički dizajn. Ova mlada žena, porijeklom iz Ljubuškog, grada u Hercegovini, hrabro je u “velikom” gradu nakon studija pokrenula Studijo - vlastiti brend koji je ekspresno postao uvažen među strukom, a tražen među klijentima. Danas njezine tapete krase brojne luksuzne hotele diljem svijeta, ugostiteljske i trgovačke objekte, razne prostore i domove. Nedavno je za svoj dosadašnji rad primila "poduzetničkog Oscara" - Međunarodni ekonomski forum Perspektive dodijelio joj je nagradu "Stvaratelji za stoljeća" za razvoj poduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi.
"Bez lažne skromnosti, ovo je nešto što sam cijeli život sanjala - da crtam, da je moj rad prepoznat i da od toga mogu živjeti. Ipak sam odgajana u okolini (a više manje živimo u takvom društvu) koja je govorila da se od slikarstva ne može živjeti. U nekim trenucima sam doista i povjerovala u to, ali istodobno vjerovala da ću pronaći svoj put."
Sa žarom u očima kojim mi potvrđuje da je to zaista tako Josipa nastavlja priču o prvim godinama postojanja Studija, kada je uspjeh bio tek jaka želja. "Do prije pola godine doslovce sam preko dana bila direktor, prodavač, logističar, vozač, a uz to i mama. Moj suprug Goran, naftni inženjer, radio je na terenu pa sam bila praktički sama. Svaku večer nakon što bih svima radni dan završio, meni je tek počinjao. Skuhala bih si kavu u 22 sata i radila do dva sata iza ponoći. Trajalo je to mjesecima, bez dana predaha. Dugo smo suprug i ja razmišljali dokad ćemo tako. Potom smo u razdoblju pandemije shvatili kako ovo što radim ima veliki potencijal, ali bilo nam je jasno da više ne mogu sama snositi brigu za obitelj. Na kraju je pala odluka da ćemo se oboje posvetiti Studiju i otkada je tako imam bolje organiziran život."
Sama proizvodnja tapeta danas teče glatko. Osim dekorativnih tapeta, Studijo, koji postoji pet godina, u svojoj ponudi ima i vodootporne tapete. Upravo je na njih Josipa posebno ponosna jer ih je zajedno sa svojim timom prva u Hrvatskoj proizvela i lansirala na tržište, nakon mjeseci isprobavanja i testiranja. Vodootporne se tapete koriste u kupaonicama i kuhinjama, ali i wellness centrima jer bez problema podnose veliki udjel vlage, a po svojim svojstvima održavanja i tretiranjima kemikalijama bez bojazni mogu zamijeniti keramiku. Pokazujući mi svoje zadnje radove najavljuje i projekte koji tek trebaju ugledati svjetlo dana.
"Trenutačno smo u fazi testiranja tapeta za vanjsku upotrebu, što znači da bi mogle biti na fasadama. To nam je veliki izazov jer je riječ o sasvim drugačijim uvjetima, tehnikama tiska, materijala. Na taj način zalazimo u građevinu pa moramo znati dosta o pripremama fasada, raznim oblogama, prajmerima, što je jednom dizajneru dosta zahtjevan pothvat. Cijenjena svjetska tvrtka MAPEI ponudila nam je partnerstvo da zajedno posložimo sustav fasadnih tapeta. Ustupili su nam svoje komore, resurse i tehnologiju, što nam mnogo pomaže u ovoj fazi testiranja. Uz to isprobavamo i načine kako proizvesti zvučne tapete koje bi služile apsorbiranju buke."
Gledajući ovu mladu ženu kako uživa u svom novouređenom uredu u kojem me prvo ugostila, zanima me misli li da su umjetnici drugačiji od ostalih, žive li u nekom svom pomalo neobičnom i nerealističnom svijetu. "Možda. Ima nas svakakvih, kao i u ostalim profesijama, ali meni je to sasvim normalan svijet. Arhitekti su, primjerice, poput računovođa u tom umjetničkom svijetu, kod njih je sve u metrima i centimetrima. Meni je pak kvadratura zadnja stavka - ali mi se jako dobro razumijemo. Mislim da je važno izaći iz zone komfora, bez obzira na to čime se bavite. Nekako na taj način sami izazivamo uspjeh, koji se naposljetku i dogodi. Jednako je važno ne nametati samo i isključivo svoje zamisli. Primjerice, moj posao je da svaku tapetu prilagodim klijentu. Iako mi se puno ljudi javlja kako će ostatke namještaja prilagoditi tapeti, ima i situacija kada dobijem određenu paletu boja, dekora i ostalog što će se koristiti u određenom interijeru i onda po zadanoj temi krećem u potragu za inspiracijom i gradim priču. Takvi me projekti zapravo najviše ispunjavaju i na njima vidim koliko rastem i učim - jer sam dio tima u kojem su arhitekti, projektanti i dizajneri. Kako sam samouka, ta nadogradnja uz stručnjake, kroz njihove komentare i sugestije, mi puno znači. A najvažnija stvar u našem poslu je činjenica da smo svi mi tu isključivo radi ljubavi prema stvaranju. To se itekako osjeti. Kao i kad sa stavom stojiš iza svog proizvoda."
Slušajući je kako mi objašnjava da je uspjela minimalizirati količinu stresa u svome životu i radu pitam je postoji li neki tajni hobi koji je ispunjava. Ne skrivajući oduševljenje kaže kako ima puno toga što je zanima, primjerice kiparstvo, u kojem se zbog ljubavi prema radu poznatog kipara nakratko i sama okušala. “Hrvoje Dumančić jedan je od mojih omiljenih umjetnika. Volim 'njegove' konje otkad sam bila dijete, stalno sam ih crtala. Željela sam kupiti jednog i na kraju sam ga dobila od muža za rođendan, a jednom sam se počastila njegovom radionicom. Obožavam i glazbu. Uvijek slušam Balaševića dok radim i on je moj zaštitni znak za crtanje noću. Uvijek sam najviše upijala kroz vizualne podražaje, ali kombinacija glazbe i gledanja nekih inspirativnih stvari dobra su kombinacija za inspiraciju. Osim uz glazbu, opuštam se dok gledam interijere, umjetnine, slike, dok slažem boje i crtam sebi za dušu. To pak potraje jer cjepidlačim. Nemam rokove pa se natječem sama sa sobom. U tim međufazama čak i objavim neku tapetu na Instagramu kako bih vidjela reakciju ljudi."
Kad smo kod društvenih mreža, zanima me koliko je to važna stavka u njezinom poslu. "Ljudima koji su krenuli u vrijeme Instagrama, kao i meni, bilo je od velike pomoći. Danas što god da radiš doslovno možeš odmah pokazati i ponuditi široj zajednici ljudi, što olakšava svaki poslovni početak. Instagram doživljavam kao odličnu vlastitu promociju, ako je, naravno, iskreno. Da se vratim na početno pitanje - društvene mreže bitan su faktor u mom poslovanju i, usudila bih se reći, jako dobar marketing." U tom trenutku zaključile smo kako je ljepota života u nama, a ljepota onoga oko nas u očima promatrača. Odaje mi dojam velikog estete pa je na putu prema njezinom domu, koji se nalazi u neposrednoj blizini ureda, pitam je li to zaista tako.
"Važno mi je ono lijepo, iako ničija mjerila za estetiku nisu ista. Trudim se da prostor u kojem živim bude po mojim mjerilima lijepoga. Čak sam brigu o tome vodila i u studentskom domu pa sam imala svoj mali sređeni kutak. Tada nisam imala velikih mogućnosti, no pronašla sam način kako si urediti životni prostor - reciklirala sam, prebojavala..." Dok iz elegantnih šalica ispijamo kavu u njezinom ugodnom dnevnom boravku, zanima me kako bi izgledao njezin dom iz snova. Smije se pa kaže da se nada da do tada neće ostarjeti toliko da joj se tapete koje je zamislila više neće sviđati. "Sigurno ću imati veliku kuhinju iz koje će se izlaziti na prostranu terasu. Zamišljam staklene stijene i radijatore iz poda, kamin, tapete posvuda..." Slušam je i maštam skupa s njom. Svako malo me nasmije svojim specifičnim, pomalo sarkastičnim humorom pa nastavlja: "Ja jesam iz Ljubuškog, ali kao i većina Hercegovaca ostala sam tu i ostat ću tu izgraditi svoj dom iz snova." Naglašava kako u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini ima odličnih arhitekata koji potpisuju impozantne interijere - takve da im adresa može biti bilo koja svjetska metropola.
Kad smo kod svjetskih metropola, Josipa obožava putovanja, a prostor u kojem odsjeda visoko joj je na ljestvici prioriteta. "Nisam avanturist pa kad nekamo idem, uvijek biram lijep hotel. U ovoj životnoj fazi volim hedonizam." I za kraj pitam je što je za nju glam žena. "To su za mene samostalne, obrazovane i elokventne žene, one koje imaju dobru frizuru i lijepe nokte. To je nešto što mene izuva iz cipela. Ali prije svega uvijek osjećaj koji je određena osoba kod mene izazvala."
