Geena Davis je poprilično zanimljiva osoba. Konzistentna i progresivna u svojim stavovima. Osim što je Oscarom nagrađena filmska zvijezda, govori švedski koji je naučila tijekom programa razmjene u srednjoj školi. Kao mlada žena, jednom je pozirala kao manekenka u izlogu trgovine gdje je shvatila da ima talent da ostane nepomična. Posjeduje i idiosinkratičan njuh za dizajn interijera. Kuća koju je dijelila sa svojim drugim mužem, Jeffom Goldblumom, imala je kupaonicu "Weddingland", koju su upotpunjavali lažno cvijeće, nadjevi za kolače i drvena ograda. Poslije je gostinjsku kupaonicu napunila s pedeset radnih satova s kukavicom.
Njezini nedavno objavljeni memoari zovu se (u slobodnom prijevodu) "Umiranje od pristojnosti". Za New Yorker je tim povodom izjavila:" Naučila sam se pristojnosti od prve minute života. Takva je bila moja obitelj: moji su roditelji bili vrlo staromodni građani Nove Engleske, oboje iz Vermonta. Prirodno im je dolazila ljubaznost. Ona nas je sedirala jer nije tjerala nikoga od nas da se potrudi za sebe. Uputa je bila jasna: nikad ništa ne traži, nikad ništa ne trebaj. Ali, s druge strane, ponudite sve."
U datom trenutku je shvatila da takva uljudnost ima lošu stranu: "Ponekad je bilo bolno reći ‘ne‘. Kada smo išli u posjet prijateljima te bi me oni oni ponudili slatkišima, morala sam reći ne. Mama moje najbolje prijateljice bila je nevjerojatna kuharica i napravila bi piletinu s češnjakom - bilo je nevjerojatno - a ja bih to namirisala i rekla: ‘Oh, vrijeme je da idem kući na večeru.‘ A ona bi rekla: ‘Geena, želiš li ostati?‘ ‘Ne hvala.‘ A onda bi nazvala moju mamu i samo rekla: ‘Lucille, Geena ostaje na večeri.‘ Ona bi me spasila moje vlastite uljudnosti."
Geena je i netko tko uspješno rezbari bundeve. "Usput" je i streličarka svjetske klase koja je bila polufinalistica olimpijskih igara ususret novom mileniju. Davis, između ostalog, podržava Žensku sportsku zakladu i zagovara naslov IX, akt Kongresa koji se fokusira na jednakost u sportskim mogućnostima, sada proširen kako bi zabranio rodnu diskriminaciju u američkim obrazovnim institucijama.
Prije gotovo dvadeset godina dok je gledala dječje televizijske programe i videa sa svojom kćeri, Davis je primijetila veliki sraz u omjeru muških i ženskih likova. Nije joj trebalo dugo da sponzorira dosad najveći istraživački projekt o rodu u industriji dječje zabave (koji je rezultirao s četiri zasebne studije, uključujući jednu o dječjoj televiziji) na Annenberg School for Communication pri Sveučilištu Južne Kalifornije. Studija, koju je vodila Stacy Smith, pokazala je da postoje gotovo tri muška lika na jedan ženski. Vrlo ubrzo, udružila se s neprofitnom grupom Dads and Daughters kako bi pokrenula pothvat posvećen balansiranju broja muških i ženskih likova u televizijskim i filmskim programima za djecu.
Duboko motivirana otišla je korak dalje te je osnovala Geena Davis Institute on Gender in Media koji surađuje s industrijom zabave na povećanju prisutnosti ženskih likova u medijima namijenjenim djeci, te na smanjenju nejednakosti u Hollywoodu i stereotipa o ženama od strane muškaraca.
Za svoj rad u ovom području primila je počasni doktorat likovnih umjetnosti s Bates Collegea te počasnog Oscara, Akademijinu humanitarnu nagradu Jean Hersholt. Prije 10-ak godina Davis je postala jedna od nekolicine slavnih osoba uključenih u FWD kampanju USAID-a i Ad Councila, inicijativu za podizanje svijesti vezanu uz sušu u istočnoj Africi te godine. Pridružila se Umi Thurman, Chanel Iman i Joshu Hartnettu u televizijskim i internetskim oglasima kako bi "proslijedila činjenice" o krizi.
