Danas, na Međunarodni dan žena, svijet raspravlja o tome vjeruje li jednoj ženi ili stoljetnoj instituciji koja profitira od statusa quo. Jedni kažu: "Nije mi simpatična. Izigrava žrtvu. Koristi situaciju. Što je očekivala da će se dogoditi? Da ćemo joj vjerovati? Uostalom, zašto je baš sad odlučila progovoriti? Sigurno jer će profitirati od toga na neki način."
Drugi kažu: "Pa možda je u pravu. Ali, to nije način da se o tome govori. Trebala bi biti pristojnija i imati više dostojanstva. Ne slažu mi se baš te priče. Ni tajming ne paše."
Treći kažu: "Totalno nebitno što ona govori ni bilo tko drugi u toj priči. Imamo i važnijih problema, ovo se nikoga zapravo ne tiče."
Cijeli svijet priča o intervjuu Meghan Markle i (bivšeg?) princa Harryja. Čak i oni koji ne prate inače britansku kraljevsku obitelj imaju mišljenje o tome, točnije - imaju mišljenje o Meghan. To mišljenje najčešće i nije baš pozitivno. No, nismo ovdje da prosuđujemo nečiji karakter. Ne treba nas, zapravo, uopće zanimati kakva je tko osoba jer to je nemoguća misija. Karakter je ponekad teško prosuditi i kad nekoga osobno poznajete, a kad se radi o globalno poznatim osobama, to je praktički nemoguće.
No, ne pratimo popularnu kulturu zbog nečijeg karaktera. Suprotno mišljenju većine, koja odbacuje vijesti o Meghan Markle kao "trivijalne", ovaj događaj, kao i mnogi drugi iz pop kulture, ne služe očajnim kućanicama da ubiju vrijeme jer nemaju pametnijeg posla. Mogu poslužiti kao sjajna refleksija društva u kojem živimo, a posebno odnosa moći.
Pogledajmo što se ovdje događa. Imamo britansku kraljevsku obitelj s jedne strane, zatvorenu instituciju koja profitira od održavanja statusa quo u društvu. U tom sustavu oni imaju apsolutnu moć samo činom rođenja. Oni u njihovoj bližoj i široj okolini imaju apsolutnu zaštitu, ne samo ekonomsku, zbog čega zauzimaju neke od najvažnijih pozicija u društvu i žive lagodno, nego i zaštitu privatnosti da rade što god žele i uglavnom se izvuku nekažnjeno. Taj se sustav održava najčešće putem medija, točnije tabloida, koji igraju dvostruku ulogu. S jedne strane, izazivaju Firmu (pejorativni naziv za britansku kraljevsku obitelj) i provociraju paparazzi fotografijama te "otkrivanjem skandala", a s druge štite tu poziciju prve britanske obitelji napadanjem svega i svakoga tko ih ugrožava.
S druge strane imamo američku glumicu, ne bijelkinju i razvedenicu koja, ništa ne sluteći, razvije duboke osjećaje prema članu obitelji te postane njezin dio. Međutim, nije baš savršena kandidatkinja zbog već navedenih razloga. U intervjuu s Oprah priznaje da nije imala pojma da se mora nakloniti Kraljici, baš kao i njezin unuk, kad nisu u javnosti. Sirota, naivna Amerikanka. Mislila je da je sve šala, ali mi koji smo gledali "Krunu" znamo da nije.
Gledajući što se događa Meghan Markle, otkad je otkriveno da je u vezi s Harryjem pa sve do danas, kad je tabloidi opet razvlače na sve strane, kako god znaju i umiju, teško se oteti dojmu da se ne radi o organiziranom napadu na njezin karakter i pokušaju očuvanja pozicije Firme.
Zanimljivo je, recimo, kako je nekoliko dana prije objavljivanja intervjua na američkom kanalu CBS, The Times objavio kako navodno postoje službene optužbe od strane posluge u palači protiv Meghan jer ih je zlostavljala, navodno. Buckinghamska palača, poznata po tome da ne komentira gotovo ništa, promptno je složila priopćenje u kojem poručuju da će "pokrenuti službenu istragu".
Istragu koja, recimo, nije provedena u slučaju princa Andrewa, koji je priznao više puta da je bio blizak prijatelj s Jeffreyjem Epsteinom, koji je (navodno) počinio samoubojstvo u zatvoru nakon što je optužen za organiziranje lanca maloljetne prostitucije. Princ Andrew također je optužen za silovanje maloljetne djevojke, a to je pokušao negirati na nevjerojatne načine. Djevojka, Virginia Roberts, ispričala je kako su se upoznali na zabavi preko Jeffreyja Epsteina i njegove partnerice Ghislaine Maxwell, kako su plesali u klubu i da se sjeća da se Andrew jako znojio, a onda ju je silovao u sobi. Andrewovo objašnjenje je da to nije mogao biti on jer se "zbog ozljede u Falklandskom ratu godinama nije mogao znojiti".
Gdje je istraga? Možda je Firma mislila da nema smisla provoditi istragu paralelno s FBI-jem, koji traži punu suradnju od Andrewa i kojem se smiješi zatvor. Odnosno, smiješio bi mu se da nije član obitelji pa je zaštićen, što bi se reklo, kao lički medvjed.
No, ne i Meghan. Britanski su mediji također zaključili kako nije u redu od njih dvoje objaviti taj intervju dok je princ Philip, Harryjev djed, kraljičin suprug, u bolnici nakon operacije srca. Čovjek ima 99 godina i eto, zaštićen kakav jest, preživio je operaciju srca i ne treba ga se uznemiravati - iako je intervju snimljen prije tri tjedna, kad je Philip bio doma.
Ukratko, Meghan Markle ne može pobijediti. Nijedna žena ne može se boriti s takvom institucijom. Baš kao što nije mogla ni princeza Diana, koju je i Harry nekoliko puta spomenuo, i to u kontekstu "ponavljanja povijesti".
Naime, kad su im objasnili da njihovo prvo dijete neće dobiti titulu princa ili princeze te, shodno tome, ni nikakvu zaštitu, počeli su razmišljati o odlasku. To bi značilo da će odrastati uz sve negativne strane kraljevske obitelji - bez privatnosti, za početak - ali da nikoga neće biti briga može li i zna li se s time nositi ili ne.
Meghan je označena kao "problematična", baš kao i Diana, a čak i ako nekoga živcira činjenica što par spominje tragično poginulu princezu, činjenica je da postoje sličnosti te da su obje - i Diana i Meghan - zapravo žrtve. Samo što je Meghan još živa. Dianu se oplakuje, no realno je da joj nitko nije bio naklonjen dok je bila živa. Sad smo svi jako tužni, čak i tabloidi pišu o sirotoj, nesretnoj Diani, ali kad ju je trebalo juriti po cijeloj Europi, pisati o tome kako je nedolično obučena, kritizirati je zato što je otišla na televiziju otvoreno razgovarati o svom životu u kraljevskoj obitelji (zvuči poznato?) - tad je bila "problematična princeza". Jer, što je uopće očekivala? Da će se udati za princa Charlesa i biti sretna? Da je neće varati? Da će smjeti imati mišljenje o nečemu? Šansu da bude sretna? Kritike su iste kao i za Meghan.
Zanimljivo je promatrati, recimo, kako su tabloidi tretirali Kate Middleton i Meghan. Iste stvari koje su radile prezentirane su na potpuno drugačiji način. Primjerice, Kate koja gladi svoj trudnički trbuh "pokazuje majčinsku brigu i pažnju", dok Meghan "skreće pažnju na sebe i pokazuje narcistički poremećaj". Kate Middleton bit će kraljica i uvijek je bila savršena žena za tu poziciju. Odgojena u obitelji visokog statusa, tiha, pristojna i povučena, nema potrebu izražavati bilo kakav stav o ičemu. Kao stvorena za tron. Meghan, s druge strane, ima povijest pričanja o feminizmu, brak iza sebe i majku Afroamerikanku te disfunkcionalnu obitelj bez "plave krvi".
Vratimo se na aktualne probleme koji se razotkrivaju kad pobliže analiziramo kritike na Meghan Markle.
Jedna od njih je da iskorištava Harryja i da je sve to namjerno napravila kako bi se dočepala njegovog novca. Dakle, mora biti gold digger, kod nas poznata i kao sponzoruša. Ovdje pričamo o seksizmu. Žena ne može biti samo zaljubljena ili u sretnoj vezi s muškarcem. Mora postojati neki motiv iza toga. Realno je da bi Meghan i bez Harryja imala prilično lijep život, vjerojatno ljepši i bolji. Karijera joj je krenula, počela je dobivati pažnju filmaša, plaća je bila sasvim pristojna, na putu da postane itekako motivirajuća, usput je gradila lifestyle brend. Nije izgledalo kao da se muči s bilo čime. S obzirom na to da je Harry izjavio kako mu je obitelj prekinula financiranje - trenutno ima fond koji mu je ostavila pokojna majka - ne čini se kao da je Meghan u boljoj financijskoj poziciji nego što je bila, ili mogla biti bez njega.
Zanimljive su i kritike da par sad zarađuje na eksponiranju - kritike su stigle čim se počelo pričati o ugovoru s Netflixom, a još i prije nego što su otišli iz obitelji, negativno se kritiziralo jer su zaštitili svoja imena kao brend. S obzirom na to da je ona glumica, a on, pa, princ s radnim iskustvom u vojsci, nije baš neko iznenađenje da će se baviti showbusinessom na neki način. No, vjerojatno bismo ih poštovali da padnu na prosjački štap. Doduše, tad bi komentari mogli biti: "Tako im i treba kad su izdali Kraljicu."
Optužbe da Meghan "glumi žrtvu" također su duboko seksističke. Što bi trebala osoba koja je žrtva medijskog zlostavljanja i obiteljskog maltretiranja raditi - pognuti glavu, trpjeti i šutjeti do kraja života? Kako kraljevski. Biste li vi to napravili? I zašto mislite da bi netko drugi to trebao učiniti?
Zamjerali su joj i da je "sebična" jer je "odvojila Harryja od obitelji". Klasična priča o snahi koja je zapravo guja, vještica koja mu je isprala mozak, "zarobila ga" djetetom i onda odvukla preko oceana, što dalje od njegove predivne obitelji. Također duboki seksizam.
"Bilo je razgovora o tome koliko će našem sinu koža biti tamna", rekla je Meghan, što nije začudilo valjda nikoga osim Oprah Winfrey. Rasizam u kraljevskoj obitelji? Ma, nemoguće. Zar u obitelji koja je na čelu nekadašnje najveće kolonijalne sile na svijetu? Je li moguće da u obitelji, u kojoj je tek u posljednjih 30-ak godina došlo do nekog ozbiljnijeg miješanja gena s ljudima izvan najbližeg kruga europskih obitelji plave krvi, da u takvoj obitelji ima rasizma? Da, Meghan je trebala znati. Ali vjerojatno se kao i svi mi nadala da to nije baš tako.
Međutim, jest. Britanska kraljevska obitelj ozbiljan je posao. Nema mjesta za nekakav individualizam, stav ili mišljenje o bilo čemu. Njihova uloga je smiriti narod, da ne kažemo - biti opijum za narod. Svatko tko im se suprotstavi, znamo što će se dogoditi. Bit će ušutkan, i ne na lijep način.
Možda im ovaj intervju nije trebao, ponovno su napravili mete od sebe, no isto tako otvorili su neke ozbiljne teme o kojima se treba razgovarati, od rasizma, kolonijalizma do seksizma i dvostrukih mjerila. Ne samo unutar kraljevske obitelji, nego i među nama pučanima. Jer možda neki od nas vjeruju kako bi u 21. stoljeću trebalo biti moguće da u britanskoj kraljevskoj obitelji postoji osoba druge boje kože i da to prođe bez skandala. No, do tog nivoa još nismo došli, što dovoljno govori ne samo o toj obitelji, nego i mnogim drugima koji bi vjerojatno reagirali jednako, samo s puno manje publiciteta.
