Does It Spark Joy bila je jedna od najpopularnijih rečenica 2019. godine, kada je njezina autorica, Japanka Marie Kondo (poznata i kao KonMari) snimila svoju prvu seriju za Netflix koja joj je donijela i nominaciju za Emmy. Kondo je autorica četiri bestsellera o pospremanju - prvi je objavila još 2014., a njezina je metoda izazvala čuđenje ali i strastveno obožavanje cijelog zapadnog svijeta. Začudnim miksom japanske prozračnosti i minimalizma koji uvijek dobro izgleda (barem na ekranu) i okrutne lakoće s kojom baca stvari, Kondo je osvojila publiku. Jesmo li zbog nje postale urednije? Neke od nas, nepopravljive neurednice, cijeli život sanjaju o savršenoj kosi (koju Marie ima), savršenom stanu (moram li reći?), savršenoj samodisciplini (kao lik iz bajke!), ali za sve nam nedostaje onaj jedan poseban sastojak kojji je Marie obećavala - uživanje u čišćenju.
Bit ćete sretniji ako čistite, počistite, sortirate, organizirate, bacite, i tako stalno. Ponudila je brojna pravila, od slaganja čarapa do bezbroj kutijica (dosta zgodno ako niste tip osobe koja prezire zatvarati bilo kakve posude). Upravo je slavno pitanje "izaziva li radost" Marie ustoličila kao ključan moment odluke trebamo li ostaviti bilo koji predmet u našem domu ili ga, jednostavno, baciti. Za nepopravljive skupljače poput mnogih zapadnjaka, koji su navikli na veće životne prostore od Japanaca, ta je metoda šokantna. Baciti, fiju, doviđenja, dovoljno vam je pet šalica za čaj!
No, ne morate biti "skupljač" a da vas Marie frapira - jednom je prilikom izjavila kako je idealan broj knjiga koji bismo trebali držati u stanu trideset, prezentirala je poseban raspored kojeg se valja pridržavati za vrijeme čišćenja, a voli i pozdravljati prostore koje sortira. Rijetko tko se neće naći blago hipnotiziran zaraznim osmijehom ispod savršeno oštre bob frizure koji vas nutka da dodirnete svoju staru knjigu/čarapu/urnu i pita "osjećate li radost?". Kao da je naše osjećaje nama zapadnjacima uopće lako definirati, draga Marie! Kao što jedna moja poznanica kaže: možda mi ne donosi radost sada, ali, ostavimo urnu mrvicu po strani, možda se predomislim za par dana…
Unatoč tome što je KonMari metoda prilično radikalna ako ste poput većine ljudi - nije neatraktivna. Dapače, sama KonMari web stranica djeluje kao najljepši butik koji prodaje filozofiju načina života iza koje stoje ne samo radost, već i mir i harmonija. Marie je 2021. snimila novu sezonu za Netflix ("Tražeći radost") i učvrstila svoje ime u kućanstvima diljem svijeta kao "ona mala slatka ali pomalo šašava Japanka koja će vas pitati prolaze li vas trnci kad primite staru pseću igračku a zatim je, ako je odgovor negativan, zajedno s koncertnim glasovirom i svim knjigama iz srednje škole baciti kroz prozor".
Ipak, Marie se sada vratila s novom knjigom "Marie Kondo’s Kurashi at Home: How to Organize Your Space and Achieve Your Ideal Life" koja je izazvala konsternaciju. Tijekom najave jednom je novinaru priznala da više nije toliko uredna kao što je nekad bila. Nije ni čudo, nasmijale su se sve majke ovoga svijeta, jer sada je i sama majka troje mališana. Marie potvrđuje pa kaže da joj "sada odgovara da vrijeme provodi sa svojom obitelji a ne čisteći i sortirajući. To je isto izazivanje radosti." Kako ne bi bilo, Marie, pa to sam tvrdila cijelo vrijeme - iako sam, priznajem, impresionirano gledala Netflixove epizode u kojima ona djeluje kao poluboginja, rasvijetljena najljepšom rasvjetom na svijetu, i govori taj svoj najdivniji japanski kroz vječni osmijeh i mir, sklapajući ponekad ruke ispred lica i srca u znak zahvale, a ponekad čak i levitirajući od sreće iznad prostora koje će počistiti. Dobro, možda mi se učinilo da levitira, ali zavist zna čovjeku zamutiti razum.
Naime, unatoč tome što sam višekratno poslušala Marie i izbacila svu robu iz ormara ravno na krevet ne bi li me količina tkanine prenerazila i natjerala da sav jeans u koji ću "jednom stati" bacim na reciklažno dvorište (ipak smo u Zagrebu), moja roba bi samo nekako ostala na podu i onda se skrušeno, bez radosti i s puno muke, nekako vratila u ormare koje bih potom jedva zatvorila.
Zato sam s oduševljenjem prihvatila vijest o novom pogledu na svijet Marie Kondo - neurednost je sada njezin način života, kaže! I to je u redu, to joj odgovara. Dakako, i za to postoji posebna japanska riječ - za tu važnu spoznaju tko smo u određenom trenutku života i što nam je potrebno. Iako se potajno pitam kako to izgleda kad je Marie Kondo neuredna, i zna li ona što je prava neurednost (možda da predložim Netflixu da ja vodim taj show?), i je li ikada koristila kinderbet svoje djece kao odlagalište za robu koja nije dovoljno prljava za vešmašinu, ali nije dovoljno čista za ormar... Možda je ovo šokantno priznanje samo marketinški trik, ali moram priznati da mi je Marie sada još simpatičnija (a to se činilo nemogućim).
S obzirom na to da je ona svoje carstvo i ime izgradila upravo na ideji da je potrebna velika doza odricanja i redukcije vezanosti za stvari te samokontrola koja graniči s asketizmom, osvježavajuće je njezino priznanje da je ljubav prema drugima važnija od uređivanja. I doma, i sebe.
Možda je neki PR stručnjak shvatio da je (često ženska) histerija oko toga da se vrijednost mjeri urednošću doma prilično nasilna i vrlo nepoštena, da ne kažem da zbilja ima problem s rodnom ravnopravnošću. Kvragu, Marie, sada više nisi poluboginja, sada si žena, konačno se možemo razumjeti. U redu, ti ćeš zauvijek slagati šampone po veličini, a ja ću zauvijek mokrim rukama pokušavati otvoriti tester od regeneratora, ali barem se u jednom slažemo - djeca su mnogo važnija od peglanja gaćica (i bacanja onih sa sivom gumicom). Sasvim je slatko da je Marie pomalo neuredna i da će, poput mene večeras, zaspati s prljavim tanjurima u sudoperu. Baš radi tog priznanja, i pronalaska radosti u nesavršenosti, prvi put ću kupiti neku njezinu knjigu.