Otkad je nedavno u javnost puštena informacija da se Emily Ratajkowski i Sebastian Bear-McClard nakon četiri godine braka razvode, jedan se komentar na temu posvuda provlači. Naime, iz navodno pouzdanih izvora procurilo je kako je McClard prevario Ratajkowski, i to nekoliko puta. Kruži čak i kontroverzna sintagma serijskog varalice, što ukazuje na to kako nije bila riječ o pogrešci ili iskrsloj romansi, već o specifičnom načinu života. Ono što najviše ljudi pritom ima potrebnu komentirati (a priznajem da je i meni prošlo kroz glavu) sljedeće je: kako itko može prevariti Emily Ratajkowski?
Nije mnogo prošlo od razvoda Shakire i Gerarda Piquéa, kada su se svi pitali isto - baš kao i 2017. kad je Beyoncé izašla u javnost sa svojom pričom o prevari kroz album "Lemonade". Vidimo pred sobom natprosječno lijepu ženu, uspješnu, poželjnu, privlačnu, stereotipno prekrasnu, i pitamo se - ako je netko prevario njih, onda je sve moguće. Pri svođenju čitave priče na fizički izgled, svoj dio prtljage nose i muškarci. Tako se postavlja pitanje: kako osoba koja izgleda kao Jay-Z može prevariti nekoga tko izgleda kao Beyoncé? Ni u Ratajkowski-McClard slučaju nije značajno bolje: Emily većina smatra ljepšom od Sebastiana i po nekoj čudnoj logici koju kao da nam je Hollywood svima usadio u glavu - on stoga treba biti podčinjen njoj. I svjestan toga "što ima".
No ovim se problemom valja poigrati, i pristupiti mu iz dva kuta. Prvi je, dakako, onaj koji se tiče objektifikacije žena i proučavanja istih isključivo kroz prizmu fizičkog izgleda. Ali tu smo knjigu već gomilu puta pročitali. Druga perspektiva s kojom možemo problematizirati reakciju javnosti na prekid Emily i Sebastiana tiče se toga kako takva percepcija utječe na samopouzdanje "običnog" čovjeka. Čitaj - onog koji nije lijep kao Emily. Banalna pretpostavka da su Emily Ratajkowski, Shakira, Beyoncé ili bilo koja žena toga ranga vrijedne čuvanja, paženja i maženja samo zato što su lijepe štetna je za društvo i suštinski antifeministička. Štetna je za njih, osobe od krvi i mesa koje znaju da su puno više od svojih punih usana, glatke kože i njegovane kose, ali i za nas, jer nakon što sami sebe uvjerimo da nismo dovoljno lijepi, počinjemo vjerovati da nismo ni dovoljno vrijedni. Pa samim time, ako su one bile prevarene, kako onda nećemo biti i mi?
Ipak, znamo da je u stvarnosti drukčije. Ljudi diljem svijeta bez obzira na poražavajuću statistiku prijevarom uzrokovanih razvoda (primjer: u Sjedinjenim Američkim Državama 1-2 od 5 razvoda prouzroči nevjera) uspijevaju ostati vjerni čak i ako im partner ili partnerica ne izgleda kao Beyoncé. Netko bi se mogao i iznenaditi kad bi čuo da poštovanje, ljubav i odanost ne zavise od fizičke ljepote, i da problem nevjernog supruga (ili žene!) ne ovisi o "boljoj polovici", već je najčešće vezan uz karakter pojedinca.
Ne, Emily Ratajkowski sigurno nije zaslužila biti prevarenom (što god to značilo), ali to ne zaslužuje niti jedan muškarac i niti jedna žena koji su stupili u brak/vezu obećavši odanost i vjernost. Bez obzira na izgled, bez obzira na uspjeh, bez obzira na slavu, moć, ili izostanak iste. I baš kao što izgled ne bi smio poslužiti kao baza za uzajamno poštovanje, tako ni samopouzdanje ne bi trebalo dolaziti izvana. Ljepota i bogatstvo nisu garancija sretnoga života. Tko to ne zna, izgleda da još nije napravio domaću zadaću i poslušao "Lemonade".
