Da počnemo s disclaimerom: ako ste u vezi u kojoj se osjećate kao majka svome partneru, dobro preispitajte možete li uopće u toj vezi rasti i nadmašuje li vaša praktična svrha sve ostale svrhe koje partner u odnosu treba ispunjavati - od one emotivne, preko prijateljske pa do intelektualno stimulativne. No, činjenica je da u svakome od nas čuči malo dijete kojem je još uvijek potreban roditelj. Ponekad se nadamo samo podršci, ponekad pomoći, a ponekad bismo najradije da nam netko očisti ribu ili raspakira kofer. Usuđujem se reći da su (po vlastitoj individualnoj procjeni, naravno) žene ponešto autorefleksivnije od muškaraca, i dok oni nas u raspravama pobijede smirenošću, naša je prednost to što ih možemo nadmudriti. U posljednje vrijeme na nekoliko Instagram profila i portala iskače zanimljiva uputa: želite li da vaš odnos uspije, koristite neke metode iz knjiga o odgoju djece.
Iako se možda nekome na prvu upali red flag kad pročita ovu rečenicu (partnere ne bismo trebali odgajati!), zapravo je riječ o zaista korisnim savjetima. Ustvari, problem bi mogao ležati u tome što smo njihovu uporabu ograničili samo na djecu, kad bismo tako trebali razgovarati i s vršnjacima. Primjerice, svaki će vam suvremeni psiholog i odgajatelj sugerirati da, udari li se vaše dijete ili osjeti frustraciju bilo kakvog oblika, izbjegavate koristiti riječ "nemoj". Sintagma "nemoj plakati" sugerira djetetu da plakanje nije u redu. "Nemoj se ljutiti" obezvrjeđuje emociju pred kojom se ono trenutno nalazi. Čak i vrlo popularno "ne duri se" nikad nije dovelo do toga da se dijete zaista prestane duriti. Dopustiti djetetu da isplače to što ima za isplakati i da verbalno ili na bilo koji način izrazi svoju ljutnju korisno je, jer će danas-sutra možda i ono vama dozvoliti da emociju izrazite u punini, umjesto da očekuje da je suzbijate. Isto vrijedi i s partnerom. Čak i kad mislite da je ljut bez razloga ili da nema nikakvu osnovu da bude ljubomoran (naravno, govorimo o vezama u kojima se takve emocije pojave povremeno, a ne o onima u kojima su konstante), umjesto da napadnete izvor, razlog i način ekspresije te emocije, probajte je prihvatiti. "Razumijem da si ljut", recite iako niste vi krivi što kasnite. "Znam koliko je to što misliš frustrirajuće", recite i podijelite kao primjer neku situaciju u kojoj ste se isto tako osjećali. Tek nakon što opravdamo i prihvatimo postojanje emocije, možemo nastaviti komunikaciju. Jer ipak se s njenim postojanjem ne možemo ne slagati - bez obzira na (ne)ispravnost razloga koji su do nje doveli, ona je neupitno tu.
Još jedan od savjeta koji danas cirkuliraju knjigama za odgoj jest taj da dijete ne disciplinirate i ne kažnjavate pred drugom djecom. To budi osjećaj srama koji u potpunosti preplavi snagu lekcije koju bi dijete trebalo naučiti. Izgovaranjem rečenica tipa "Nikad me ne slušaš!" pred drugom djecom, dijete ćete samo poniziti i stvoriti mu snažan i teško izbrisiv osjećaj manje vrijednosti. Isto mora vrijediti i u vezi - ni pred partnerom ni njemu iza leđa, nikad nemojte isticati njegove mane u društvu prijatelja. Ono što je dozvoljeno činiti mu "iza leđa", a što se preporučuje i s djecom, jest davati mu komplimente. Potrudite se da baš slučajno bude u susjednoj sobi dok prijateljici na telefon prepričavate neku lijepu stvar koju je učinio ili rekao. Javno poniženje je stostruko poniženje, a javna pohvala je, isto tako, stostruka pohvala.
Kao i djeca od roditelja, i odrasli ljudi ponekad najviše od svojih partnera trebaju - vrijeme. Nema tog novog sata, remena ili ulaznica za neki event koji može nadomjestiti kvalitetno provedeno vrijeme u dobrom društvu. Ako ste primijetili da vas preplavljuju obaveze i da vam se zajednički život svodi na tek nekoliko rečenica izmijenjenih prije spavanja, prilagodite svoj raspored rasporedu vašeg partenra (i obrnuto, naravno) i angažirajte se u odnos - uskočite bez zadrške natrag u njega ako ste slučajno isplivali na površinu. Ugasite mobitel dok se družite, i ne tražite druge distrakcije. Prisjetite se da jedan dodir ili duboki razgovor ponekad znače više od genijalnog filma koji ste skupa pogledali.
Osvijestite i važnost balansa kad su prigovori i pohvale u pitanju. Ovo je savjet koji zaista vrijedi implementirati u odnose. Prebrojite koliko si puta u danu vi i partner uputite neki prigovor, a koliko puta pohvalu. Iako mislite da se neke stvari (koje, baš slučajno, on ne čini) jednostavno podrazumijevaju, idući put kad ih učini ne zaboravite ga pohvaliti. Pazite da to pritom ne zvuči previše patronizirajuće, jer na kraju dana, ipak nismo djeca već odrasli ljudi, sa svim svojim sposobnostima, mogućnostima - i egom.
Za kraj, afirmativne izjave. Ponekad zaista treba biti izravan i nedvosmislen. Ne zaboravite reći partneru da ga volite, ne zaboravite reći da mu danas ne možete odoljeti i ne zaboravite, makar bili u vezi godinama, reći da se "ne možete zamisliti ni s kim drugim". Bilo kakva rečenica kojom se iskazuje nešto što mislite da se podrazumijeva može djelovati pozitivno na odnos. Podrazumijevanje je općenito vrlo lako dohvatljiv prečac na putu gašenja strasti u vezi i odnosima. Djeca u nama žele i imaju potrebu čuti da je netko ponosan na nas. To je ljudska potreba koja ne jenjava s godinama.
