Posljednja u nizu slavnih žena koje su javno progovorile o nasilju koje su pretrpjele i preživjele je britanska glazbenica FKA Twigs. Pravim imenom Tahliah Barnett, tužila je glumca Shiju LaBeoufa za seksualni napad, psihičko zlostavljanje i prenošenje spolne bolesti. U intervjuu za Elle, Twigs je detaljizirala kako je izgledala njezina veza s glumcem. Između ostalog, prenio joj je spolnu bolest za koju je znao da je ima, a simptome je prekrivao šminkom, bio je fizički nasilan, nije joj dopuštao da gleda konobare u oči jer je bio ljubomoran, uvrijedio bi se kad bi se nasmijala na tuđu šalu i slično.
"Ljudi ne bi pomislili da bi se tako nešto moglo dogoditi ženi poput mene. Kažu mi da sam pametna pa zašto onda nisam otišla ako je bilo tako loše? Mislim da se to može dogoditi svakome, a uspjela sam pobjeći jer sam imala sreće. Voljela bih reći da sam pronašla neku snagu, vidjela neko svjetlo, da je to način na koji me majka odgojila. Nije bilo ništa od toga u pitanju. Bila je to čista sreća", rekla je Twigs, uspoređujući svoje iskustvo s poznatom metaforom - ako stavite žabu u vruću vodu, iskočit će van. Ali ako je stavite u hladnu vodu i polako zagrijavate, žaba će se skuhati.
Njezino iskustvo drugačije je od onih koje smo čuli od holivudskih glumica iz #MeToo pokreta, kao i regionalnog #NisamTražila, u kojem su prvo srpske glumice, a zatim i njihove kolegice iz regije pa konačno i studentice progovorile o seksualnom nasilju i zlostavljanju koje su doživjele. Njihova iskustva nisu se dogodila u intimnoj vezi, poput slučaja FKA Twigs, nego na poslu, na fakultetu. Ipak, sva su ta iskustva važna i važno je o njima pričati. Nažalost, prema primjeru pokreta #NisamTražila ponovno se ispostavilo da je seksualno zlostavljanje i nasilje gotovo univerzalno iskustvo žena, bez obzira na njihove godine, struku, mjesto rođenja ili prebivališta, seksualnu orijentaciju, religiju, izgled. Jeziva je istina da ste vi ili netko u vašem obiteljskom ili prijateljskom krugu bili žrtva seksualnog nasilja.
Također, i ponovno - nažalost - to nekima nije dovoljno da stanu i zapitaju se o svom ponašanju i uvjerenjima. Imamo tako izjave na javnoj televiziji kako "žene više pričaju, a muškarci su operativniji", a zbog koje nitko nije u suzama dao ostavku (kao što je zbog doslovno iste izjave učinio Yoshiro Mori, donedavni direktor Olimpijskih igara u Tokiju), zatim muškarce na poziciji moći koji ništa nisu učinili kako bi osudili seksualno nasilje, nego govore kako su "i njih zlostavljali u životu, ali srećom, ne seksualno", a ima i izjava kako "nisu sve žrtve seksualnog zlostavljanja iste".
Sve te izjave ukazuju još jednom kako živimo u društvu koje uopće nije senzibilizirano za zlostavljanje žena na bilo kojoj razini te da je odgovornost za izrečene seksističke stavove ravna nuli. Žene su u našem društvu još promatrane kao manje vrijedne, kao one koje trebaju biti lijepe, a ako su pritom još i pametne to je prava vijest, to treba zapamtiti jer se ne događa tako često.
No, tu su još neke novosti koje smo čuli u posljednjih nekoliko dana, ali koje nisu zapravo toliko nove. Naime, mnogima je teško povjerovati da je netko slavan i bogat zapravo pretrpio nasilje. Često se to već moglo čuti u očajničkim obranama Romana Polanskog, kojeg se opravdava za seks s 13-godišnjom djevojčicom tako što je "ona htjela biti slavna" i navodno ju je "njezina majka dovela Polanskom". Sve kako bismo opravdali seksualnog predatora čiji nam se filmovi sviđaju. U redu, bitno da ste izabrali prioritete u životu. Drugima, međutim, prilično je teško shvatiti logiku koja, pojednostavljeno, zvuči ovako: ako ste bogati i uspješni, u trenutku kad vam je ugrožen život ili tjelesna autonomija, vi se odmah sjetite svojih milijuna na računu i shvatite da vaš život ili tijelo nisu u opasnosti. I budete sretni i ne doživite nasilje. Moram priznati, nisam dovoljno pametna da shvatim.
Iako zvuči kao novost, zapravo nije jer radi se samo o nastavku seksističke logike koja se oslanja na dobro nam poznate stavove poput: "Zašto je uopće bila u kafiću tako kasno?", "Zašto se tako obukla?", "Zašto je pila alkohol?", "Zašto nije odmah prijavila?", "Zašto nije vrištala upomoć?", "Kako je može silovati njezin muž?", "On je tako dobar susjed i prijatelj, uvijek pozdravi" i slično.
Ovaj postupak se naziva "okrivljavanje žrtve", a najčešće ga nalazimo u anonimnim komentarima ispod članaka na internetu i društvenim mrežama. Baviti se uzrocima nasilja - kao što je, primjerice, nasilnik - nitko nema vremena. Puno je lakše i jednostavnije okriviti žrtvu. Postupak je prilično lagan - samo pronađite moralnu uzvisinu i krenite s "paljbom". Da se razumijemo, ovo ne rade samo muškarci. Ne znam koliko puta sam pročitala komentar žena koji glasi otprilike ovako: "Žao mi je što joj se to dogodilo, ali ne razumijem kako si je to dopustila. Da mene netko samo dotakne, samo jednom, ja bih se okrenula i otišla. Ne bih ostala s njim. Očito nešto ne valja s njom kad je ona ostala."
Vidite, lako je. Uvijek možete okriviti žrtvu. Čak i same žrtve to rade - jer su naučene tako razmišljati. Žrtve su jučer pročitale ovakve komentare, a možda su ih i pomislile. Možda su vjerovale: "Meni se to ne može dogoditi jer sam pažljiva", a onda kad se dogodi, vjeruju da su to mogle spriječiti drugačijim izborom odjeće ili nečim sličnim. Zato osjećaju sram koji ih paralizira i zbog kojeg ne prijavljuju i ne pričaju o nasilju. Uvjerene su da su same krive što im se to dogodilo.
Važno je još jednom reći da to naprosto nije istina. Vaša "pažnja" ne utječe na nasilnika, kao ni vaša odjeća. Jedino i isključivo nasilnik je onaj koji je kriv za bilo kakvo uznemiravanje, zlostavljanje i nasilje. Ne žrtva.
Kad ovakve poruke budemo slušali od ljudi na pozicijama moći i kad to počnu govoriti iskreno, jer to zaista i vjeruju, bit će to veliki pomak. Zasad imamo samo prazne isprike dan poslije koje ti ljudi vjerojatno nisu napisali sami, u kojima tvrde da "nisu seksisti". Kažu, omaklo im se. Da, takve stvari se "omaknu" zato što u njih zapravo vjerujete, a znate da ih ne biste trebali izreći naglas jer znate da nije više '93., ali eto, dogodi se, netko vam "digne tlak" na javnoj televiziji pa vam "izleti" da žene previše pričaju.
Počnite gledati na žene kao ravnopravne sebi pa vam nikad više neće "izletjeti". Probajte. Stvarno ne bi trebalo biti toliko teško.
