Koliko ste puta u životu čuli da se suprotnosti privlače? No, ispada da je "stara narodna" ustvari obična floskula. Osim što nema nikakvih "dokaza" da je taj mit istinit - provedena su brojna istraživanja i rezultati dokazuju upravo suprotno - sama logika nalaže da je riječ o besmislici. Zašto bismo htjeli biti s partnerom koji je drukčiji od nas, s partnericom s kojom ne dijelimo zajednički jezik te svaki put iznova moramo učiti kako mu/joj pristupati?
Ideja je to koja izvire još u djetinjstvu, otkud je nosimo dalje sa sobom kroz život. Slušali smo bajke o sirotici u koju se zaljubi princ, o prelijepoj djevojci koja zavoli zvijer. Kasnije smo gledali Rose i Jacka u "Titaniku", Rossa i Rachel u "Prijateljima" i nebrojeno mnogo tinejdžerskih filmova u kojima najpopularniji frajer ipak završi s nepopularnom djevojkom. I dok većina tih bajki završava stupanjem u odnos ili brak - nemamo uvid u to što se dogodilo kasnije.
Tako je nekako i u stvarnom životu. Dok je na prvu logično da pokleknemo pred tuđim osobinama koje sami nemamo jer nam se učine boljima, egzotičnima i vrjednijima od naših, dugoročno su takvi odnosi teško održivi. Svaki se odnos bazira na međusobnom uvažavanju i kompromisu i sigurno imamo barem jednog prijatelja ili prijateljicu (ili smo i sami takvi) koji su se "promijenili" ulaskom u vezu. Ako se suprotnosti privlače i partnerima to odgovora, trebalo bi tom logikom biti suprotno. Ljudi bi se tako, što su dulje zajedno, više razlikovali - njegovali bi te razlike među sobom i poticali se da razvijaju svoje zasebne, individualne interese. Bez zavisti, bez osjećaja manje vrijednosti i bez kompromisa. Zvuči predobro da bi bilo istinito, zar ne?
Istraživanja se slažu u tome da su sličnosti po dobi, vjeri i stupnju obrazovanja često fundamentalne za izgradnju odnosa. To ne mora vrijediti uvijek - dapače, iznimaka ima, ali najčešće jest tako. Provedeno je čak nekoliko stotina istraživanja koja to potvrđuju. Uzmimo za primjer ono iz 2017. godine, provedeno na preko 1500 ispitanika iz što ljubavno-partnerskih, što prijateljskih odnosa. Ispitivalo se dijele li sudionici crte osobnosti, stavove, vrijednosti i interese sa svojim odabranicima, a rezultat je pokazao visokih 86% podudarnosti.
Dakle, iako nam se na prvu može svidjeti to što se neka osoba puno smije dok smo mi često ozbiljni ili je samopouzdana i hrabra dok smo mi samokritični, često se odnosi utemeljeni na takvoj bazi rasplinu jer takve ljude ne gledamo kao ljude, već kao funkciju. Želimo od njih preuzeti tu osobinu ili očekujemo da će nas hraniti njome onoliko koliko nam je to potrebno - da će, na neki način, kompenzirati ono što nama manjka. Ako smo ušli u vezu s osobom koja nas je opčinila hrabrošću dok smo mi sami bojažljivi, pitanje je što će se dogoditi s odnosom kada se očekivanja promijene ili naruše.
No pitanje je - i to važno - što uopće znači riječ "suprotnosti". Ako slušate drukčiju glazbu ili guštate u drukčijem vinu, naravno da to neće biti presudno za kvalitetu vaše veze. Naprotiv, može joj i pridonijeti. Ali ako imate različite vrijednosne sustave, temperamente, poglede na budućnost i pristup intimnosti, u svim etapama života koje podrazumijevaju zajedničko donošenje odluka mogao bi nastati problem. Za uspješan i obostrano sretan zajednički život, treba pronaći i zajednički jezik.
