Koliko su vam važni ljubavni vikendi? Na početku veze krademo svaki mogući trenutak kako bismo ga proveli sa svojom simpatijom. Ako imamo djecu iz prethodnih veza, organiziramo čuvanja, plaćamo dadilje, maltretiramo bake. Zanemarujemo prijateljice, odgađamo dogovore, kasnimo na obiteljske ručkove, ne odgovaramo na pozive dok smo s novom ljubavi.
Na početku zajedničkog života gledamo na sat brojeći minute do kraja radnog vremena. Svaki atraktivni projekt koji uključuje prekovremene čini nam se kao najgora pokora. Na početku zajedničkog života mrzimo i goste, a volimo zajedničko nemušto kuhanje, predugačka jutra u krevetu od kojih nam je slabo, šetnje pasa po hladnoći. Na počeku zajedničkog života nikad nećemo ostati ušuškani i sami pod dekicom dok on izlazi s 14 godina starom kujicom koju treba istjerati na snijeg. Nikad se nećemo svađati oko naručivanja iz restorana koji naša simpatija ne voli. No, što je s vezama koje traju? U kojima se više ne sjećaš života prije zajedničkog života? U kojima ćeš naručiti sushi koliko god ona ne podnosi sirovu ribu ili pivu koliko god joj smrdi? U kojima igrate par-nepar oko šetnje pasa? Ili, oh, usudim li se i napisati, što je s vezama koje su okrunjene dječicom, tom zvonkom radošću našeg života? U kojima je “ja sam ga okupala svaku večer ovog tjedna” i “kad si zadnji put otišao po blizance u vrtić, nemaš pojma koji su razred” diskurs koji bi samo neupućene naveo na svađu? U kojima su slobodne večer, večeri uz Monopoly s djecom, a slobodni vikendi su obiteljski izleti na mjesta na koja smije sada šesnaestogodišnja i već prilično gluha kujica? Ima li prostora u takvim vezama za ljubavne vikende?
Nisu toliko presudna putovanja, iako promjena mjesta sasvim sigurno pomaže u pronalaženju strasti. Ključno je vrijeme. Samoća koju smo zaboravili jer nakon posla, djece, stresa, obaveza, rijetko na tapetu u dugotrajnim vezama dolazi par, koji se nekako počinje podrazumijevati. A svima nam je važno održavanje. Punina dana koji je samo za ljubav - za objed koji dijele dvoje, za tišinu iz koje će proizaći poljubac, za dugačku šetnju bez zadanog cilja tijekom koje se možda primate za ruku nakon nekoliko mjeseci. Naravno, ideal je hotelska soba koja će se magično pospremiti nakon cjelodnevnog upijanja nekog čarobnog mjesta na city breaku, ali i vlastiti stan, čak i onaj kupljen kreditom, može biti čaroban, ako ste u njemu sami. Sami, kako to jednostavno zvuči, ali znate li biti sami sa svojim bračnim partnerom? Jeste li zaboravili kako je to bilo lijepo na početku? I koliko vam je važno da su neke uspomene samo vaše, da u 24 sata ne progovorite ni s kim drugim?
Prisjetite se da je upravo to osoba koja vas najbolje poznaje i razumije, s kojom je doista verbalna komunikacija nepotrebna, a s kojom su nekad fotke s #hipigram accounta bile stvarnost. Ovo Valentinovo, umjesto darova, pokušajte otići negdje nasamo, barem u vlastitu kuću. Pokušajte se prisjetiti kako je to bilo kad ste otkrivali kako vaš muž miriše nakon brijanja, kako ste mu priznali da vas trese žestoki PMS baš pred prvo romantično putovanje i kad ste mu otkrili kako za vrijeme turbulencije ipak vjerujete u Boga. Pokušajte pronaći savršen poklon za vrijeme pukog lutanja ulicama. Može to biti i Zagreb. Stavite sunčane naočale i lutajte zajedno, do mikrolokacije koju ni vaš Instagram još ne poznaje. Pokrijte se jednom dekom, upalite novu seriju, skuhajte kavu i odnesite u krevet i pustite vinil prije nego se vrate djeca. A ako ste sretnici i putujete, ne zaboravite da je svaki tren - od zajedničkog pakiranja u jedan kofer, do zajedničkog shoppinga u bescarinskoj zoni, od paninija na Autostradi do neočekivano genijalnog pogleda u hotelskoj sobi - neopisivo važan dar. I to ne samo na početku veze, nego i sad, kad već dugo postojite.
