Koliko puta vas je puna memorija koštala živaca? Nebrojivo, pretpostavljam. I mene. Neki dan sam uočila da mi WhatsApp Images folder broji preko dvanaest tisuća slika. Dvanaest tisuća. To su redom screenshotovi danas nevažnih razgovora, tuđih storyja i Instagram slika, nekoliko stotina slika mog nećaka, zatim neki mutni, dosadni i ponavljajući selfiji i fotografije potpuno nasumičnih predmeta i hrane. I tako dvanaest tisuća puta. Odlučila sam svaki dan obrisati po tristo slika, pa do kud dođem. Naravno, nisam jedina u tom problemu - otkad su analogni fotići zajedno s foto albumima izumrli a na mobitelu pohranjujemo baš sve, vrlo je teško ići u korak s organizacijom i raditi redovite čistke. Dapače, ako nemamo uključenu onu bogom danu opciju da nam se slike koje dobijemo preko WhatsAppa ne spremaju automatski, vrlo je teško, jednom kad ga uspostavimo, pronaći red u sveprožimajućem kaosu. U tom moru izgubljenih stvari čovjek vrlo rijetko uspije pronaći ono što zaista traži. Kažu da dnevno provedemo i do 55 minuta tražeći fotke po mobitelu, a po Nortonovoj studiji navodno čak 63 posto ljudi uopće ne briše fotografije s mobitela.
Ista studija podijelila je "gomilaše" u četiri kategorije: onaj zabrinuti, koji sve čuva "za svaki slučaj", onaj neangažirani, kojeg svaki put preplavi nemoć kad vidi koliko se smeća nakupilo, zatim je tu sakupljač, osoba koja je organizirana i strukturirana, ali svejedno gomila, te uslužan gomilaš, koji pohranjuje jer misli da mora. Pritom se ne govori samo o baratanju osobnim podacima, slikama i privatnim dokumentima - iste se kategorije mogu primijeniti i na radne navike pojedinca. Postoje oni koji će odmah obrisati sa svoga računala svaku stavku koja im više nije potrebna, a postoje i oni koji će je sačuvati jer ih jednostavno nije briga ili - jer "nikad ne znaš kad će zatrebati".
Problem je u tome što nered na uređajima budi isti spektar emocija kao i nered u prostorijama. Osjećaj anksioznosti, nesigurnosti i nestabilnosti kojim smo okruženi kad nam je stan u neredu, a mi ne možemo pronaći ono što tražimo, javlja se i u ovim slučajevima. U svijetu kojih se zadnjih nekoliko godina pokazao kao znatno manje predvidiv nego što smo mislili da jest, na dnevnoj bazi očajnički želimo imati kontrolu. No horda fileova na našim uređajima tu nam kontrolu oduzima. Pojede nas, prožvače i ispljune, i to nekoliko puta kroz dan. Koliko puta vam se na kavi s prijateljicom dogodilo da vam želi nešto pokazati, a zatim uđe u žrvanj kopanja po mobitelu tijekom čega čitav razgovor stane? Ona kopa i kopa, vi gledate naokolo, neugodno vam je i ne znate što bi sa sobom - da bi na kraju ista ta procedura najčešće završila konstatacijom da ipak ne može naći sliku, ali da nije ni bitno ili - da onda čitava priča nema smisla.
I sama sam bila taj opsesivni pretraživač - i jesam još uvijek. Živim za dan kad će konačno uvesti opciju da uz svaku zaprimljenu ili okinutu fotografiju možemo dopisati tri ključne riječi. Kasnije, ako poželim kolegama pokazati neki specifičan screenshot koji znam da sam spremila prije nekoliko mjeseci, samo upišem tri ključne riječi i - voila. Možda ne bi upalilo uvijek, ali bi većinu puta. Ipak, dok se takav program ne oformi, preostaje nam svako toliko proskrolati po mobitelu i obrisati nepotrebne slike, audio zapise (jeste li svjesni koliko glasovne poruke zauzimaju prostora?!) i videa. Uvijek možete koristiti Marie Kondo metodu i prije svakog se trajnog deletanja zapitati: "Budi li ova slika u meni radost?" No, ako nemate vremena ni za to, preporučujem vam da označite gomilu stavki i jednostavno ih obrišete. Većina toga vam uopće neće nedostajati. A ako i zafali, bit ćete pametniji idući put.
Idealna prilika za takve mini čistke periodi su koje i inače provedete na mobitelu. Ako se do posla ili fakulteta vozite javnim prijevozom, brišite fotke sjedeći u tramvaju. Ako planirate putovanje, idealno mjesto za "reset" podataka je avion - mjesto gdje nema ni mreže ni signala i ostajete "zatočeni" s onim što imate na samom uređaju. Prije spavanja, ako baš morate biti na mobitelu, brišite stare slike. Riješite se aplikacija koje ne koristite, ma koliko god uvjereni bili da će vam uskoro opet zatrebati. Ako vam uskoro opet zatrebaju, skinite ih ponovno. Daljnje gomilanje spriječite uključivanjem opcija da vam se slike s društvenih mreža ne spremaju automatski, a folder "Screenshots" se usudite s vremena na vrijeme kompletno obrisati. Ne, nikad nećete iskoristiti onaj recept koji ste screenali prije godinu dana niti će vam ona haljina na koju ste naletjeli išta značiti iduće ljeto. O videima s koncerata da ne govorimo! Prepustite se oslobađajućoj opciji "premjesti u smeće". Možda vas potakne na to da se riješite svega što vam u životu ne treba.
