Pojam heteropesimizma osmislila je spisateljica Asa Seresin 2019., ali koncept iza njega ima znatno dužu povijest. Radi se o osjećaju nezadovoljstva, srama ili očaja prouzrokovanim heteroseksualnim iskustvom. Iako se može činiti blago paradoksalnim i neobičnim na papiru, radi se o stanju koje ste zasigurno puno puta vidjeli izraženo kroz memeove ili komentare prijateljica. U serijama poput "Seksa i grada" iskreni se odnosi s prijateljicama predstavljaju kao važni i ispunjavajući te ih se postavlja nasuprot razočaravajućih romantičnih iskustava s frajerima, a društvena stvarnost brojnih žena često ima upravo ovakvu dinamiku. Internet je prepun sadržaja poput Instagram accounta /hets_explain_yourselves na kojem se prokazuje sav apsurd predrasuda o braku, dinamici u muško-ženskim odnosima, toksičnim postavkama heteroseksualnosti i suludih zahtjeva koje stavlja na osobe koje u ovim odnosima participiraju, a posebice na žene.
Naravno, nitko ne bira svoju seksualnost i kakvi će ga pojedinci privlačiti – upravo u tome i leži dobar dio heteroseksualnog nezadovoljstva. Budući da smo danas sve više svjesni rodne nejednakosti, braka kao duboko kapitalističke pojave, toksičnih obrazaca u vezama i muške privilegije, jasno je da ćemo biti kritičniji prema najvećem poprištu tih problema – heteroseksualnim vezama. Većina muškaraca uživa dovoljnu privilegiju da ne mora promišljati o tim stvarima ili, ne daj bože, mijenjati neke svoje obrasce ponašanja. Većina žena pak nema tu sreću: muškarci ih privlače seksualno, ali su duboko nezadovoljne konkretnim muškarcima koje upoznaju, budući da mnogima fali i emocionalne inteligencije i kritičke svijesti i obzirnosti. U heteroseksualnim je vezama karijera partnera često veći prioritet nego karijera partnerice, kao i njegovo seksualno zadovoljstvo, dok je na njoj veća odgovornost za brigu o djeci i kućanske poslove. Neovisno o željama partnerice, dugoročnost veze uvijek će potegnuti pitanje braka ili obitelji. Humor je ovdje često mehanizam nošenja sa stvarnim problemima, te će se nezadovoljstvo iskazati kroz šale o braku kao zatvoru ili gubitku slobode. Naravno, iza ovih šala često leži puno više istine nego što bi nam bilo ugodno priznati.
Heteropesimizam ne mora čak ni nužno biti vezan uz hijerarhiju ili nasilne veze. Vrlo se često radi o nečemu puno banalnijem i svakodnevnijem – to je jednostavna svijest da heteroseksualno iskustvo koje nam se prodaje nije ni približno tako kvalitetno kakvim se u društvu predstavlja. Heteroseksualni brak na papiru je jedan od najprestižnijih oblika postojanja u društvu, on predstavlja pravnu prepoznatost, ekonomske privilegije, bazu za obitelj i ispunjen život, on je dignut na razinu svetinje u brojnim zapadnjačkim religijama. Brojni su samci marginalizirani i uvjeravani da njihovo iskustvo nikad neće moći parirati životu unutar (heteroseksualnog) odnosa, a pogotovo braka. Brak je, međutim, danas puno manje nekakva svetinja, a puno više bizaran kulturni fetiš. Dobar su indikator ovog kritičnog stanja reality showovi poput 2Gospodina Savršenog", u kojem se žene natječu za naklonost i ruku jednog neženje. U ovoj i sličnim emisijama logičan idući korak za zaljubljene natjecatelje jest upravo brak i stvaranje nuklearne obitelji (bez obzira na to što većina ovako sklopljenih veza završava prekidom). Alternative zapravo nema, bar ne za heteroseksualne žene, i takva je situacija i u društvenoj stvarnosti, a ne samo na TV-u. Muškarci mogu biti neženje cijeli svoj život bez značajnih reperkusija, ali žene će za isto biti ismijavane, napadane i osuđivane. Za brojne žene u dugoročnim vezama brak je prešutni idući korak oko kojeg se neće uvijek imati prilike ni izjasniti, jer se jednostavno očekuje. Za žene koje brak ne žele, ovo je izvor snažnog osjećaja zarobljenosti.
Iako neheteroseksualni pojedinci trpe veći stupanj društvene nejednakosti od heteroseksualnih, njihove veze često su zapravo prožete većim stupnjem slobode i otvorenosti za alternative. Budući da odrastaju sa stalnom svijesti o tome da su drugačije od svoje okoline, neheteroseksualne osobe sklonije su preispitivati društvene postavke veza i zajednički tražiti alternative. Šarolikost queer iskustva rezultira i šarolikošću odnosa kakve ovi pojedinci stvaraju. Tako je brak u neheteroseksualnim vezama sasvim validna opcija (ukoliko je pravno omogućen), ali jednako tako su moguće i alternative: obiteljske zajednice utemeljene na platonskim odnosima, poliamorne veze, duboka prijateljstva bez seksualne dimenzije, dugoročne veze bez braka ili djece... Čak i u "klasičnijim" oblicima neheteroseksualnih veza komunikacija i želja za zajedničkim radom na odnosu iskrenija je i direktnija, a razgovor o potrebama važan dio odnosa. Nasuprot tome, u brojnim heteroseksualnim vezama teško je i razgovarati o problemima, a nejednakosti se često prihvaćaju kao sastavni dio takvog života. U tradicionalnim sredinama obveze su raspoređene izrazito neproporcionalno, a nejednakosti vrlo očite: žene moraju ići na posao, a potom skuhati ručak, pripremiti tanjur mužu, obaviti kućanske poslove, paziti na djecu dok on leži na kauču... Ako vam ovo odgovara, možda ćete u braku čak i pronaći osjećaj ispunjenja. Činjenica pak da u Hrvatskoj svaki drugi brak završava razvodom, kao i vrlo visoke stope femicida i obiteljskog nasilja, govori o jednoj drugoj strani priče.
Najveći dio heteroseksualnog nezadovoljstva proizlazi upravo iz činjenice da heteroseksualne veze dolaze s cijelim nizom prešutnih pravila, predrasuda i nejednakosti, i da će ulazak u takvu vezu često značiti puno drugačije stvari od partnerstva i uzajamnosti. Naravno, postoje heteroseksualne veze u kojima se partneri trude jednako podijeliti obveze, odgovornosti i praktikalije, no takve veze obično nastupaju kao vrlo svjesni korektiv postojeće nejednakosti i nisu norma. Heteroseksualnost, naravno, nije tu oduvijek: sam pojam izmišljen je u 19. stoljeću, ali više od sto godina normalizacije i konstantnog ponavljanja obrazaca dovelo je do toga da se pojam stabilizira, a samim time i ograniči potencijalne alternative unutar heteroseksualnog iskutva. Heteroseksualnost je tako prestala označavati samo seksualnu privlačnost i počela podrazumijevati stroge rodne uloge i nejednakost između njih, određen tip konzumerističkog ponašanja (kupovanje kuće ili stana, izgradnja obiteljske zajednice) te težnju pravnoj legitimaciji i instituciji braka. Puno zahtjeva za privlačnost koju niste mogli odabrati, zar ne?
Heteropesimistično stanje svijeta podsjetnik je na jednu stvar koja mnogim heteroseksualnim osobama izmiče, a to je važnost borbe za rodnu i seksualnu jednakost. Društvena nejednakost i marginalizacija neheteroseksualnih pojedinaca i odnosa ima kao lateralnu posljedicu upravo to da se i heteroseksualnim osobama otežavaju veze i životi. Kad je sistem utemeljen na nejednakosti, svatko će osjetiti njezine posljedice i svatko će se osjećati isključeno i zarobljeno. Zato je, primjerice, za Pride bitno da ga podržavaju i pojedinci koji nisu nužno LGBT+, jer se radi o zajedničkoj borbi. Ne radi se o sukobu između heteroseksualnih i neheteroseksualnih pojedinaca, nego o zajedničkoj borbi protiv sistemske nejednakosti od koje pate i jedni i drugi. Radi se o stvaranju boljeg društva u kojem se otvara prostor za veću slobodu svih. I jednako kao što kao društvo imamo odgovornost da stanemo iza marginaliziranih skupina i pružimo im podršku, tako smo kao društvo dužni i osmisliti drugačije oblike heteroseksualnog postojanja osim patrijarhalnog braka.
