Hrvatska je dobila prvi visoko profilirani slučaj seksualnog uznemiravanja – zamjenik predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca Bernard Jakelić dobio je otkaz nakon što ga je više od deset žena prijavilo za seksualno uznemiravanje. To je potvrdila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, a Damir Majetić, šef HUP-a, potvrdio je kako su odmah raskinuli ugovor s njime.
Prvi je to javni slučaj u kojem je više žena optužilo šefa za uznemiravanje na poslu u Hrvatskoj, a svi su redom – šokirani.
Njegovi kolege konsternirano govore kako se radi o "obiteljskom čovjeku" koji se "voli šaliti", nadodajući kako su te šale "primjerene današnjem dobu".
Nismo sigurni što bi to trebalo značiti i koje su to šale koje su "primjerene današnjem dobu", ali možemo pretpostaviti.
Mnoge su se žene našle u situaciji u kojoj im je bilo izrazito neugodno, a možda su se čak osjećale i ugroženo zbog riječi ili postupaka svojih nadređenih, da bi im kasnije netko rekao kako se "samo trebaju opustiti i prihvatiti šalu". Često nam govore da nemamo smisla za humor kad kažemo da nam nešto ne odgovara ili da se bojimo, osjećamo nesigurno.
"To je samo šala", kažu.
Ali nikad nije.
Zasad se, jasno, radi samo o prijavama Pravobraniteljici, čovjeku ništa nije dokazano, ali je i činjenica da je promptno dobio otkaz iz HUP-a, unatoč šoku njegovih kolega i nadređenih - ili, preciznije, sporazumno mu je raskinut ugovor.
"HUP je reagirao, no koliko vrijede izjave odgovornih da 'HUP snažno zagovora odgovorno poslovanje koje uključuje nultu stopu tolerancije prema svakom obliku mogućeg nekorektnog ponašanja ili komunikacije na radnom mjestu' ukoliko je brzo 'oprao ruke' od 'nekorektnog ponašanja' (kojeg li eufemizma!) i sporazumno otpustio nasilnog rukovoditelja i dalje smatrajući da je odgovornost za nasilje na žrtvi? 'Hoće li netko nekoga prijaviti to je osobna stvar, to ne radi poslodavac', rekao je glavni direktor Davor Majetić i time 'skinuo odgovornost' s poslodavca. Za poslodavca je to bila 'jedna neugodna i teška situacija', ali se nije upitao kakva je ona bila za žene iako su 'zaprimili određene prigovore'. Poslodavcu je važno da su 'taj proces odradili prema internim pravilima HUP-a u vrlo kratkom roku' i za njih je 'proces završen raskidom radnog odnosa s gospodinom Jakelićem'.
'Riješili su taj slučaj', kaže glavni direktor HUP-a Davor Majetić. Ali, baš ništa nije rekao o žrtvama seksualnog uznemiravanja, njihovoj 'neugodnoj i teškoj situaciji'. Kakva se poruka šalje ženama koje svakodnevno žive različite oblike nasilja? Odgovor bi prema odlukama institucija trebao biti posve jasan. Na sreću, žene se s time ne slažu. Ne više", rekla nam je u vezi ovog slučaja Rada Borić, jedna od najistaknutijih feministkinja i aktivistkinja u Hrvatskoj.
Prema podacima Udruge Mobbing, čak 38 posto žena u Hrvatskoj doživjelo je seksualno zlostavljanje na poslu, no rijetko kad ga prijavljuju – 2016. bile su samo tri kaznene prijave i jedna sudska tužba.
"Važno je napraviti distinkciju između seksualnog uznemiravanja u javnim prostorima i u strukturalnim setinzima, javnim institucijama, na poslovima. Žene su oduvijek prepoznavale da su seksualno uznemiravane, međutim važan je način na koji okolina reagira na to. Na javnim mjestima ništa nije poduzeto jer je zakonodavstvu to očito i dalje komplicirano, dok je o uznemiravanju u tzv. ozbiljnim setinzima donesen kazneni zakon iz 2013. gdje je isto prepoznato kao kazneno djelo, a obuhvaća neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući položaj te izazivaju osjećaj srama", kaže Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe, jedine organizacije u Hrvatskoj koja radi sa žrtvama seksualnog nasilja, i to već gotovo 20 godina.
Inače, za prekršaj spolnog uznemiravanja prema Zakonu o ravnopravnosti spolova kazna je do 30.000 kuna za fizičke te 300.000 kuna za pravne osobe, dok se prema Kaznenom zakonu može dosuditi do jedne godine zatvora.
Nakon što je prošle godine u pritvoru zbog seksualnog zlostavljanja završio bivši šef Autokluba Siget Damir Škaro, koji je optužen za silovanje zaposlenice, i Hrvatska je počela sudjelovati u globalnom razgovoru o seksualnom zlostavljanju koji je pokrenut 2017. pod zajedničkim nazivnikom pokreta #metoo.
Kasnije su i druge zaposlenice potvrdile kako ih je Škaro dirao po stražnjici te pokušavao ljubiti i da je prema njima bio neugodan, a žena koja ga je prijavila za silovanje oklijevala je s postupkom jer je bila uvjerena da neće uspjeti. Bojala se da protiv njega nema šanse.
No, postoji razlika između tog i slučaja Bernarda Jakelića. Naime, u drugom, ovom svježem slučaju, seksualno uznemiravanje događalo se godinama u udruzi visoko obrazovanih ljudi, možemo slobodno reći hrvatske elite koja često i agresivno govori o tome da se naše društvo mora liberalizirati te pokušava potaknuti promjene. Dakle, u takvoj instituciji zaposleno je oko 20 žena, a njih više od pola prijavilo je Jakelića za seksualno uznemiravanje koje je, kako je prijavljeno, trajalo godinama.
Dakle, gotovo je nemoguće da nitko od zaposlenih u toj istoj instituciji nije znao da se to događa. Štoviše, vrlo je vjerojatno da je to bila javna tajna - baš kao što je svatko imalo informiraniji o filmskoj industriji znao da je Weinstein predator - te da se to zataškavalo pod svaku cijenu. Neki mediji izvještavaju kako je pitanje seksualnog uznemiravanja u HUP-u došlo na red za raspravu još prije četiri godine, ali se na kraju sve zataškalo.
Možemo se samo zapitati je li to praksa u drugim institucijama i kakvo je tek onda stanje u organizacijama u kojima ni deklarativno ne postoje visoki standardi ponašanja.
Strah, kako su nam rekle i stručnjakinje koje se godinama u Hrvatskoj bave problematikom seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, ključan je u ovim osjetljivim slučajevima. Gotovo je uvijek glavni razlog zbog kojeg se takvo neprimjereno ponašanje ne prijavljuje.
"Žrtve se boje odmazde. Ako je zlostavljač visoko pozicioniran, teško će se netko odlučiti svjedočiti u korist žrtve. Puno sam puta razgovarala sa ženama koje su zvale kako bi dobile psihičku podršku jer su odmah na početku rekle kako neće ništa poduzimati jer se boje. Moraju raditi kako bi preživjele. Tužno je bilo čuti kako su one nerijetko doživljavale podsmijeh u radnoj sredini, za neke se tvrdilo da su to same tražile... Užasne stvari. Naše društvo još uvijek je izuzetno tolerantno kad su nasilje i seksualno zlostavljanje u pitanju. Vidjet ćemo kakva će biti odluka državnog odvjetništva nakon prijave pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a zatim suda", rekla nam je Sanja Sarnavka, dugogodišnja voditeljica udruge B.a.B.e. i aktivistkinja za ženska prava.
I Maja Mamula potvrdila nam je kako je strah jako važan faktor u cijelom procesu. Često žrtve ne žele ni prijaviti uznemiravanje i zlostavljanje.
"Moje iskustvo u radu sa žrtvama seksualnog uznemiravanja kaže da su žene redovno bile oprezne oko ovakvih prijava gotovo isključivo zbog pozicija moći koje uživaju uglavnom njima nadređeni. Strah ih paralizira jer ako sud ne prepozna težinu i dokazni materijal u ovakvim optužbama, u građanskim parnicama se redovno ne mogu nositi, u najmanju ruku – s troškovima suđenja i/ili presude, a o potencijalnoj socijalnoj stigmi da i ne govorimo", rekla nam je Maja Mamula.
Problem je što je često vrlo teško dokazati zlostavljanje, a kamoli uznemiravanje, koje ne uključuje fizičko nasilje.
"Seksualno zlostavljanje najčešće se događa bez svjedoka pa je teško dokazivo, a u Hrvatskoj se, nažalost, puno češće vjeruje zlostavljaču nego žrtvi. Posebno su bolne situacije na radnom mjestu kad je zlostavljač nadređena osoba. Postoji (a opravdan je u cijelosti) strah od odmazde - stavljanje na lošije plaćene poslove, vrijeđanje, omalovažavanje pa i otkaz. Slučaj o kojem sad govore mediji najbolji je dokaz. Tek kad su žene počele komunicirati, razmjenjivati iskustva, uza sve što se događalo i moglo ih ohrabriti (inicijativa #spasime, prosvjed Pravda za djevojčice...), konačno su prijavile zlostavljanje koje se, čini se, događalo punih deset godina. Tu je i osjećaj nelagode jer se vrlo često propituje žrtvu više no zlostavljača - kako se odijeva, kako se inače ponaša i slične svinjarije. Zašto bi joj se vjerovalo. Prijava pravobraniteljici za ravnopravnost bila je pravi potez.
Gledala sam danas Jakelićevu kratku izjavu. Nema kajanja i vrlo je odrješito ustvrdio da nije dobio otkaz nego su se sporazumno dogovorili da se radni odnos raskine. Nedavno smo imali slučaj policajke koje je prijavila cjelonoćno zlostavljanje nadređenog, a sutkinja (žena) donijela je oslobađajuću presudu. Kakva je to poruka žrtvama?! I uopće, visina kazni koje sud određuje zlostavljačima pokazuju kako se u nas na nasilje gleda blagonaklono. Jučer je moćnik Harvey Weinstein osuđen na 23 godine zatvora i to samo za dva u cijelosti dokazana slučaja. Fantastično. Što bi tek dobio da su prihvaćeni svi zahtjevi tužitelja? Kad ćemo to doživjeti u Hrvatskoj? Ne znam", iskrena je Sanja Sarnavka.
Dodaje i kako zasad u Hrvatskoj nemamo puno slučajeva te da o svakom, pogotovo visoko profiliranom, ovisi o tome kakva će biti percepcija javnosti i društva prema ovoj problematici.
"Ponekad postoje svjedoci, ali je pitanje hoće li podržati žrtvu. I u ovom slučaju, ako se radi o deset žena i deset godina, sigurno je puno ljudi koji su mogli barem naslutiti da se taj muškarac ne ponaša primjereno prema ženama kojima je nadređen. Sad je hitno od njega zatraženo da ode, ali tek nakon što se slučaj našao u svim medijima. Imali smo nedavno slučaj policajke koji pravosuđu služi na sramotu, ali i jedan, za sada pozitivniji, s muškarcem koji je odmah završio u pritvoru.
Damira Škaru, bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a i čelnu osobu u Autoklubu Siget, prijavila je jedna djelatnica za silovanje i seksualno uznemiravanje (ja bih rekla zlostavljanje). I tu moramo čekati pravomoćnu presudu. Visina kazni bit će jasna poruka zlostavljanim ženama. Ako budu presude kao do sada, dugo nećemo čuti za neku prijavu. Ako bude stroga, možemo očekivati daleko veći broj prijava. I to bi bilo dobro. Nadajmo se da će se konačno nešto u hrvatskom pravosuđu i društvu početi značajno mijenjati nabolje", zaključila je Sanja Sarnavka.
Krajnje je vrijeme da se o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju počne razgovarati na ozbiljan način, a nažalost, ovo će vjerojatno biti tek prvi, ali ne i zadnji slučaj koji će se otkriti javnosti.
Muškarci na pozicijama moći možda konačno shvate da nisu duhoviti kad zaposlenicama komentiraju izgled, pokušavaju s njima razgovarati o seksu i općenito kad stvaraju neugodnu atmosferu punu straha.
Ukratko, neki će konačno naučiti koja je točno razlika između uznemiravanja i flertanja.