Kavkaz
Donjogradski chic bistro, u kojem se, barem na tih sat i pol koliko traje brunch ili rani ručak, osjećate kao da ste u Parizu. Nezamjenjiva kulisa HNK u pozadini s uvijek senzacionalnim cvijećem na komadićima livade uokolo apsolutno pomaže u jedinstvenosti ove terase, kao i uređenje samog Kavkaza, koje je sasvim dovoljno pretenciozno da imate poriv odjenuti najbolji outfit tjedna, a sasvim dovoljno opušteno da može biti (kao meni) mjesto prvog izlaska s budućim mužem.
Sunce je na glavnoj terasi Kavkaza predivno i toplo tijekom cijelog ranog ručka, sve dok se ne sakrije iza zgrade teatra, a meni je apsolutno savršen, kao i kuhinja. Moji favoriti su jaja a la Benedikt do podneva (partnerica u zločinu i ja često vadimo šibice koja će se zaletjeti pet do 12 i naručiti doručak da bi druga fashionably zakasnila taman kad posljednji Benedikt Kavkaza stigne za naš stol), i rižoto od kozica i manga nakon podneva.
Program+Tvoje
Program je na mjestu jednog od prvih bistroa u slavnoj Martićevoj, aka Designer Districtu, iz vremena kad su se mali bistroi i koncept svježeg dnevnog menija tek probijali u gradu. Program je sad „samo caffe“, ali toliko popularan da se u Petrovoj otvorio i Program 2. Ipak, ovaj u Martićevoj, koji prekrasnu terasu poredanu uz park uz spomenik Grgi Martiću dijeli s taman dovoljno konceptualnom i taman dovoljno nježnom cvjećarnicom Boške Bahtijarević.
Program je savršen na popodnevnom suncu, kad je cijeli taj potez prekrasno rumen i prepun cool ekipe koja želi uloviti najpoželjnije mjesto - klupicu pred izlogom s cvijećem. Sjediti tamo, dok vam iz Programa donose espresso, pravi je osjećaj kvarta.
Fetiš
Samo dijagonalu dalje od već opjevane Martićeve, nedavno se otvorio novi bistro Fetiš, u kojem poslužuje poznata faca iz nekadašnje Beštije. Njegovo prisustvo razlilo se cijelim kafićem koji je pomalo staromodno hipsterski - tu možete pojesti avokado, kozji sir i hladnu juhu, ali najbolji dio su ogromne staklene stijene i klupe uz njih, duž Bauerove i Martićeve, gdje se često mogu vidjeti roditelji s djecom kako love sunčani predah. Trik? Zbog količine stakla i unutrašnjost Fetiša je sunčana i topla. Čak i ako ne pronađete mjesto vani, sjediti uz staklo unutra je gotovo istovjetan izvor coolnessa i vitamina D.
Broom 44
Dolac je s ovim restorančićem konačno dobio lokal kakav zaslužuje. Omiljeni plac dugo je patio od nedostatka sunčane terase na koju možemo sjesti nakon ulova prvih divljih šparoga i sira i vrhnja, ili gdje možemo, uz cijeđenu naranču i doručak, pričekati da nam očiste ribu. U Broomu je sunce negdje od kasnijeg jutra, što je idealno za nas koji nismo dovoljno revni da u cik zore čekamo na jagode, kao i za nas koji često na Dolac vikendom doletimo s blagim mamurlukom u zadnji tren, oko 12 ili 13, kad kupujemo ono što je ostalo, i kad je doručak jedina nada da preživimo dan. Pogled s terase je savršen: štekati, šestinski kišobrani, savršena raskoš sezonskih namirnica (od kojih su neke i u ponudi). Jedina mana je dugo čekanje stola, ali i to daje privid da smo prava urbana sredina.
Fine torte
Navodno će stara Vlaška uskoro postati pješačka zona, što će pomoći ovoj slastičarnici na savršenom mjestu za kavu u gradu, ali ne i usred špice. Fine torte imaju pogled na jednu od najboljih pekarnica u gradu, i dopuštaju da tamo kupite kroasan, iako i sami prodaju slastice. Njihova je terasa mala ali uvijek sunčana. Rado će vam staviti ulov s placa u svoj hladnjak. Tek nekoliko koraka dalje, prema Vlaškoj, otvara se pravi niz divnih lokala koji nažalost nemaju toliko sunca, ali će biti zvijezde nove-stare Vlaške.
