Art Zagreb je sajam umjetnina i bavi se upravo njihovim tržištem, a na likovnu umjetnost gleda kao na investiciju, kojoj tržišni segment nikako ne umanjuje umjetničku vrijednost. Sigurno je da su umjetnici, kao stvaratelji osjetljivi na tržišno vrednovanje svojih djela, ali jednako tako, žele živjeti od svog rada. Upravo tu se suočavaju s brojnim izazovima nedostatne uređenosti tržišta umjetnina u Hrvatskoj - umjetnine se prodaju direktno iz ateljea, ne izdaju se računi, cijene nisu transparentne, a sve su to odlike nezdravog, nerazvijenog tržišta umjetnina.
Petu godinu za redom organizatori Art Zagreba postavljaju važna pitanja o (ne)uređenosti hrvatskog tržišta umjetnina, o razlozima neinvestiranja velikih korporacija u umjetnost te hoće li se ikada fiskalna politika prilagoditi svjetskim trendovima u smislu poticanja umjetnosti kroz porezna rasterećenja…
Osnovne značajke razvijenog tržišta umjetnina sažete su u tri međusobno povezana stupa, nad kojima je kao krov državna fiskalna politika. Prvi stup - sam umjetnik, odnosno stvaratelj koji treba imati svog zastupnika - galerista koji ga promovira u medijima, organizira izložbe, izdaje monografije, obilazi sajmove, prodaje njegove umjetnine i savjetuje kolekcionare, treću kariku u tom lancu. Kolekcionari, odnosno kupci nisu nužno eksperti za umjetnine i svi imaju svog galerista koji im savjetuje kako usmjeriti zbirku, posebice ako govorimo o kolekcionarima koji unutar svoje zbirke imaju stotine umjetnina. Posebno su zanimljive kolekcije suvremene umjetnosti, budući u tom slučaju kolekcionar investira u nove, još neetablirane autore, pa je i rizik veći.
Galerist/povjesničar umjetnosti/kustos vrlo je važna spona između stvaratelja umjetničkog djela i kolekcionara. U Hrvatskoj, to je zanimanje još u povojima, a jedan od ključnih razloga tome, pogotovo u usporedbi s razvijenijim zapadom, je što u Hrvatskoj u umjetnost ne investiraju velike korporacije, koje su generatori razvoja tržišta umjetnina. Osim što ne postoji takva vrsta senzibiliteta, velik je izazov i fiskalna politika.
Korporacijama su za ulaganje u umjetničko stvaralaštvo omogućene porezne olakšice, a osim financijske koristi koja je najčešće prioritet, ne smije se zanemariti ni stvaranje pozitivnog imidža kroz ulaganje u umjetničko stvaralaštvo, a koje ipak mnogima postaje jednako važan kao i profit.
Upravo takav pozitivan princip u srži je onog što promovira Art Zagreb. To je sajam, odnosno festival umjetnosti, koji kroz organizirana predavanja i panele želi u javnosti iznijeti mogućnosti tržišnih modela koji bi bili optimalni za sva tri sudionika procesa: umjetnike, kolekcionare, ali i onu sponu među njima, galeriste.
Umjetnost je investicija koja se pokazala najotpornijom na krize, međutim u uvjetima neuređenog tržišta, kada ne znate jeste li određeni umjetnički predmet pretplatili ili koliko će mu vrijednost eventualno rasti, prosječan će se investitor radije odlučiti na kupnju nekretnine. Kao i u svakom poslu, neopisivo je važna transparentnost, koja je neophodna i kod još jednog od izazova kojima se susreće tržište umjetnina u istočnoj Europi, a to je borba s falsifikatima, odnosno falsificiranim certifikatima.
