Björk Guðmundsdóttir je "sve", kako popularna poštapalica kaže. To je ujedno bila prva misao kada sam preslušao, u tom trenutku – prije desetak godina, sve njezine albume, par puta za redom – tada je izašao "Vespertine", ako se dobro sjećam.
Onda sam pogledao film "Dancer in the Dark" Larsa von Triera i opet – nisam mogao vjerovati – ona izvanredno glumi, pa onda soundtrack s Thomom Yorkom. S Thomom Yorkom iz Radioheada. Hej! U njega sam zaljubljen jednako kao i u nju. Neobični, posebni, originalni, a zapravo "mainstream" – na ta su vrata ušli s raznim otporima, ali očito i pristancima. Wow! Ideja ovog teksta je prisjetiti se par njezinih odista čarobnih uradaka.
Slavni Michel Gondry joj je često režirao spotove.
Suautorica je pjesme "Bedtime Stories" Madonninog sjajnog istoimenog albuma iz 1994. godine. Izričaj podosta sliči nečemu što bi Björk stavila na svoj album.
Potom joj je Chris Cunningham režirao spot za tužnu, anticipirajuću pjesmu "All is Full of Love".
Američki priprosti "modni" kritičari su se sablažnjavali njezinom "labud haljinom". MTV joj je zabranio spot jer je čistunska politika hvatala svoj zamah.
Snimila je intrigantan eksperimentalni film s Matthewom Barneyem s kojim je bila i privatno partnerica.
Politički aktivna je pjesmu "Declare Independence" posvetila Kosovu i Tibetu.
Ne zaboravimo režiju Spikea Jonza za pjesmu "It´s Oh So Quiet".
Za kraj, a s početka ovog teksta, glazba iz filma "Dancer in the Dark", pjesma s Thomom Yorkom.
