Pavica Knezović Belan dugogodišnja je urednica kulturnih rubrika u izdanjima Hanza medije. Uvijek duhovita i oštra, ova vrsna novinarka i urednica uvodi nas u razloge svojih književnih izbora za GG knjižnicu.
"Moja djeca me često pitaju; koji je najbolji koncert na kojem si bila u životu? Ili, koji je najbolji film koji si gledala? Knjiga koju si pročitala? Uz dodatak, jesi li pročitala baš sve knjige na našim policama? Nikad im ne odgovaram na ta pitanja jer odgovore – ne znam. Najboljih koncerata više se zapravo i ne sjećam, filmova je sad već previše u mentalnoj kinoteci, a knjige? Prema njima valjda jedino imam sentimentalan odnos. No, svako razdoblje života nosi svoje favorite. Stoga sam izabrala one naslove koje su mi u zadnje vrijeme pružili veliki užitak čitanja, ali i neke bezvremenske adute." Izbor će vas, nadamo se, motivirati da skoknete što skorije do knjižnice i posudite upravo ove preporuke.
Madeline Miller: "Kirka"
(Profil, 2020., prijevod Patricija Horvat)
Najbolji roman koji sam pročitala ove godine. Nikada ne bih rekla da bi mi se svidjela priča koju je napisala profesorica grčkog i latinskog o fatalnoj čarobnici iz Odiseje koja je muškarce pretvarala u svinje. Pa koga još zanimaju antički junaci? No, posrijedi je sjajno napisan roman, a priču pratimo iz Kirkine optike; od njezinog odrastanja u svijetu hirovitih bogova do godina samoće u kazni na pustom mediteranskom otoku do niza slavnih ljubavnika od kojih je, vjerujte, Odisej bio najmanje zanimljiv. Istinska feministička storija koja slavi (okrutni) ženski princip. Voljela bih da svoju kćer tinejdžericu uspijem nagovoriti da pročita "Kirku".
Virginie Despentes: Vernon Suboteks 1,2,3
(OceanMore, 2016-2018, prijevod: Ita Kovač)
Bivša rock novinarka, mojih godina (primjećujete paralelu, ha?) stvorila je balzacovsku sliku Pariza 21. stoljeća. Svim svojim prijateljima preporučila sam ovaj roman; generacijski nam je blizak, fantastičnog soundtracka, s preciznom detekcijom svih suvremenih neuralgija. U središtu radnje je ostarjeli DJ, vlasnik prodavaonice ploča, koji se nakon što mu propadne posao nađe na ulici kao beskućnik. No, to je tek početak njegove mesijanske pustolovine i složene mreže događaja u koju su upletene porno zvijezde, filmski producenti, imigranti, desničari, frustrirane nasljednice, narkomani, alkoholičari i beskućnici… Doista odlično društvo!
Lawrence Durell: "Aleksandrijski kvartet"
(Znanje, 1997- 2001., prijevod:Mia Pervan, Zlatko Crnković, Janko Paravić, Nedjeljka Paravić, Marko Kovačić)
Koliko sam voljela ove Durellove romane podsjetio me jedan roman koji sam pročitala prošle godine, "Beogradski trio" Gorana Markovića (Laguna, Beograd, 2019., također preporuka). Durell je veliki britanski pisac koji je veći dio života proveo kao karijerni diplomat, među ostalim i u Jugoslaviji. Njegova obitelj je i tema nedavne britanske hit serije – Durellovi. Kao i u kasnijem ciklusu romana "Avinjonski kvintet" (također obožavam), u "Aleksandrijskom kvartetu" (originalno objavljivan od 1957. do 1960. godine) pratimo složeni ljubavni zaplet u čijem središtu je jedan prekrasan grad – Aleksandrija. Svaka od knjiga nosi ime jednog od glavnih junaka (Justine, Balthazar, Mountolive, Clea), a uz komplicirane ljubavne odnose tu je i mnogo mistike i ezoterije. Prava romaneskna poslastica kao stvorena za bijeg od korona stvarnosti.
Salman Rushdie: "Djeca ponoći"
(BIGZ, 1986.)
Veliki britansko - indijski pisac proslavio se ovim romanom originalno objavljenim 1981. godine, a kod nas pet godina kasnije u izdanju BIGZ-a. Tako da ga pamtim kao – "Decu ponoći". Urnebesna je to priča o Saleemu Sinaiu koji se rađa nekoliko trenutaka prije ponoći, u času kada se stvara i Indija kao nezavisna država, dobar dio djetinjstva skriva se u košu s prljavim rubljem i ima neobične telepatske sposobnosti. Rushdie je u svojim prvim romanima (a volim i beskrajno duhovite "Sotonske stihove") iznimno komičan pisac, a njegov magijski/indijski realizam nerijetko nadmašuje rodonačelnika žanra Marqueza.
Jeffrey Eugenidas: "Srednji spol"
Vuković&Runjić, 2007., prevela: Maja Šoljan
Malo me knjiga u mojoj čitalačkoj karijeri oduševilo tako kao ovaj roman autora "Nevinih samoubojstava". Eugenidasa više volim i od Franzena i još uvijek čekam roman koji će nadmašiti njegovo remek-djelo iz 2002. godine za koje je dobio i Pulitzera za književnost. "Middlesex" je bildungsroman (priča o odrastanju, žanr koji i inače volim), a u središtu radnje je Cal Stephanidas, treća generacija Grka u Detroitu, protagonist vrlo neobične kombinacije kromosoma. To je obiteljska saga jedne imigrantske grčke obitelji u Americi, ali i nevjerojatno živa freska jednog američkog grada - Detroita. Posebno je očaravajući pomalo naivan glas naratora, glavnog junaka koji postepeno otkriva što je zapravo "krivo" s njime.
Peter Bradshaw: "Easy Rider, Raging Bull"
Simon&Schuster, 1998.
Puni naziv ove knjige filmskog kritičara i bivšeg urednika magazina Premiere je „Easy Riders, Raging Bull: How the Sex-Drugs-and-Rock-n roll Generation Saved Hollywood“. Nisam prevelik obožavatelj publicistike no ovo je nevjerojatno uzbudljiva i dobro napisana kronologija Novog Hollywooda, filmskog razdoblja koji je trajao u SAD-u od kraja1960-ih do polovice 1980-ih i u kojem su radili i stasali neki od najvećih filmskih režisera, glumaca i scenarista 20. stoljeća ali i današnjice. Spielberg, Lucas, Coppola, Friedkin, Ashbey, Altman, Peter Bogdanović, Scorsese, Dennis Hopper, John Millius tek su najzvučniji dio priče o nevjerojatnoj koncentraciji kreativne energije u relativno kratkom vremenskom razdoblju na jednome mjestu. Bradshaw kao da zna sve, tko je s kim i kako, tko je varao ženu, s čime su se drogirali, kome su krali ideje ili radili nemoguće stvari da dovrše produkciju svoga filma. Kada sam knjigu pročitala prije gotova 20 godina zaključila sam da sam defintivino promašila profesiju i da je jedino čime se vrijedi u životu baviti je – film. Moram li reći da još uvijek - samo sanjarim.
Gerald Clark: "Capote"
Da Capo Press, 1988.
Po ovoj biografiji velikog američkog književnika snimljen je istoimeni film 2005. s pokojnim Philipom Seymourom Hoffmanom u glavnoj ulozi. Za što je dobio i Oscara. O, kakva je to samo priča! Clark je napisao ultimativnu biografiju pisca koji je svojim životom, pisanjem, a na kraju i načinom na koji je umro najbolje utjelovio priču o američkom snu, kakva je prevladavala u drugoj polovici 20. stoljeća. Čitajući knjigu kao da proživljavate život tog malog, ljepuškastog, starmalog dječaka, piskutavog glasa kojeg su voljele bogate žene, a on je, naravno, volio muškarce. No, Capote je bio i vrhunski pisac koji je uostalom svojim romanom "Hladnokrvno ubojstvo" postao rodonačelnik non-fictiona. Kojeg nitko do danas nije nadmašio. Idealna plažna literatura.
