Zamislite da vam netko "slučajno" fotografira vaše dopisivanje dok mirno sjedite u javnom prijevozu ili sami pijete kavu u nekom kafiću. I onda to još objavi? Anonimni ste vi, ali vi znate da taj tekst više nije anoniman. Taj tekst postaje tuđi tekst. U njemu možete vidjeti, sada kada je lišen odgovora i konteksta, kada je lišen vašeg identiteta – koliko je zapeo u "općem mjestu", koje i kakve floskule koristite. Koliko ste pismeni? Ili, nepismeni? Sve to s odmakom, jasnije vidimo. Samo često ne dođemo do tog odmaka.
Upravo je ta ideja pala na pamet njujorškom fotografu Jeffu Mermelsteinu. Vlastitim je iPhoneom snimao prikrivene slike i poruke na telefonima Njujorčana. Fotografije su u početku dijeljene na njegovom Instagram računu, ali sada se ta kolekcija skupila u novoj foto - knjizi pod nazivom "#nyc".
Fotografirane poruke predstavljaju ljude koji se klanjaju svojim učiteljima joge, ljubavnike koji razgovaraju o logici analnog seksa i/ili se brinu je li kobasica u njihovom hladnjaku još uvijek jestiva, do prijatelja koji se međusobno podržavaju u svojim procesima kemoterapije ili pak dijele vijesti o novoj trudnoći.
#nyc je niz voajerskih pogleda koji omogućuju "povlašteni" uvid u dirljive, svakodnevne, duhovite i uvjerljive razgovore koji se neprimjetno vode u vašoj blizini.
Koliko god fascinantna bila, Mermelsteinova knjiga postavlja pitanja o privatnosti jer ponekad njegove fotografije krše neugodne granice – nepozvani ipak zavirujemo u intimni život stranaca. Iako, s druge strane nema pravog moralnog pitanja - lica nisu prikazana i ne otkrivaju se imena čiji su tekstovi objavljeni. Naša (nas publike) bizarna potreba i žudnja za pogledom u tuđi život je - zadovoljena, i to je valjda to – najveći uspjeh ovakvih radova!
