Nakon 52 urnebesne epizode, svako tko je uspio pogledati i osjetiti barem malo svijet luckaste samohrane majke s tri kćerke, koja živi naporan život osrednje glumice, teško da može kazati da je gledao nešto bolje i oštroumnije kada je ovaj format serija u pitanju. Slobodno se može reći i uopće, jer toliko je danas teško uhvatiti nešto ozbiljno smiješno, a istovremeno pametno i angažirano u svrsi televizijske edukacije koja nije dosadna.
Međutim, Pamela Adlon kao da se od samog početka nekako pripremala za ovaj kraj i, kako sama priznaje, nije ni mislila da će ovoliko izdržati, a i kako završiti seriju koju svi vole. Ova apsolutna zvijezda, kreatorica serije, redateljica i producentica, nikada nije mogla pretpostaviti da će njena labava autobiografska komedija o razvedenoj ženi i trećerazrednoj glumici koja odgaja troje djece u divljini Los Angelesa šarmirati ne samo publiku, nego i kritičare i da će upravo njen lik postati simbol roditeljstva i iskreno zdravlje ljubavi.
I zaista kada idete iz epizodu u epizodu, pitate se zašto i vaša majka nije takva, usprkos svim ludostima i glupostima koje radi glavna junakinja, a koje joj istovremeno daju i nekakav šarm zbog kojeg joj vjerujete svaku riječ. Kada je sama serija počela s emitiranjem, Pamela Adlon nije bila ni na radaru A liste glumaca, iako se njeno ime pojavilo tu i tamo, primjerice u čuvenom hitu “The Californication” i “King of the Hill”, a u privatnom životu je - baš kao i u seriji - imala troje djece i zahtjevnu majku. Stoga i ne čudi da je često znala kazati kako joj produkcija serije zapravo plaća terapiju, jer kada dođe na set svi je slušaju, a kada se vrati kući, kao da više nema pravo glasa. Upravo takva životna pozadina glavne glumice doprinijela je da ova priča bude ispričana na pravi način, jer upravo takav život izvan seta doprinosi funkcionalno-disfunkcionalnoj obitelji u svom najboljem izdanju, s malo više estrogena u kući za jedan dan koji teško da može proći bez vikanja, udaranja nogom u vrata i okretanja očima za svaku sitnicu. Međutim, spektakularno je gledati požrtvovnost nadasve duhovite majke kao glavne osovine, koju stvara junakinja Sam Fox koja nasumično preuzima glumačke poslove kako bi prehranila obitelj i sanja o opuštenom životu u kojem je seks slučajno na tapeti. Snimana u stilu dokumentarističkih indie filmova, serija je bila na rubu da bude dosadna, da upravo nije tih trenutaka kad znate da se isplati biti roditelj. Kada su svi nježni jedni prema drugima, iako su se prije samo nekoliko sekundi htjeli poubijati.
Usprkos problemima s kojima su se suočavali na snimanju posljednje sezone, naročito zbog velikih kašnjenja zbog pandemije i poštovanja svih protokola koji se podrazumijevaju, Pamela Adlon je i ovoga puta uspjela napraviti sve u svom stilu, ali uz ostavljanje mogućnosti da se nadamo da postoji ljepši i bolji svijet. Zapravo, čini se da je uspjela u svojoj namjeri koju je očigledno imala od starta, a to je da treba vjerovati da su dobre stvari moguće. Baš kao i njena serija.
