Ako je torta i prije bila, kako kaže Jasmina Bagarić, vlasnica Magnolia slastica, "kraljica svih evenata", kako li je tek treba nazvati danas, u ovo postpandemijsko doba kada ljudi na sve strane svjedoče tome koliko su im zabave, organizirana druženja i proslave nedostajale. Sve jest i sve treba biti razlogom za slavlje: zaruke i krštenja, vjenčanja i rođendani, obljetnice i diplome, velike životne odluke, mali i veliki uspjesi. U tom okružju, uz lijepe prostore, glazbu i odjeću, zavladala je i opsesija tortama. Trend po trend, kreacija po kreacija - pretvorile su se u prava umjetnička djela, u delikatne konstrukcije za čije je uređenje katkad potrebno i nekoliko dana. Razgovarali smo s Larom, Ivom i Jasminom o tome što sve stoji iza jedne savršene instagramične torte, toliko lijepe da ju je zaista teško pojesti.
Naše su tri slastičarke imale potpuno drukčije početke, različite puteve koji su ih doveli do sličnoga cilja. Jasmina je diplomirana pravnica. Lara Tišljar je, prije nego što je otvorila svoj neodoljivi Sweet Land, radila kao restauratorica, a Iva Erić, vlasnica Šlag na kraju, karijeru je započela kao arhitektica. "U arhitekturi su, kao i u slasticama, bitni dizajn, kompozicija, poznavanje boje, ali i osnova statike. Arhitektura je spoj umjetnosti i tehničkih znanosti, slično kao što su naše slastice spoj tehnika slastičarstva i umjetničke slobode. Postoji jedan dio koji je iznimno precizan i ne dopušta pogreške, i ovaj drugi, u koji možete prenijeti svoju kreativnost", objašnjava nam Iva.
A da su arhitektura i slastičarstvo gorko-sladak spoj, potvrđuju i kompleksne narudžbe klijenata. Za Ivu je najkompliciranija torta koju je ikad morala napraviti ona u obliku Šibenske katedrale, dok je Jasmina netom prije našega razgovora dovršila maketu hotela za koju su joj bila potrebna četiri dana. Usmjerenost na detalje, nadljudska preciznost i strpljenje u takvim su pothvatima od presudne važnosti.
Kako je na našoj sceni došlo do booma torti, objasnila nam je Lara: "Mislim da je pandemija utjecala na pomamu za kreativnim izričajem, pa samim time i estetski lijepim tortama. Potraga za lijepim postoji od pamtivijeka, a potražnja se pojačava u neizvjesnim vremenima. Ljudi u teškim trenucima traže svjetlo na kraju tunela, pa im ja to želim pružiti svojim visokim, elegantnim tortama. One su moja slikarska platna."
Nije se Lara bez razloga izrazila upravo kroz sintagmu "slikarsko platno". Nemoguće je ne primijetiti kako torte danas više nisu samo ukusna poslastica, već instalacije s umjetničkim karakterom. O tome zašto je ljudima postalo važno da umjetnost čine i od hrane komentirala nam je i Iva: "Umjetnost se prelila na raznorazne druge, svakodnevnije sfere. Mislim da je do toga došlo jednostavno fuzijom i eksperimentiranjem. Prije se učilo 's koljena na koljeno' i čvrsto držalo tradicije, a danas su nam dostupni trendovi iz cijelog svijeta i zato se razna područja, pa tako i gastronomija, razvijaju velikom brzinom i u hrpu smjerova. Ljudima je važno biti autentičan, poseban, unikatan, i zato su privučeni kreativnim stvarima koje su napravljene posebno za njih. Da se istaknu iz mase, da budu drugačiji. Podržavam takav način ekspresije."
Umjetnost je oduvijek mijenjala svoje medije te na različite načine interpretirala svijet. Kad su u pitanju torte, možemo reći da je riječ o svojevrsnim performansima: pred kupcem stoji umjetničko djelo stvoreno s ciljem da nestane. Takvo slikarsko platno nikada neće završiti u muzeju, u školskim udžbenicima i zapisano u povijesti; naprotiv, kvarljivo je, potrošivo i prolazno. Simbolizira trenutak, a ne vječnost. "To zapravo i jest ideja, odnosno koncept koji pokušavam prezentirati javnosti", objašnjava nam Lara. "Jestiva umjetnost koja je dostupna svima. Umjetnost u kojoj se uživa gledajući je i kušajući je. Moje torte su kao putovanja, prolaze u trenutku, ali ostavljaju neizbrisiv doživljaj koji traje. Jer kao kad se sjećamo nekih mirisa ili okusa iz djetinjstva koji su nas trajno navezali na trenutak koji je prošao, tako nastojim i svojim tortama postići to da trenuci koje obilježavaju ostaju trajno memorizirani."
U svijetu je trend luksuznih torti aktualan već neko vrijeme, a cijene dizajnerskih kreacija kreću se u ciframa i do četiri tisuće dolara. "Neke nacije i kulture jednostavno više cijene ručni rad od drugih", komentira Iva. "Smatram da mi nažalost i dalje hranu gledamo kroz kvantitetu – koliko si se od tog jela najeo, koliko košta kilogram kolača... Onda se javlja i ona klasična 'pa ja ti to napravim doma u pola cijene'. Tako da, teško da će kod nas ikada torta koštati 4000 dolara. Vjerujem da bi neki ljudi rekli da su naše torte preskupe, ali iz mog gledišta, kad znam koliko truda i vremena se ulaže u njih, rekla bih da su prejeftine. Voljela bih imati hrabrosti postaviti i još više cijene. Kao i neka umjetnička slika, dizajnerska haljina ili vrhunska boca vina, umjetničke torte su luksuz i nisu namijenjene da si ih svatko može priuštiti. Koliko god to grubo zvučalo."
Ni Jasmina ne voli razgovarati o cijenama: "Svi, na kraju dana, radimo kako bismo zaradili. Ali ako radiš srcem, sve će se isplatiti. Tako je i kod nas. Zadovoljan klijent vrijedi nam puno više od bilo koje postavljene cijene." Isto potvrđuje i Lara: "Mi ne prodajemo samo slastičarski proizvod, nego puno više od toga. Moje su torte jedinstvene, nijedna nije ista i svaku kreiram individualno, u dogovoru s klijentom. U tom su smislu svojevrsna ekskluziva pa se cijena formira ovisno o zahtjevnosti izrade."
Mnogo je sentimenta u pitanju kada se govori o tortama. Za Jasminu je, primjerice, najdivniji dio posla činjenica da Magnolia svoje klijente prati kroz čitav život: od zaruka i vjenčanja preko krštenja djeteta, pričesti, krizme. Ponekad se, kaže, torte naručuju i za razvode – "ovisno o tome slavi li se ili plače". Voli svoj posao, među ostalim, i zato što njoj i njezinim klijentima budi svijest o važnosti malih, a velikih sretnih trenutaka: "Ja sam nepopravljivi zaljubljenik u sve lijepo. U moju obitelj, supruga, djecu, u malog čovjeka, u sunce, u dan, u prijatelje. Svaka torta ima svoju priču, svaki klijent je za nas poseban. Svaka se radi kao da je prva. A što se ukusa tiče, sve je relativno. Dok jedni žele pištolje na torti, drugi vole cvijeće."
Sve one se slažu u tome kako pravila u ukusu nema. Dok neki naginju minimalističkom pristupu, drugi preferiraju obilje detalja. Sretne su jer klijenti prepoznaju njihovu istančanu estetiku te svoje zamisli nerijetko prepuštaju njihovoj mašti na volju. Odrješuju im ruke i nagrađuju svojim povjerenjem, a zauzvrat dobiju spektakularan rezultat.
Zaključak je jednostavan: u teškim vremenima treba svim naporima tražiti razloge za radost, ponos i slavlje. A kad ih pronađemo, treba se nagraditi tortom. Sreća je lijepa, a lijepom je čini upravo to što je prolazna. Baš kao i prekrasno oslikana torta. Ali ono što ostaje zauvijek, a što Iva, Lara i Jasmina jako dobro znaju, su neizbrisive, duboko pohranjene, vedre uspomene. Svojim umjetničkim kreacijama one sudjeluju u njihovom stvaranju, a takav je luksuz - neprocjenjiv.
