Prije puno godina išla sam u 7. razred. Do tada sam pročitala stvarno puno toga, jer aktivno čitam od svoje treće godine. Ja sam ti Srđane bila puno pametnija kad sam bila jako mala", kroz smijeh preko telefona poručuje naša Mare, te nastavlja: "Baš negdje tada, divan edukator i nezaboravna osoba, moja profesorica iz hrvatskog, gospođa Mirjana Davidović*, koja je imala nesvakidašnji pristup čitanju i lektiri (bez apsurdnog dnevnika čitanja), dala mi je spisak. Puno toga je promijenila u mom životu tim spiskom. Presjekla je neki literarni kaos kojeg sam nagomilala čitajući sve - krimiće, stripove, vesterne, klasike, i pomogla mi da formiram svoj ukus. Ne sjećam se svake knjige s tog spiska, pročitala sam ih jednom ili dva puta, i više se nisam vraćala na njih, ali, dvije knjige ostale su mu zauvijek u srcu i često ih čitam ponovno. Njih navodim prve. “
Provjerite popis koji nam je Mare Milin dodatno elaborirala:
Gabriel García Márquez: "Sto godina samoće"
Ovu knjigu uzela sam u trajnu posudbu još kad sam imala 14 godina. Nije je bilo u knjižnici, ali imali su je susjedi. Bigz, 4. izdanje, meki uvez, na omotu oblutak. Poslije sam kupila i drugo izdanje, tvrdi uvez, hrvatski prijevod, ali ništa ne može nadmašiti sočnost prijevoda kojim je pisana ta moja prva verzija, koju sam pročitala u jednom dahu, bez obzira na to da bi je trebalo čitati puno sporije. Ispalo je da je do danas bilo dosta vremena i za sporije čitanje. Izrazi posebnog zvuka, poput pihtijasta tečnost i memljiv, urezali su mi se duboko u sjećanje. Ta knjiga bitan je dio mog ranog odrastanja. Gdje god idem, vučem je za sobom, pročitala sam je i previše puta. Pisana je bogato i vizualno snažno, atmosfera kojom odiše meni je ušla u sva osjetila. Mogla sam je namirisati, okusiti, vidjeti, čuti, usuđujem se reći i taknuti. Oduvijek sam u glavi imala instant slike, vezane na čitanja ove knjige. Obožavam taj jedan južnoamerički kaos likova i sudbina, od kojih su poneke i fantastične - a usred te gungule, ogromna samoća svakog lika posebno. Naravno da sam nakon "Sto godina samoće" pročitala i kupovala sve što je ovaj autor napisao, a da je bilo prevedeno na hrvatski jezik. Ako bih išta u životu voljela pogledati, bilo bi to uprizorenje ove knjige. Sve skupa ne bi stalo u film od 120min, stoga, bacam rukavicu - HBO i Netflix, čekamo seriju.
Isaac Bashevis Singer: "Rob"
Knjiga je to koja je potaknula moje zanimanje za svijet hasidskih Židova, pogotovo za njihove izolirane zajednice, koje su ultra-ortodoksne. Singer je bio dijete rabina i pisao je po sjećanju priče koje imaju veze s njegovim djetinjstvom, i onim što je doživio promatrajući i odrastajući u takvom jednom, uzornom dijelu hasidske zajednice. Ovih dana pogledala sam seriju "Unorthodox" koja je snimljena na jidišu, i opet me spopala jaka želja da pročitam sve Singerove knjige i pripovjetke. A "Rob" je moj prvi Singer. To je divna, povijesna, tragična ljubavna priča, o snažnoj ljubavi nespojivih. To je knjiga o stigmi i osudi koju samo ljudi mogu staviti na druge ljude. U njoj ima toliko divno opisanih običaja. Pisana je bez uljepšavanja, više naturalistički, i to volim kod nje.
Astrid Lindgren: "Pipi Duga Čarapa"
Koji zaokret, ha?
Ovo je knjiga koju uvijek volim pročitati, jer je zabavna i vraća me u djetinjstvo direkt vremeplovom. Pipi je najjača i najmudrija djevojčica na svijetu. Ona je jak ženski lik, prava je mala heroina i volim njenu mentalnu i fizičku snagu. Pipi ima svoj stil, od toga kako izgleda i oblači se, do toga kako radi stvari, kao Antuntun, na vrlo svoj način, ali efikasno. Pipi sve može sama, ali ipak ne može bez društva i prijatelja. Pipi me podsjeća na moju pokojnu baku koja je bila snažna i mudra i koju sam apsolutno obožavala. Nije bilo toga što ona nije mogla. Kad odrastem, bit ću Pipi. Za sad, kad probam cipele, provjerim da li u njima mogu vrtjeti nožnim prstima. To sam naučila od Pipi.
Paulo Coelho: "Alkemičar"
Neki "pametni" toliko vole kritizirati "one druge glupe i naivne" jer vole ovu knjigu. Briga me. Ja je obožavam. Ona me motivira, što mogu. Pisana je jasno, čisto i ne moram se vraćati sedam stranica unazad, jer sam zaboravila što to uopće čitam. Kad god zaglavim, ili mi je teško, ili se osjećam slabom i izgubljenom, uzmem ovu knjižicu i spasim se. Prvo čitanje je imalo jedan magičan moment, jedan se pasus poklopio s jednom zvučnom senzacijom, to mi je jedan od najljepših malih trenutaka u životu. Koštao je samo 45kn, koliko me koštala knjiga u knjižari koja se zatvarala. Nju ne posuđujem nikome.
Paulo Coelho: "Jedanaest minuta"
Ova knjiga je nastala na osnovu stvarne životne priče djevojke koja je u Europu došla s druge strane svijeta i koja je neko vrijeme bila prostitutka. Mogla bih je čitati uvijek iznova. Prožeta je snažnim erotskim epizodama, kroz to što se glavnom liku, Mariji, dešavalo u procesu prihvaćanja sebe i svoje ženske prirode, te voljenja sebe. U njoj sam prvi put čula za Santiago de Compostela, i primila me snažna želja da sama jednom prođem taj put hodočasnika. Možda tamo uspijem iscijeliti samu sebe, i počistiti se, poput Marije koja je na sebi spontano, bez ikakvih tipičnih rekvizita, i potpuno van SM okružja, primijenila jednu SM tehniku i promijenila se doslovce preko noći.
Sue Townsend: "Kraljica i ja"
Neko sam vrijeme bila uvjerena da sam izgubila ovu knjigu i plakala sam za njom. A kad sam je prvi put čitala, isto sam plakala, ali od smijeha. Čitala sam je davno, malo nakon što je napisana, prije svih previranja, tragedija, filmova i otvorenih priča o engleskoj kraljevskoj obitelji. Svijet u kojem se nađe ta ista obitelj, nakon što laburisti pobijede na izborima i svrgnu Kraljicu, te nju i cijelu obitelj smjeste u socijalno naselje po imenu "Kuku dolac", ne mogu vjerovati kako je to spisateljica dobro napravila. Stalno mogu čitati tu knjigu jer načinom pisanja sama od sebe distancira čitaoca od stvarnosti Windsorovih. Kraljica je toliko simpatična u svojoj novonastaloj muci, obožavam ovu satiru. Prijevod je fantastičan, sve što je u biblioteci Hit nastajalo pod uredništvom Zlatka Crnkovića, bilo je, po mom mišljenju sjajno.
Sue Townsend: "Tajni dnevnici Adriana Molea"
Ja sam inače fan Sue Towsend i razmišljala sam da li staviti nju ili Ephraima Kishona pod pojam dobre satire, ali ona je meni osobno puno više značila, pa sam stavila nju, dva puta. Čangrizav, starmal i sitničav, Adrian Mole, je lik u kojem čuči svatko od nas. Meni je, takav kakav je, neodoljiv. Ponosna sam vlasnica čitave biblioteke, mislim da ima sedam knjiga, sad ih ne mogu prebrojati jer sam 300 km od Zagreba, ali najdraže su mi prve dvije knjige: Tajni dnevnik Adriana Molea, 13 3/4 godina, i Novi jadi Adriana Molea. Pogledala sam i seriju, pogođena u detalje. Od uvodnog songa na špici, preko likova, sve je OK. Imate je na YouTubeu.
Carlo Collodi: "Pinnochio"
Pročitaš ovu knjigu jednom svakih par godina i malo si pametniji. To je priča o drvenom lutku koji prolazi kroz poprilično čistilište, ne bi li postao pravi dječak. Toliko pouka za dobar život, kroz pustolovine dobrodušnog, ali pegulastog i često nepromišljenog lutka, nisam vidjela u baš puno knjiga.
Mislim da ću je sutra uzeti iz ormara "s knjigama kad smo bili mali", kod moje mame, i ponovno pročitati, nakon predugog vremena.
Jorge Bucay: "Ispričat ću ti priču" i svi njegovi drugi romani i zbirke priča.
Ovaj me čovjek naveo da se počnem zanimati za gestalt psihoterapiju. Jorge Bucay je jedan poseban psihoterapeut iz Buenos Airesa i njegov pristup svemu mi se sviđa. To, kako kroz jednostavne priče gađa "u sridu" i self help čini zabavom, za vrijeme koje ipak razmišljamo, to me fasciniralo. Sve što izda, ja čitam i osjećam se bolje i bistrije nakon toga. Neke knjige stvarno treba imati doma, za npr. nakon potresa ili za vrijeme izolacije. Poput kutije za prvu pomoć.
Deepak Chopra: "Srodna duša"
Prvi i zadnji put čitala sam ovu knjigu, posudila sam je od prijateljice, još početkom 2003.. Neću okolišati, imala sam težu, akutnu epizodu depresije. Bojala sam se svega. Liječila sam se kako god sam znala, dišući, meditirajući, vježbajući yogu - instinktivno. Između ostalog, glazbom i knjigama. Jedva se sjećam onoga o čemu se radi u ovoj knjizi, ali sjećam se dojma, i to jako dobro. Toliku toplinu i buđenje duše, odavna nisam osjetila, kao da je netko stavio termofor u moju nutrinu i zagrijao me. Voljela bih negdje kupiti ovu knjigu. I nju bih stavila u kutiju za prvu pomoć.
Adrian P. Kezele: "Bijela ptica"
2006. sam otišla na dva mjeseca u Kaliforniju, na umjetnički boravak. Sa sobom sam uzela samo jednu knjigu, poklon od prijateljice, koja me u pravi čas stavila u dobar pravac. U Kaliforniji je kišilo 15 dana, bilo je hladno, nitko se nije htio družiti i ja sam bila potpuno izgubljena. Sjedila sam u svom privremenom studio stanu, slušala jedan tada friški CD na repeat, snimala dnevničke fotografije, crtala dnevničke crteže tušem, i čitala ovu dirljivu knjigu o ezoteričnom susretu dvije obitelji, s dvije različite strane žice, kroz sudbinu njihovih najmlađih članica. Nešto lijepo i iscjeljujuće. Jedan moj dnevnički crtež/sliko-pis jako dobro prikazuje moj tadašnji doživljaj knjige.
Za kraj, naša nas omiljena fotografkinja vraća na početak preporuka i podsjeća da ako netko ima kontakt spomenute profesorice joj slobodno javi. Mare će vam biti zahvalna kao i mi njoj za ove divne preporuke.
