Pojavila se u seriji "Ozark" prije nekoliko godina i ostavila televizijsku publiku bez daha. Mlada, spontana, bolno talentirana, čudno lijepa - baš onako kako modni svijet današnjice to voli. Pupasta usta, drčan stav, nepobjedivost mladosti. Na juriš je postala miljenica mode. Sama je izjavljivala da prema tom statusu osjeća samo čuđenje, jer se, tvrdila je, njezin stil nije promijenio od kad je imala šest godina, a opisivala ga je kao “crnu dolčevitu”, što bi u prijevodu značilo nešto jednostavno, pomalo štreberski, dosadno, nimalo atraktivno na prvu loptu.
Julia svakako nije tipična cura iz Kalifornije koju zamišljamo kao Cosmo djevojku devedesetih kad netko kaže “zvijezda u ranim dvadesetima”. Ali Julia je, s druge strane, tipičan New York: s puno karaktera, i posebne ljepote koja, snimljena iz jednog kuta, može biti neopisivo zavodljiva, zajedno s blago boksačkim nosom, drskim ustima i čupavim obrvama ispod kojeg su nasađene prodorne oči, dok iz drugog, pak, čak i pomalo neprivlačna, na onaj Prada način, koji moda obožava.
Nema tu mjesta čuđenju: nikoga fashion svijet ne voli više od talentirane, mlade, fantastično građene, čudne ljepote. Julia Garner je svakako sve zavela prvenstveno svojim talentom. Njezine scene ludila i psovanja kultne su kao i radnja u briljantnoj seriji "Ozark". No modni svijet ju je okrunio kao next big thing: naslovnica Voguea, pozivnica za Met Galu, Pradina kampanja... Nije ni Julia radila greške: indie filmovi i vjenčanje u njujorškoj vijećnici u kojoj se udala za glazbenu ikonu Marka Fostera pred samo nekoliko svjedoka - ali uz senzacionalne fotografije njezinog odijela objavljenih u Vogueu - zabetonirali su njezin status ikone stila i u modi i u životu. Svijet se pitao što je sljedeće.
Talent poput tog nije mogao samo izgorjeti i jedva smo čekali seriju o Anni Delvay, prevarantici s društvenih mreža. O tom fenomenu Julia će oštro reći da je posve prirodan s obzirom na svijet u kojem živimo, u kojem je raskorak između istine i sadržaja koji stvaramo online ogroman. "Inventing Anna" očekivano je trashy serija s obzirom na to da dolazi iz pera Shonde Rhimes koja voli pretjeranu glumu, očekivane zaplete i puno patetike (primjerice "Bridgerton"), ali neočekivano loše napisana s obzirom na to da je Rhimes verzirana u mnogobrojnim epizodama, kao u "Uvodu u anatomiju", te toliko loše režirana i odglumljena da je za neke od nas, nažalost, i pola prve epizode bilo prebolno. Jedino što opravdava trending status te serije, osim činjenice da ju je proizveo Netflix, je nevjerojatna Julia Garner, koja doslovno sama nosi seriju i priču. Njezin izgled i naglasak (nevjerojatna mješavina njemačkog, ruskog i američkog) te njezina izvedba podsjeća kao echo na njezine početke u kultnoj seriji Lene Dunham "Girls", ali zapravo radi ono što su prije nje učinili Reese Witherspoon i Joaquin Pheonix: ona je uvjerljivija od originala. Nije to serija o Anni Delvay, to je serija o talentu koji je spreman pokoriti televiziju i film, i u tom smislu, vrijedna je gledanja.
