Apsolutno neočekivana preporuka knjižnice u Pagu pokazala se briljantnom dramom u obliku romana, koju sam progutala na drugom tjednu svog vječnog ljeta 2022. Sheila Heti jedna je od najutjecajnijih kanadskih autorica, ali nije ogromna zvijezda u Hrvatskoj: šteta! Njezin roman "How should a person be" svojevrstan je preludij genijalnom "Majčinstvu" u kojem sad već etablirana umjetnica - autorica, koja se u prvom romanu pitala što je to uopće umjetnički ženski identitet, razgovara sama sa sobom (uz pomoć religije te drevne kineske igre predviđanja) o tome treba li postati majka, što će to značiti za nju, što će pak značiti ako odluči nemati dijete; može li to njezin ljubavni odnos preživjeti, hoće li patiti ako propusti taj trenutak, ili će, u najgorem od svih scenarija, patiti ako rodi.
U nevjerojatno iskrenom, ali istovremeno nimalo patetičnom, gotovo dnevničkom ali nimalo petparačkom nizu ispovijedi - o prijateljicama koje imaju djecu, seksu s prekinutom penetracijom prije orgazma, spiralama, snovima o djeci koju nikad neće poželjeti imati, braku koji je odlukom neplodan i kako to utječe na odnos, strahu o biološkoj određenosti, dosadi koja ju obuzima kad je u društvu (ičije) djece, vlastitom tijelu i značenju djeteta za umjetnicu - Sheila Heti pitko plovi kroz identitetska pitanja gotovo svih žena koje dočekaju tridesete s (nekom) karijerom i bez beba. Njezina iskrenost natjerala me, skrušeno priznajem, da guglam ima li Sheila Heti djecu, kao da mi odgovor u romanu nije bio dovoljan. Dočekalo me pregršt intervjua na tu temu i s tim naslovom: svi smo, očito, imali istu ideju, htjeli smo kruha preko pogače, htjeli smo tabloidni nastavak analize duše i maternice jedne umjetnice koji nam je ponudila u prekrasnom romanu.
Je li ovo roman za plažu? Za svaku ženu koja je trudna, koja je rodila pa je dijete konačno zaspalo, za svaku umjetnicu, za svaku ženu u četrdesetima koja nije sigurna a zna da je nesigurno što će tijelo reći ako ikada poželi... Ukratko, za svaku ženu. Spoiler alert: nema tu puno fikcije, ni razrješenja: samo pitanje za pitanjem tijekom modernog života (onog za kojim žudimo a koji ne imitira konvencionalne toksične izbore naših roditelja), napisano kao da čitaš usputne zapise sestre, najbolje prijateljice...
