WESTERN: SMRT PPPASOLINIJA
I sad po mojim prstima
možeš pronaći pepeo
svega što sam ikada htio zapaliti.
Kad si pokrila rame
počela je kiša
i nisam imao kuda
nego pod skute tvojih tajni.
Dućani su bili otvoreni cijelu noć,
policajci su bili gladni,
iz zatvora se čula pjesma
a na slobodi tišina, muk.
Tek rijedak automobil
u bijegu od takve slobode.
Takva je ponoć izvan tvog pogleda.
Dugo sam lutao te noći.
Prijatelji su bili veseli.
Našao sam se usred
vrlo komotnih uspomena.
Kiša na kojoj si me ostavila
i dalje me činila sretnim.
Nisam bacao novčić
jer nisam imao što odlučiti.
Nazdravili smo u to ime.
I Krist je raspet u crkvi,
ispred onih koji mu se mole.
Sloboda je misao o onome što kriješ.
Dovoljno je znati kako se smijemo
sitnim nespretnostima
koje upotrebljavamo umjesto riječi
koje mogu iskazati više od onoga
što trenutak može podnijeti.
Tvoje grudi neka pokrenu vjetar
koji će odgojiti sutrašnje lutalice.
Nisam raspet
ja sam tužno raspelo bez stanovnika.
Po svijetu tražim svog Krista.
Radije ću umrijet od metka
nego od dosade.
Ozbiljni ljudi upropastit će svijet.
