Trenutno je gledamo kao šašavu voditeljicu u hit filmu "Ne gledaj gore" Adama McKaya s genijalnim Leonardom DiCaprijem i standardno fenomenalnom Meryl Streep te u "Ulici noćnih mora" s Bradleyem Cooperom te Pinokiju od istog redatelja, Guillerma del Toroa.
Često ističe kako je samo htjela raditi s interesantnim ljudima na interesantnim mjestima, da ju je ta misao vodila u glumu, i tamo zadržala. Ona zna da glumci govore istinu, što je u suprotnosti s idejom koja dominira u mnogim kulturama, da glumci - nužno i uvijek lažu. Za sebe kaže da je loša lažljivica. Anegdota: ne voli piti vodu iz boce (tvrdi da nemamo izgovor za to – ako živimo na Zapadu). Ona je Cate Blanchett i mnogoobožavana (da citiram Krležin izraz) je glumica, a na njezinoj ljepoti se i dalje zavidi, ili se za njom žudi. Modni brendovi je vole i traže, istaknimo najvažniju - suradnju s Giorgom Armanijem. Bila je i zaštitno lice Proctera & Gamblea. Kao modna ikona kotira više od dva desetljeća, voljena i rado viđena gošća je svih "glavnih" crvenih tepiha na svijetu.
Nerijetko je u vodećim modnim i lifestyle časopisima proglašavana najinspirativnije stiliziranom glumicom, a od nedavno i "ženom u 50-ima", što dakako - razotkriva i medijski inhibirani ageizam. Ali, dobro. Zajedno s mužem Andrewom Uptonom je kao umjetnička direktorica vodila Sydney Theatre Company. Igrala je u preko 20 kazališnih projekata. Ne voli manijakalne planove. Ne voli igrati likove koji potencijalno "razmišljaju" kao ona privatno.
Blanchett je prava suvremena glumica s A-liste, njezine nedavne filmske uloge više su nego impresivne (TV voditeljicu koja zavodi Lea DiCapria u "Ne gledaj gore") i Helu u Marvelovom Thoru. Savršeno joj je sjela uloga mladog Boba Dylana u "I’m Not There" i Katharine Hepburn u "Avijatičaru", dok ju je uloga Lilith kao klasične femme fatale u filmu "Borderlands" povratila na zasluženo mjesto - jedne od najzavodljivijih i najseksi živućih glumica svijeta.
Glumica je to koja uspješno u svom svestranom radu balansira nezavisni film, blockbustere i pozornicu. Živjela je između Engleske i Australije dok se s obitelji (dva sina i kćer) nije trajno preselila u Australiju s čijom je kazališnom zajednicom posebno željela ostati u kontaktu. Vrlo je svjesna političnosti svojih uloga kao i nužnosti feminističke perspektive u odnosu na taj, vrlo specifičan posao. "Iskreno, o svom izgledu razmišljam manje nego prije deset godina. Ljudi govore o zlatnom dobu Hollywooda zbog načina na koji su žene tada bile osvijetljene. Mogli ste biti Joan Crawford i Bette Davis i dobro raditi u svojim 50-ima, jer ste bili osvijetljeni i pretvoreni u božicu. Sada, kada je sve nekako škrto, žene imaju jasniji osjećaj za rok trajanja u tom poslu."
Kao mlada je voljela gender play. Voljela se oblačiti kao dečko i igrati muške uloge. Oko estetske kirurgije i njezine anti-uloge u glumačkom poslu ima jako rezolutan stav: "Tko bi poželio lice koje nema bora koje dolaze s godinama, iskustvom i smijehom? U svakom slučaju, ja ne." Kao prava velikanka svog umjetničkog zanata, Blanchett je vrlo skromna: "Nemam osjećaj da imam pravo na ovaj posao niti da ovo zaslužujem. Iznenadili biste se nedostatku konkurencije između nominiranih npr. – mislim da je dosta toga nametnuto izvana. Mogu li sada dobiti svoj šampanjac? - pitanje je koje svi vrlo brzo postavimo"
