Playboy je puno puta ispisivao povijest – medijsku, a samim tim opće društvenu. Detabuizirali su određene teme, dok su neke druge dodatno stereotipizirali, oboružali predrasudama. Često se radilo o istim temama, o istim ljudima. U seksualnom oslobađanju i progovaranju o mnogim "kontroverznim temama", nerijetko su ohrabrivali najvulgarniji patrijarhalni diskurs i vrijednosti. Žensko je tijelo bilo nužno objektificirano. Kako kaže teoretičarka Caroline Heldman: "Šteta uzrokovana široko rasprostranjenom ženskom objektifikacijom u popularnoj kulturi nije samo teoretska. Već više od deset godina istraživanja pokazuje da je život u objektificiranom društvu vrlo toksičan za djevojke i žene."
Bretman Rock navukao je Playboyeve čuvene zečje uši i postao prvi homoseksualac koji je dobio Playboyevu naslovnicu. Ovaj 23-godišnji filipinski beauty influencer, koji se proslavio na YouTubeu prije nego što je dobio vlastiti MTV show, jedan je od rijetkih muškaraca koji su ikada nosili Playboyeve uši, pridružujući se tako glumcima Ezri Milleru i Paulu Ruddu. Iako nije prvi put da je Playboy na naslovnici predstavio muškarca, Rock je treći koji je nastupio solo nakon pokojnog vlasnika časopisa Hugha Hefnera i portorikanskog repera Bad Bunnyja. Časopis se oglasio s tweetom koji je glasio (parafraza slavnog stiha/izjave Britney Spears u pjesmi "Gimme more"): "It's Bretman, b****", popraćen video zapisom Rocka kako pozira za naslovnicu. Ipak, naslovnica je na određenoj razini problematična – zašto? Nevezano za rodno određenje modela, i/ili iskustvo rada na naslovnici za koje vjerujem da je bilo lijepo – fotografija zadovoljava i reproducira davno uspostavljenu fantaziju o zločestoj, nezasitnoj, seksualno "gladnoj” zečici. Kao gay muškarac – očito je jedino mogao proći "ispit" ponovnim zadovoljavanjem najisprobanije, najproblematičnije imaginacije seksualnog subjekta/objekta za oči tog zamišljenog heteroseksualnog potrošača.
Naime, još od 1970-ih godina termin "seksualna objektifikacija” povezan je s feministicama drugog vala. "Ovaj fenomen je, više nego ikad, prisutan u popularnoj kulturi. Danas se čak štoviše ženska seksualna objektifikacija slavi kao oblik ženskog osnaživanja, što u nekim slučajevima i jest činjenica. To je omogućilo novu eru seksualne objektifikacije koju karakterizira veća izloženost oglašavanja u cjelini, kao i povećane seksualne eksplicitnosti u oglašavanju, časopisima, televizijskim emisijama, filmovima, videoigrama, glazbenim spotovima, TV vijestima, i 'reality' televiziji", pojašnjava Caroline Heldman.
Dakako, ne treba moralizirati seksualnu žudnju niti proizvodnju, međutim – treba upozoravati na suviške problematičnih reprezentacija. Inače – svaka čast Playboyu na ovakvoj uredničkoj odluci! Širenje i osiguravanje prostora svim oblicima identitetskih politika, smanjuje šanse diskriminacijama i širem, strukturalnom nasilju.
Za kraj (ako nismo sigurni), što je seksualna objektifikacija? Važno je znati da je objektifikacija proces predstavljanja ili tretiranja osobe kao objekta, odnosno stvari koja ne razmišlja, koja se može koristiti kako tko želi. Proces je to predstavljanja ili tretiranja osobe kao seksualnog objekta koji služi drugome kao seksualni užitak. Nije li ovaj mladić objektificiran? On kao takav možda i nije, ali ono što predstavlja u tom medijsko-seksualnom imaginariju jest. A to su bile i mnoge žene prije njega...I nažalost, bit će mnoge, van medisjko - industrijskog zahvata. U takozvanom "stvarnom životu".
