Mjestašce na obali Tirenskog mora, u bespuću Sredozemlja, pruža svoje dlanove prema Siciliji i Africi, prema slow livingu i sitnim, slatkim radostima koje donosi odmor. Očarat će vas njegova ljupkost, šarenilo kuća i dostojanstvo arhitekture, mozaik kultura sačinjen od fragmenata koji, svaki za sebe, grade neku svoju priču. U tom čarobnom seocu postoji, dakako, i čarobni "dvorac", hotel Le Sirenuse u vlasništvu Antonija i Carle Sersale, koji na sebi svojstven i osebujan način stapa povijest i budućnost, razonodu i umjetnost te simboliku i naraciju.
Njegova priča započinje 1951. kada, prema riječima Antonija Sersalea, jedna mala obitelj otvara vrata svoga doma gostima. Uz poduzetnički duh i profinjenu estetiku Antonijeva oca Franka i njegova brata Paola nekoć mali hotel izrastao je u pravo carstvo, proširivši svoju uslugu i usredotočivši se na jednu važnu komponentu koja ga izdvaja u moru drugih hotela - na umjetnost. Le Sirenuse je hotel čiji dekor zaista ovisi o umjetnosti. U njemu su svoj kutak pronašla djela Rite Ackermann, Alexa Israela, Marra Connorsa, Stanleyja Whitneyja i brojnih drugih talenata s aktualne umjetničke scene. Nijedan detalj u čitavom hotelu nije slučajnost, a, srećom, ima ih gomila: zakoračivši daleko od minimalizma, inspiraciju traži koliko u suvremenoj zaigranosti toliko i u baroknom obilju. No za njegovu je raskoš zaslužno prije svega bogato kulturno nasljeđe koje, poput Sredozemnog mora, spaja posve različite zemlje s posve različitim kulturnim odrednicama.
"Volim graditi na temeljima prethodnih generacija", objasnio nam je Antonio Sersale, sadašnji vlasnik hotela. "Zato sam nadahnuće pri donošenju estetskih odluka tražio u ocu. Moj je otac bio izuzetno profinjen, perfekcionist, i držao je do estetike. Ja sam drukčiji, ali pokušavam se voditi njegovim razmišljanjima pri donošenju estetskih odluka, slijediti njegovu ideju da se praktičnost i mediokritet moraju pod svaku cijenu izbjeći pri dekoriranju hotela." A da se izbjegavaju - to je očito. Komoditet gostiju nikad se ne dovodi u pitanje, a dekor ne poznaje kompromis. "Le Sirenuse predstavlja slavlje lokalne arhitekture i onoga što najbolji obrtnici imaju ponuditi, i sve je to još dodatno isprepleteno s umjetnošću, morem i toplim večernjim povjetarcem. Imam sklonost otiskivati se na daleke puteve u potrazi za ljepotom, čistoćom, neukaljanim pejzažem. A ipak, dok sjedim na terasi svog hotela i gledam svjetlost dana kako polako blijedi ponad plavetnila pučine, uvijek se zapitam - zašto putovati tako daleko kad je ljepota koja me je u stanju ganuti do suza ovdje, pored mene? Stvorili smo mjesto koje ima dušu, koje prenosi mir. I taj osjećaj je neopisiv."
Nemoguće je uprijeti prstom u jedno stilsko razdoblje ili prepoznati jedan specifični utjecaj koji stoji iza mozaika hotela Le Sirenuse. Kroz naš su razgovor vlasnici u nekoliko navrata istaknuli da ih fascinira upravo jedinstvo različitosti, odnosno različitost sličnosti. Smješten na obalama Tirenskoga mora, Positano je obgrljen čitavim snopom kulturnih utjecaja, zbog čega djeluje poput amalgama nastalog povezivanjem tradicija, običaja i ukusa okolnih naroda. "Ispred glavne crkve u selu nalazi se rimska vila, a otoke ispred nas zvali su Otocima sirena, zbog mita u kojemu Uliks za boravka na jednom od njih začuje njihov zov. Svaka mediteranska kultura odnekud potječe. Fascinantno je uočiti koliko je sličnosti među uzorcima i oblicima u umjetnosti, dizajnu i arhitekturi ovdje, na Siciliji, u Grčkoj, Turskoj, na Srednjem istoku i u Srednjoj Aziji...", govori nam Carla Sersale.
I zaista, ono što danas ne samo da podrazumijevamo nego nam polako i ide na živce - kupovina, trgovina, razmjena dobara - ustvari tka i stvara život oko nas, onaj život na kakav smo navikli. Globalizacija je dovela do toga da se granice i razlike među narodima postupno brišu - svi na isti način procesiramo iste poruke koje dobivamo na isti način - i na toj univerzalnosti, na neki način, Carlino oduševljenje počiva. Sa svojom je nećakinjom, Violom Parrocchetti, osnovala luksuzni brend odjeće Emporio Sirenuse, kojim pokušava (i uspijeva!) kulturu jednog podneblja preslikati u neko drugo. "Kad sam 1992. stigla u Positano, moj svekar Franco dao mi je da vodim butik. Dvadeset godina kasnije otišla sam u Milano na sajam na kojem je izlagala moja nećakinja. Ona je tada živjela u Mumbaiju i predstavila je svoju malu kolekciju eksperimentalnih suknji i majica. Vidjela sam da ima talent pa sam otišla s njom u Mumbai gdje smo dizajnirale prvu kolekciju Emporio Sirenuse koju smo u prodaju pustile 2013., u našem butiku. Dvije godine kasnije komadi su se mogli naći na platformama Matches Fashion i Bergdorf Goodman." Naravno, održivost im je prioritet: "Koristimo prirodna vlakna, pamuk, lan i nešto svile. Surađujemo s malim radionicama u Indiji i Italiji i osobno poznajemo ljude zadužene za proizvodnju - upoznati smo s njihovim radom. Dio naših kolekcija sačinjen je od materijala iz malog tekstilnog studija iz Kalkute koji radi s obrtnicima iz okolnih sela, gdje se pamuk i lan ručno rade na tkalačkim stanovima. Najbolji su komadi oni koji su u potpunosti ručno vezeni. Svu odjeću pakiramo u razgradive polietilenske vrećice od kukuruznog škroba."
Vrlo svjesni toga koliku snagu sa sobom nose dom i obitelj, Carla i Antonio Sersale zahvalni su na povjerenju koje im je nasljeđem ukazano. Ponosni su, ističu, jer im priču uskoro dolaze pomoći graditi sinovi Aldo i Francesco, koji su donedavno živjeli u Sjedinjenim Američkim Državama. Obiteljsko se poslovanje nastavlja s generacije na generaciju. "I svoje goste tretiramo kao obitelj. Pazimo na svaki detalj, ne tražimo priliku za kompromis i pokušavamo urediti prostor kao da ga uređujemo za vlastitu djecu", priznaje nam Antonio.
Carla i Antonio i sami su strastveni kad je riječ o putovanjima. Vole tražiti one kutke svijeta koji će im otkriti mir i pružiti priliku za promišljanje, iz kojih će moći izvući motivaciju ili inspiraciju za idući korak. I na jednostavno pitanje kao što je "Kakve suvenire volite?", odgovaraju promišljeno i kontemplativno. "Suvenir nije samo materijalna uspomena. Uz predmete koje kupujemo dobivamo i misao, ideju, nešto što ćemo ponijeti u svoj život kako bismo ga unaprijedili", napominje Carla. Pritom obitelj Sersale svoje suvenire traži na tihim lokacijama udaljenim od civilizacije, jer se jedino tako, kažu, mogu u potpunosti odmoriti. A onima koji u Italiji ne žive, kao upravo takvu destinaciju preporučuju svoju zemlju.
Antonio će nam tako Italiju predstaviti kao zemlju koja se mora istražiti mimo utabanih staza: "To je zemlja u kojoj vas jedno pogrešno skretanje može dovesti do čudesnih mjesta, u kojoj vam mali obiteljski restoran može ponuditi jelo jednako ukusno poput onoga iz nekog razvikanog mjesta s Michelinovom zvjezdicom. Italija je zemlja u kojoj posjetitelj mora imati hrabrosti lutati i gubiti se, jer jedino će na taj način otkriti svu magiju koja se u njoj skriva." Složena, komplicirana, mozaična, isprepletena i zapetljana, Italija je za njih zemlja koju je teško sažeti u nekoliko riječi. I što se dobrih i što se loših strana tiče - nedokučiva je, i tu je njena čar. Riječima Viole Parrocchetti, glavne dizajnerice za brend Emporio Sirenuse, ne može se svesti samo na vožnju vespom i košaru punu limuna. Isto tako, ne može se svesti ni na Rim, Toskanu i Milano. Naprotiv, riječ je o zemlji koju zaista valja proći uzduž i poprijeko, prepustiti se svim njenim čudesima i nemanima i doživjeti je u njenoj punini. Zemlja Petrarce i Dantea, Da Vincija, Michelangela, ali i Cezara, Mussolinija i mafije, zemlja koja služi kao most između juga, istoka i zapada, zbog čega se često nađe na nišanu sa svih strana. Ukratko, prekrasna simfonija sačinjena od potpunog nesklada. Zato ju je lako doživjeti kao dom - kao obitelj, kao nešto što je čovjeku jednostavno dano, što je samim rođenjem utkano u njegov identitet, a zbog čega je dužan prigrliti sve dobre i loše strane tog dara i prihvatiti ih kao svoje.
