Love don't cost a thing – spot je (i pjesma, svakako) u kojemu je Jennifer Lopez na neki način pokazala što misli o svom životu i životima koji nalikuju tom. Ljubav je besplatna, a kada nije, onda i ne govorimo o ljubavi. U spotu baca sve te skupe stvarčice koje posjeduje, a koje je (pretpostavljamo narativ!) dobila u zamjenu za ljubav, kao potvrdu iste, kao poziv na čekanje, strpljenje ili što već takvoga. Kao gestu neosviještenog muškarca spram ljubavi, spram žene – pokloni su kao bizarna zamjena, loš ritual. Onda kada nisu, onda se ni ne spominju kao problem – jasno.
U slavnom spotu "Jenny from the block" J.Lo tematizira teret slave i osude koji ide s istom, pogotovo u slučaju u kojemu je taj uspon bio vertikalan, od siromaštva do bogatstva (kao što je u njezinom slučaju), a s druge strane i ozbiljan teret slave u koju je nužno upisan gubitak privatnosti – gostuje ni manje ni više nego njezin tadašnji zaručnik – slavni glumac, Ben Affleck. Veza je u nekom trenutku propala, oni su nastavili sa svojim životima, brakovima koji su propali. On je u međuvremenu bio povezivan s ponekim ovisničkim ponašanjima, a njezin uspon i pozitivan role – modeling je sve više rastao.
Njihova je ljubavna priča duga gotovo dva desetljeća. Bennifer romansa započela je 2002. godine kada su glumili u romcomu "Gigli", a veza je procvjetala ubrzo nakon razvoda od Crisa Judda. Dominirali su vijestima kao jedan od najpoznatijih parova na svijetu tijekom te "prve runde" veze. Zaručili su se, i onda su nakon nepune dvije godine prekinuli. Razne priče iz njihovih intimnih krugova u tom su trenutku bile suglasne: kažu da je ona bila spremna na brak i djecu, a da se on nije mogao smiriti i očito to dovoljno (barem!) željeti kao ona. Prošlo je 17 godina i evo – ponovno su skupa. Oduševljena javnost nam govori dvije važne stvari o ljubavi, ideologiji i vjerovanju: ljudi žele bajku. I sam sam na toj adresi.
U ovoj nemoći u kojoj živimo (i životnoj i pandemijskoj) sve je jasnije da lijepe priče rade "dobar posao" - neovisno o tome što to nisu naše priče i neovisno o tome što se nama možda isti scenarij neće dogoditi. U ljubavni je narativ upisana ideja vječnosti, ideja povratka kao potvrde vrijednosti, kao potvrda da ljubav nas nije u stanju iznevjeriti i naravno, da je ona sama po sebi dovoljna, lijek, ozdravljenje (sami nastavite niz).
Slike povratka njih dvoje u tu igru, oduševljeno je prihvaćena i iz tog razloga što, kako bi to veliki Duško Radović rekao "svatko od nas ima nekoga koga nema", i možda čeka na još jednu (zadnju?) priliku, na zatvaranje ljubavi, na zatvaranje poglavlja, na novo poglavlje koje završava sretnim krajem. Nije to za osuđivati – u što vjerovati ako ne u mogućnost ljubavi i mogućnost sreće?
