‘Ljubav prema kolačima je najveća ljubav, ali volim sve kreativno‘

Mia je otvorena, kreativna i iskrena. Uz to, i hrabra i uporna. Vedra kao djevojčica, a ustvari ozbiljna poslovna žena. Svoje je snove prizvala u stvarnost vrlo rano, već sa 24 godine, kada je otvorila poznatu slastičarnicu i brunch bar „Meet Mia”. Kaže, bila je mlada i luda, i nije znala sve što je trebalo znati o poslu i pokretanju biznisa. Da jest, ne bi se nikad u to ubacila. Svi mi koji smo probali njene sendviče i slastice, na to možemo reći samo - sva sreća! Ponekad još uvijek mašta o nekom devet-do-pet poslu nakon kojeg odlaziš doma čistog uma, jer ovako na sebe zna preuzeti zadatke koje bi u normalnim uvjetima obavljalo nekoliko stručnih ljudi. Unatoč tome, vidi se da je riječ o osobi koja (iako kaže da slatko više ne jede jer joj je dosadilo) istinski voli ono što radi, koja je zaljubljena u svoj posao i način života koji neminovno ide sa time.

Mia Salman je svoj lokal otvorila sa samo 24, a već ga 6 godina uspješno vodi.

Nakon što provede previše vremena u njemu Zagreb je, kaže, počne „žuljati” , i nije joj bilo svejedno kada je korona prorijedila putovanja. Obožava Italiju i njihov „živčano-schillani” mentalitet. Kad putuje, naravno, interesira se za hranu i uvijek detaljno istraži gdje i što jesti, na sreću osoba koje putuju s njom. Kao i svatko iza čijeg imena stoji neki uspješan poslovni pothvat, napominje kako nije lako znati „isključiti se” - potpuno se opustiti i prepustiti odmoru, bez da stalno promišlja i brine svoju brigu. U njenom prekrasnom, prozračnom stanu koji se kupa u svjetlosti i zelenilu, razgovarale smo o svemu: o redizajnu lokala koji je na skorašnjem repertoaru. O knjigama, najdražim dućanima i važnosti prijateljstva. Već smo dovoljno upoznati s njenim ukusnim kolačima, ali ona nas je još više oduševila. 

Otkud ljubav prema kolačima? Kako se rodila?

- Oduvijek sam bila oko kuhinje i voljela probavati recepte iz maminih i bakinih kuharica. Još u osnovnoj školi sam radila neke jednostavne kolače po bakinim receptima (šalica ovog, šalica onog) i to mi je uvijek bilo zabavno. U našoj obitelji se uvijek radila hrpa različitih kolačića za Božić i rođendane i nekako sam uz mamu to jako zavoljela raditi. Kasnije sam se na putovanjima divila raznim lokalima s predivnim šarenim slasticama kojih kod nas tada nije bilo i uvijek mi je bila želja otvoriti nešto tog tipa u Zagrebu. I tako sam malo po malo doma probavala recepte, nakon faksa upisala KulIN i rodila se Meet Mia.

Obožava H&M Home s čijih stranica često naručuje dekorativne detalje.

Imate zaista prekrasan stan. Je li veća ljubav prema kolačima ili prema interijeru?

- Ljubav prema kolačima je najveća ljubav, ali inače volim sve što ima veze s kreativnošću (moda, slikanje, interijeri, keramika). Volim interijere i stalno na Instagramu i Pinterestu gledam razne profile sa svim tim divno uređenim prostorima. Svako malo premještam stvari i namještaj po stanu malo da promijenim, jer da se mene pita ja bih uređivala stan svakih mjesec dana. Uskoro krećemo u renovaciju lokala tako da ću se tamo moći malo poigrati i iživjeti.

I lokal je uređen skladno, ljupko, šarmantno...

- Poanta cijelog lokala je bila da to bude mjesto koje je ugodno i na kojem imaš osjećaj da si doma. Mjesto gdje možeš popiti dobru kavu, pojesti fino pecivo, sendvič ili kolač, da imamo u ponudi za svakoga po nešto u lijepom ambijentu. Mjesto koje je napravljeno po mom ukusu i standardima, uostalom to je mjesto gdje ja svaki dan pijem svoju kavu.

Koje su vas osobine vodile na putu do ostvarenja koje ste postigli? 

- Strast - upornost - izdržljivost - samopouzdanje. Strast prema ovom poslu je glavni pokretač svega, jer bez toga bi ideja o Meet Miji ostala samo ideja i nikada se ne bi razvila ova lijepa priča. Upornost koja me gurala da ne odustanem kad naiđem na neki problem, prepreku i neuspjeh, nego da uvijek idem dalje, nađem rješenje i smislim neki izlaz iz situacije. Izdržljivost i psihička i fizička, jer je ovaj posao fizički jako zahtjevan, a smjene u najjačim sezonama su toliko duge da uđeš u kuhinju po mraku i izađeš iz nje po mraku. Samopouzdanje jednostavno u kontekstu da znam da sam dobra u tome što radim i da vjerujem u sebe i svoje proizvode.

Koji dio vam je draži – ukrašavanje ili sam proces izrade kolača? Koji je važniji?

- Definitivno volim ukrašavanje, pogotovo kada mi klijenti samo daju neke smjernice, a ostalo prepuste meni. Tu se uvijek mogu izraziti, isprobavati kombinacije boja, likova, tehnika za ukrašavanje i to mi je baš gušt i najveseliji dio posla. Uvijek zabavan i drugačiji i onda je svaka ta torta nova i drugačija. Naravno, jako volim i smišljati nove kolače i njihov izgled, općenito taj kreativni dio ovog posla me jako ispunjava. Klijentima je važno i jedno i drugo, svima je bitno da je taj kolač fin, pun okusa i super mi je kada vidim kako ljudi primjećuju sve okuse u kolaču i način kako se ti okusi slažu jedan s drugim. Naravno prije nego što probate kolač, prvo ga vidite, i ako se dvoumite naravno da ćete uzeti onaj koji vam je ljepši i zato je bitno da je slastica lijepa i da jednaku pažnju posvetimo i ukrašavanju i okusima.

"Kad bi se mogli rodit na bilo kojem mistu", biste li opet izabrali Zagreb? Ako da, zašto – ako ne, zašto?

- Volim Zagreb, ali nekako me oduvijek privlači Italija, zaljubljena sam u tu zemlju. Jako volim Rim i način na koji ljudi tamo žive i druže se, njihov stil, način kako uživaju u hrani i vinu i sve bez pretjerivanja i kompliciranja. Sviđa mi se njihova sposobnost da od najjednostavnijih namirnica, bez kompliciranih priprema, naprave takva fantastična jela i slastice. Način na koji ih jednostavno boli briga za sve i bez truda stvaraju magiju.

Kako započinjete radni dan?

- S kavom! U mom životu ništa ne počinje bez kave. Ujutro čim se probudim, još žmirečki napravim kavu i tu imam svojih 20 minuta uživanja u miru i tišini prije nego što počne svakodnevni kaos.

Društvene mreže vole „gotov proizvod”. Vole ono lijepo, šareno, privlačno, atraktivno, nasmiješeno. No, život podrazumijeva i one manje lijepe situacije... Biste li podijelili s nama neku nesigurnost s kojom ste se suočili? Je li vam ikad torta ispala iz ruku u najgorem mogućem trenutku?

- Naravno da mi je ispala torta, ne samo jedna torta nego svi kolači za slatki stol na krstitkama za 60 ljudi. Nosila sam jednu veliku kutiju sa svim kolačima i tortama za slatki stol, i naravno uzela sam sve odjednom da ne moram dva puta do auta, ušla sam u restoran, nisam vidjela stepenicu, zapela sam i sve mi je ispalo. Da se razumijemo, ja sam to u padu pokušala spasiti pa sam se dočekala na koljena, nisam spasila ni kolače ni koljena. (smijeh) U svakom slučaju, ostavila sam sve u restoranu, vratila se u kuhinju i sve stvari koje smo imali pripremljene za idući dan smo ukrasili u stilu s krstitkama i uspjeli spasiti slatki stol.

Za biljke se, kaže Mia, nije uvijek jednostavno brinuti. No zelenilo koje u kombinaciji s drvom dominira stanom stvara specifičnu atmosferu zbog koje se trud isplati.

Kako se nosite s takvim situacijama?

- Iskreno, ja jako dobro funkcioniram pod stresom i lako mi je raditi u stresnijim uvjetima. U svim tim situacijama meni mozak radi 100 na sat i uvijek vidim i nađem rješenje. Samo uvijek treba imati neki ispušni ventil i način za opuštanje jer je neodrživo raditi stalno pod stresom bez da se ta energija negdje izbaci.

Koja vam je bila najveća prepreka na putu u vašoj karijeri, jeste li je uspješno nadišli ili se još uvijek borite s njom?

- Jedna od najvećih prepreka mi je bila to što sam počela jako mlada i nitko me nije shvaćao ozbiljno, a uz to sam radila kolače kojih u to vrijeme nije bilo na našem tržištu i svi su bili jako skeptični oko cijelog projekta. Više nemam problem s tim, prošlo je šest godina pa nisam tako mlada kao što sam bila tada. (smijeh) Sada mi je već puno lakše, cijela slastičarska scena se promijenila i način na koji kupci percipiraju kolače je drugačiji, već su se svi navikli na to da kolač nije samo šnita torte ili kremšnita, i jako su otvoreni isprobavati nove okuse i razne kombinacije okusa.

Potkrovlja su uvijek šarmantna, ali to posebno vrijedi za Mijin stan kojemu visoki i kosi strop daje na prostranosti.

Od toga da ne smijemo ništa, do toga da se od nas očekuje - sve. Kako je to biti žena u biznisu? Koje rodne stereotipe ste morali razbiti da biste u tome uspjeli?

- Pa uvijek se osjeti neka razlika u pristupu prema ženama nego prema muškarcima, nekako uvijek primjećujem da se suradnici obraćaju muškim kolegama jer misle da su oni ti koji stoje iza brenda, a ne ja, ali najbitnije je držati fokus i znati što želiš i jednostavno biti samopouzdan u nastupu, realno to je bitno bio ti muškarac ili žena… Sve dok znamo svoje ciljeve, trudimo se da ih dostignemo i budemo podrška jedna drugoj, svakoj od nas će biti lakše.

Koji su najljepši benefiti vašeg posla, zašto ga toliko volite?

- Moj posao uz to što je jako zanimljiv i kreativan, poseban je i po tome što smo uvijek dio najljepših i posebnih trenutaka u životima kao što su rođendani, vjenčanja, rođenja djece i slično. Dobijemo slike presretnih klinaca s tortama ili zahvale s vjenčanja na kojem su mladenci i uzvanici bili oduševljeni s kolačima, što je uvijek jako lijepo za čuti i vidjeti.

U svoj se novi dom uselila tik prije zagrebačkog potresa, nakon čega ga je morala potpuno renovirati.

Gdje se i kako najviše volite opuštati? 

- Svakako bih preporučila odlazak na neku radionicu, radionicu keramike, slikarstva ili kulinarstva, nije bitno. Uzmeš frendicu i odete slikati uz vino ili izrađivati šalice. Za mene nema boljeg opuštanja nego raditi nešto tako kreativno, a i sve svoje radove možeš ponijeti i koristiti kasnije (ili pojesti, ovisno na kakvoj si radionici bila). Ili, ako ti se baš ništa ne da, uvijek možeš leći uz dobru knjigu, mirisnu svijeću i hranu iz dostave - kod mene obje opcije pale, ovisno kako sam raspoložena!