Foodie Love

Ma kakav Tinder: aplikacije za dejtanje koje će oduševiti foodije

30. ožujak 2020.
Fotografije: Profimedia; Getty Images
Petra Miočić
Petra Miočić

U svakome od nas postoji barem jedan djelić koji uživa u pričama čiji završeci ostavljaju dojam sretnog nastavka. Princ i princeza koji zbog roditeljskih prepirki nisu imali šanse, princ zaljubljen u dobrodušnu seljanku ili kraljevna odlučna u namjeri da se uda za svinjara dobra srca. Sve su to tropi u kojima prepoznajemo bajke. No "pogledi su im se susreli dok je ona od sendviča do usta razvlačila sir, a on se, umakom umazan, borio s prevelikim hamburgerom" baš i ne miriše na romantiku, zar ne?

Doista, tko bi htio odabrati partnera samo prema njegovim prehrambenim navikama? Da ne živim u sretnoj mesojednoj simbiozi meni, hranidbenoj izbirljivici, informacija o tome što moja potencijalna srodna duša voli vidjeti na tanjuru značila bi kudikamo više od glazbe koju sluša, filmova u kakvima uživa ili knjiga koje (ne) čita. Sličnog je razmišljanja, očito, bila i španjolska redateljica i bivša food bloggerica Isabel Coixet čija je serija "Foodie Love" prva španjolska koprodukcija prikazana na HBO-u.

U osam polusatnih nastavaka Coixet niže priču nadahnutu svim profinjenim restoranima što ih je posjetila, ali i neobičnim mjestima na kojima se zatekla, a premisa je sljedeća – dvoje relativno mladih ljudi u srednjim tridesetima, previše zaposlenih da bi voljeli, ali dovoljno entuzijastičnih da bi svaki slobodan trenutak provodili isprobavajući granice svojih okusnih pupoljaka, upoznaje se preko neke čudne kombinacije aplikacije za dejtanje i ocjenjivanje hrane. Suludo! Ili možda ipak ne? Serija koja inspirira koliko pričom toliko i prekrasnim kadrovima hrane u Španjolskoj je već nominirana za jednu od najvažnijih filmskih nagrada, Feroz, a mene je navela da se zapitam – kakve još neobične aplikacije za pronalazak partnera postoje? I postoje li uopće?

S obzirom na desetljetnu "zauzetost", moje znanje o tom području počinje i završava s Tinderom. Svajpaš lijevo, svajpaš desno… Prema posljednjim podacima, lani je samo u Americi svoje "odsvajpalo" 7,8 milijuna korisnika što Tinder ponovno postavlja na vrh ljestvice najpopularnijih aplikacija za upoznavanje. Ne želeći ulaziti u psihologiju njihova korištenja, potpuno nezainteresirana za moralistička pitanja poput "jesu li tamo samo ljudi željni usputnog seksa" ili "uništavaju li takve aplikacije smisao upoznavanja i osobnog kontakta", odlučila sam provjeriti što još internet može ponuditi.

Razmišljajući o temi sjetila sam se pomalo bizarnog Christian Minglea koji se svojevremeno neprestano reklamirao na, ni manje ni više nego Food Networku. Bila je to aplikacija namijenjena upoznavanju ljudi koji njeguju i dijele strogo kršćanske vrijednosti i obvezuju se da će iste poticati kod svojeg partnera te u istom duhu odgajati buduću djecu. Toliko o seksu…

No već kratko pretraživanje internetskih bespuća donijelo mi je prvi pravi pogodak – "Sizzl" – jer ništa ne kaže "volim te" kao miris frigane pancete rano ujutro. Ova se aplikacija, naravno, ne shvaća posve ozbiljno, a meni je osmijeh na lice izmamila time što, umjesto da se raspituje o mojim političkim ili vjerskim stavovima, želi znati preferiram li pancetu od svinjetine ili puretine (kao da dvojba uopće postoji) i volim li je hrskavu, sirovu ili pečenu. Aplikacija kojoj se nikad ne bih pridružila (iako pozdravljam njezino postojanje) svakako je "SaladMatch". U suštini je to vrlo dobro osmišljena marketinška kampanja lanca JustSalad iz New Yorka jer njihovim klijentima omogućuje da, ovisno o tome kakvu salatu vole, koji njihov restoran i u koje doba dana posjećuju, pročešljaju kroz niz drugih na salatu orijentiranih samaca. Tko zna, možda umjesto srodne duše pronađu nekoga tko će im prije povratka u ured reći da imaju malo zelenjave među prednjim zubima. A i to se cijeni…

Aplikacija "Sizzl" me oduševila – jer ništa ne kaže "volim te" kao miris frigane pancete rano ujutro

Od ostalih hrani usmjerenih aplikacija najsimpatičnijima su mi se učinile "GlutenFree Singles" za ljude koji, naravno, ne konzumiraju gluten i od svojeg partnera očekuju isto (što me pomalo podsjetilo na strogu retoriku Christian Minglea) i "Hot Sauce Passion" za ljubitelje, naravno, ljutih umaka koji ima i book club za posjetitelje željne umnih razgovora i dio za camchat -pa svakome po osobnim preferencijama…

Postoji, uvjerila sam se, oveći bazen aplikacija u koji tražitelji partnera mogu zaroniti. Postoje one samo za farmere, za ljubitelje visokih ljudi, za poklonice i poklonike bradatih muškaraca, postoji čak i "Tindog" pomoću kojeg, zateknete li se u Americi, možete potražiti kvartovskog kompića svojemu kućnom ljubimcu. No bilo je i čudnih pronalazaka, poput "ClownDatea". Nakon njega postaje jasnije odakle izvire taj nerazumni strah od klaunova ili "GhostDatea" za ljubitelje paranormalnog zainteresirane za izlaske s povratnicima na ovaj svijet… Izbor je, daje se zaključiti, ogroman, šarolika paleta pa ostaje nejasno zašto je Drakula u najnovijoj televizijskoj interpretaciji obroke tražio na Tinderu. Na nekom od "grab a vampire" aplikacija sigurno bi polučio mnogo bolji uspjeh.