Plus size manekenke bile su i ostale tema i "predmet" zgražanja modnih (ne)znalaca i modnih amatera te šireg spremnog i osuđivački raspoloženog auditorija. Uvrijedljiv je taj muški pogled, i ženski pogled spram djevojaka koje ne zadovoljavaju imaginarnu brojku koja ih svrstava u kategoriju "lijepih" i poželjnih. Modni znalci su samo preuzeli što im je takozvani imperativ industrije naredio. Zaboravili su da ta vrst dogovora je prvenstveno dogovor. Društveni, korporativni i da kao takav se da razvrgnuti, promijeniti, nadopuniti. Nadopuniti kilama, svakako. I da to nije problem. Nema "autentično lijepe" stvari, osobe, pojave. Mi tome dajemo i oduzimamo značenje. Mi, ljudi – vječiti sukreatori tog "pogleda".
Muškarci nisu izuzeti osude, prijekora niti omalovažavanja – tog ˝Trio˝ paketa koji dolazi iz iste simbioze patrijarhata, konzumerizma, nakaradno postavljenih estetskih mjerila. Naviknuti na apriornu poziciju moći u odnosu na žene, i u trenutku kada doživljavaju sličnu ili jednaku torturu od imaginarnih, a posljedično i stvarnih aktera i pronositelja "zakona standarda lijepoga", oni se puno više ustručavaju izaći s tom temom, otvoriti se i/ili potražiti pomoć. Nije to samo slučaj s pitanjima i problemima tijela, tu je i odnos spram ekonomske torture, hijerarhijskih psiholoških iživljavanja, i ne zaboravimo – silovanja.
Da, muškarci su žrtve patrijarhata, po nekim teoretičarkama možda i prve žrtve jer su naprosto - sprovoditelji tog imaginarnog i okrutnog zakonodavstva i vrijednosti.
Modna industrija nije pomogla. Dizajneri sve češće zagovaraju androginost, ali "sve ove kolekcije koje prihvaćaju ženstvenost pokazuju je na vitkom ili mišićavom muškom tijelu", kaže dr. Ben Barry, izvanredni profesor za jednakost, raznolikost i inkluziju na Sveučilištu Ryerson University School of Fashion. Kada je riječ o promjeni načina na koji razmišljamo o muževnosti, kaže da bi veća tijela mogla biti sve više stigmatizirana.
"Muškarci mogu nositi haljine i čipku i štikle, ali moraju biti mršavi." U 2019. godini na dekorativne proizvode, muškarci su navodno potrošili oko 55 milijardi dolara. Ipak, ostaje i dalje jednaka nevoljkost prisutna u raspravljanju o imidžu. Ako muškarci govore o takvim stvarima, njihova muškost i seksualnost mogu se dovesti u pitanje. Udari na "muški ego" i strah od poniženja prevelika su kocka s kojom i dalje većina momčića ne želi igrati.
