Heartstopper

Netipična teen drama koja zaustavlja srce

13. svibanj 2022.

Fotografija: Netflix 

Veliki hit na Netflixu zadnja dva tjedna tinejdžerska je serija "Heartstopper", adaptacija istoimenog romana u stripu Alice Osman. Započet kao omanji projekt čiji uspjeh nitko nije očekivao, serija je preko noći doživjela pravu eksploziju – gledanost je ogromna, kritika je oduševljena, a publika želi još epizoda. Istražili smo po čemu se ova serija ističe u moru srednjoškolskih dramskih serija i romansi.

Već je tijekom prve epizode jasno da "Heartstopper" nije tipična teen drama. Za razliku od većine drugih tinejdžerskih serija, centralnu skupinu likova sačinjavaju LGBT+ tinejdžeri, likovi kakvi su u drugim serijama ili na marginama, ili potpuno krivo prikazani, ili se ne pojavljuju. U žanru koji ima stvarno bogatu povijest i koji je iznjedrio tolike televizijske uspješnice, ovi su likovi oduvijek na meti narativnih klišeja: osim što služe gotovo isključivo kao meta za pošalice te ih se prikazuje kao asocijalne čudake, često ih se gura u stereotipne toksične situacije poput ljubavnih trokuta, silovanja, suicidalnih sklonosti, tučnjava i zaljubljivanja u školske nasilnike. Lezbijke su uvijek muškobanjaste, gej muškarci uvijek su vrištave karikature ili su promiskuitetni, nebinarni pojedinci ne postoje, biseksualni ljudi nekad čak i postoje, ali trajnu vezu imaju samo s osobom suprotnog spola, trans osobe bave se prostitucijom itd. Naravno, ovo vrijedi samo za serije u kojima se LGBT+ likovi uopće pojavljuju, jer u brojnim serijama koje su izlazile godinama apsolutno su svi likovi heteroseksualni i cisrodni pojedinci, kao što je slučaj s popularnom i problematičnom "Teorijom velikog praska". Životi LGBT+ likova, a posebno njihove ljubavi, prikazani su uvelike tragično i beznadno (ako su uopće prikazani), šaljući jasnu poruku: biti LGBT+ znači u startu biti osuđen na tragičan rasplet ili neodrživu ljubav.

I dok se reprezentacija LGBT+ tinejdžera u dramskim i romantičnim serijama bar donekle popravila unazad nekoliko godina (izvrstan je primjer "Sex Education", o kojoj smo već pisali, kao i treća sezona norveške uspješnice "SKAM" iz 2016.), rijetko koja serija to čini s toliko inteligencije, senzibiliteta i topline kao što to radi "Heartstopper". Ovo je jedan od rijetkih primjera istinski zdrave, neproblematične, prekrasne ljubavne priče koja se ne zapetljava ni u jedan filmski klišej.

U seriji pratimo Charlieja i Nicka, tj. razvoj njihove srednjoškolske romanse, a serija obojici daje podjednak prostor dok istražuje njihove osobne priče. Za Nicka odnos s Charliejem predstavlja nešto sasvim novo, prvi put da mu se svidio dečko i početak puta prema otkrivanju vlastite biseksualnosti. Za Charlieja pak, koji se na početku serije nalazi u tajnoj vezi sa školskim nasilnikom Benom, odnos s Nickom predstavlja prvo zaljubljivanje u nekoga tko ne umanjuje njegov osjećaj vrijednosti, nije nasilan, i zapravo mu je više stalo do njega nego do toga što će ostatak njihove škole misliti. Ovaj je scenarij u LGBT+ filmovima i serijama gotovo neistražen: snaga ormara (odnosno, straha) uvijek je jača od snage ljubavi. Ako je jedan od likova otvoren po pitanju svoje seksualnosti, a drugi nije, njihova veza gotovo po defaultu ne može biti održiva. Razlika između likova jednostavno je prevelika za premostiti, jer jedan nije načisto sa sobom, dok drugi jest. I u stvarnim je odnosima ovakva konfiguracija česti kamen spoticanja za LGBT+ parove jer označava raskorak u zrelosti i količini samoprihvaćanja koja rezultira time da osobe na kraju odlaze u suprotnim smjerovima.

Ovaj je scenarij u LGBT+ filmovima i serijama gotovo neistražen: snaga ormara (odnosno, straha) uvijek je jača od snage ljubavi

"Heartstopper" pak daje jednu drugačiju, slobodniju i optimističniju verziju ove priče. Iako se Nick s Charliejem prvo viđa u tajnosti, kako pratimo njegov proces prihvaćanja vlastite seksualnosti te ljubavi koju osjeća prema Charlieju, tako dolazimo i do njegovog zaključka da mu je ta ljubav bitnija od toga što će drugi reći. Iako ovaj optimistični scenarij možda nije slika stvarnosti kakva ona u većini slučajeva jest, posebno u konzervativnijim sredinama kao što je i naša, ljepota u njoj leži upravo u mogućnosti da rekonfigurira postojeći svijet. Ona ne stavlja naglasak na tragediju nečijeg postojanja kao LGBT+ osobe, nego na snagu koju takve osobe imaju i njihovu hrabrost da nadiđu vlastite strahove i stanu iza nečega za što se vrijedi boriti.

Svijet "Heartstoppera" nije isključiv ni prema kome – zastupljeni su pojedinci svih rodova i svih seksualnosti, kao što to i jest slučaj u svim stvarnim školama. Svi su ustaljeni srednjoškolski arhetipi tu – popularna djevojka, učitelj-mentor, kapetan sportske momčadi, krdo budućih alfa mužjaka, samozatajni kreativci, štreberi i odmetnici, a tu je i nekoliko drugih romansi. Ono što "Heartstopper" radi drugačije sa svojim likovima je da ih stavlja u dosad slabo istražene kontekste za ovaj žanr, te tako likovi koji su u drugim serijama samo humoristična olakšica postaju protagonisti oko kojih se centriraju sva bitna zbivanja u školi. Ovako se istražuju priče koje su dosada bile slabo zastupljene u popularnoj kulturi, i to na vrlo originalan način, jer ovi likovi su sve samo ne plošni i dosadni. Topli kadrovi često se prožimaju crtežima i sličnim grafičkim intervencijama koje daju element fantastičnog i produbljuju već ionako razigranu dinamiku između likova.

Filmovi i serije s kojima odrastamo nisu uvijek slika toga kakav svijet jest, ali i dalje uvelike oblikuju našu percepciju svijeta. Za sve generacije LGBT+ pojedinaca koji su odrasli s beznadnom slikom svijeta kakvu su nudile serije koje su gledali, ovo je nažalost značilo odrasti sa slikom svijeta bez budućnosti. Jedan od pokazatelja tragičnosti naše društvene stvarnosti jest činjenica da najveći dio stope tinejdžerskih samoubojstava čine upravo LGBT+ tinejdžeri. Nijedan tinejdžer ne bi trebao biti doveden do samoubojstva, a ponajviše ne zbog toga što mu se sviđa netko koga mu okolina nije propisala. Nijedan tinejdžer ne bi trebao izgubiti obitelj, prijatelje ili život zbog toga što nekoga voli. Nijedna osoba ne bi smjela imati pravo nekome uskratiti ljubav ili joj negirati postojanje. Pa usprkos tome, te se stvari događaju na dnevnoj bazi, konkretni ljudi postaju dijelovi statistike, njihove se priče zaboravljaju, a njihovi životi zanemaruju.

Postoji nešto neizmjerno olakšavajuće u spoznaji da današnji tinejdžeri ipak mogu odrastati s jednom zdravijom slikom svijeta

"Heartstopper" govori o onim katarzičnim, gotovo biblijskim dimenzijama ljubavi, o mogućnosti ljubavi da premosti svjetove, da pobijedi strah, da spoji nespojivo, da istinski mijenja svijet. Ako vam se ovo čini kao klišej, to je do zadojenosti heteroseksualnim sadržajem u filmskim romansama, jer u LGBT+ romansama ovakva slika ljubavi još uvijek nije dovoljno istražena, ali "Heartstopper" ukazuje da nije zbog toga manje stvarna. Ova serija svojim likovima daje upravo onakvu srednjoškolsku ljubav kakvu društvo stvarnim tinejdžerima pokušava uskratiti. U današnjem svijetu svjedočimo sustavnoj represiji LGBT+ zajednice, osudama queer umjetničkih praksi od strane crkve i korumpiranih državnika, neumjesnim komentarima još neumjesnijih političara, a sve prije još jednog mjeseca ponosa koji nas podsjeća na žrtve koje je LGBT+ zajednica pretrpjela kroz povijest dok je pokušavala izboriti bolja prava za sve ljude. Uzevši to u obzir, postoji nešto neizmjerno olakšavajuće i divno u spoznaji da današnji tinejdžeri ipak mogu odrastati s jednom zdravijom slikom svijeta, slikom punom ljubavi, nade, ljepote i optimizma – slikom svijeta kakav bi on trebao (i mogao) biti.