Teško je napisati osvrt na božićni film "Falling for Christmas" s Lindsay Lohan u glavnoj ulozi, a ne spomenuti njezin put od dječje zvijezde do posrnule ovisnice koja zbog svog problematičnog ponašanja gubi poslove, kredibilitet i najplodnije godine karijere. Čim se spomene Lindsay Lohan, malo tko se ne može prisjeti tabloidnog orgijanja nad njezinim životom i odlukama. Rado bih za to optužila samo okrutne jeftine medije, ali Lohan je dobrano sudjelovala u tom javnom užasu, uništavajući jednu dobru priliku za drugom. Prije desetak godina sama Oprah Winfrey pokušala je, tada još vrlo mladoj glumici, ponuditi obilno financiran put iskupljenja, ali uzalud - osobni problemi su prevladali.
Dobro se sjećam paparazzo fotografija pijane Lindsay za volanom, Lindsay pod utjecajem nekakvih medikamenata na ulici ispred noćnih klubova. Lindsay u kombinaciji s jednako problematičnom Paris Hilton u nekom čudnom poluprijateljskom - poluneprijateljskom odnosu. Sjećamo se i Lindsay "skurene" kose u prvim redovima modnih revija, kako se daje na milost i nemilost okrutnom modnom svijetu koji na njoj želi zaraditi klikove, ali će je također izmasakrirati kritikama jutro poslije. Dobro se sjećam i Lindsay na bazenu jednog hotela u Miamiju: ta je djevojka jedan od rijetkih celebrityja na koje sam imala priliku nabasati. Bio je to nevjerojatno tužan prizor: ona okružena "prijateljima" na nekakvom baldahinu uz vodu, u kupaćem kostimu s nanogicom za kontrolu kretanja ili pak unosa alkohola. U svakom slučaju, pred mojim je očima bila potpuna propast bivše dječje zvijezde, kojima se i inače, tradicionalno, loše piše u najvećem broju slučajeva.
Čini se da je kombinacija prerane slave, nedostatka pravog djetinjstva, roditeljske kontrole i brige te zamagljivanja stvarnih vrijednosti kroz velike novce i gomilu ulizica na putu slave sasvim dovoljna da uništi i najtalentiranije od njih. Drew Barrymore je tako desetljećima progovarala o kokainu koji je probala s dvanaest godina, Macaulay Culkin, vjerojatno najuspješniji glumac u dječjoj dobi, mnogo je puta proglašavan mrtvim ili gotovo mrtvim od raznih ovisnosti. Selena Gomez i Miley Cyrus i dalje se bore s izazovima preranog izlaganja okrutnom oku javnosti i još okrutnijim industrijama. Većina njih ima kompleksne odnose s roditeljima s kojima ili ne razgovaraju ili su zakonski tražili emancipaciju. Lohan nije iznimka. Ona je žena koju su i roditelji, tabloidi i industrija toliko izmučili pa sada svi navijamo da se uspije vratiti na trag stare slave i uspjeha.
Možda bi tekst o filmu "Falling for Christmas" funkcionirao i bez ovog razotkrivajućeg uvoda, ali u tom bi slučaju osvrt na ovu sladunjavu ispodprosječnu romantičnu komediju u kojoj nema ničeg originalnog ili inspirativnog (osim povratka Lohan), bio kratak i s niskom ocjenom. Glumica je potpisala ugovor s Netflixom za više filmova, pa nam ostaje nadati se da je ovo božićno izdanje marketinška proba producenata zaduženih za "projekt Lohan". Doista, s tim valovima umjetne crvene kose koji joj sežu do struka u tridesetšestoj godini života, u nekoj besmislenoj infantilnoj maniri, odjevena u crveno ili zeleno kako priliči provincijalnom pogledu na Božić, s neospornom karizmom i televizičnošću, Lohan je odličan izbor za niskobudžetnu sapunicu lošeg scenarija prepunu klišeja, jer samo je ona održava na razini gledljivosti.
Kao u nekom scenarističkom omažu bivšoj prijateljici Paris Hilton, Lohan glumi bogatu nasljednicu skupih hotela u neodređenim planinama u Americi koje valjda glume Aspen. Kako produkcija nije imala novaca za Aspen, a ni za Alpe, scene na snijegu toliko su stravično raspisane da za ikoga iznad deset godina gledanje predstavlja apsolutno mučenje.
Lindsay Lohan igra lik Sierre Belmont, razmažene bogatašice koja u ski resortu hoda u visokim petama, praćena modnim i beauty asistentima. Teško je u tome razaznati lik glumice koji smo godinama promatrali od lika kojeg je utjelovila. Iz nekog nerazjašnjenog razloga hoda s influencerom (kojeg dozlaboga pretjerano, ali ne bez nekog šarma igra George Young) te inzistira na toj vezi kao spasonosnom rješenju za probleme svog identiteta. Ona, naime, ne želi biti samo tatina princeza, ona želi nešto više. Ali, što? To se tek treba doznati. Odgovor će dakako, u maniri romantičnog sitcoma iz devedesetih, vrlo nemoderno i pomalo iritantno biti - Prava Ljubav - ali ne s ljigavcem koji je spreman za sve ne bi li opalio dobar selfie, već sa samohranim ocem male latino djevojčice koji pomaže cijeloj zajednici, zauzvrat ne očekujući ništa. Mogao bi se napisati doktorski rad o ovakvom iskorištavanju pripadnika rasnih manjina (ako je latino zajednica uopće manjinska, no Hollywood je i dalje tretira kao da jest). Chord Overstreet, otac slomljenog srca i plave kose, mogao bi vam biti poznat iz dobre muzičke serije "Glee". Nažalost, u ovom filmu je jednostavno loš, posve utopljen u slabašna performativna očekivanja ekipe koja je film očito gradila samo da bi Lohan provela sat i pol na ekranu. I to im je, sudeći prema Netflixovim brojkama, bio odličan potez: "Falling for Christmas" je cijeli studeni visoko na trending ljestvici filmova.
Zašto "falling"? Otkrit ćemo uz spoiler alert:
Sierra, dakako, pada niz planinu, što publika, vjerujte mi, jedva dočeka jer ta nezgoda označava kraj specijalnih efekata za koje producentska kuća ovaj put nije izdvojila dovoljno novca. Ne brinite se: nema smrti, nema čak ni krvi, ali tu je dobra stara amnezija nakon koje će Lohan učiti kako pospremati krevet, prati wc školjku, biti dobra pomajka i u konačnici, nakon niza Pepeljuginih poslova koji su u 2022. predstavljeni kao simbol dobrog karaktera, zasluži ljubav dobrog, a ne lošeg čovjeka. Najbolje scene filma više su nego jeka stare komedije "Overboard" sa senzacionalnom Goldie Hawn i nestvarno dobrim Kurtom Russellom. Ako želite pogledati nešto doista smiješno i feel good ovog Božića, radije potražite taj sjajni isječak osamdesetih.
U više nego očekivanom raspletu radnje koji vam neću otkriti (ali kao da i jesam), Lohan prolazi situacije koje na trenutke podsjećaju na "Sam u kući", a na trenutke na nedjeljne melodrame Danielle Steele. Sve je posuto ofucanom božićnom prašinom (jelke, svjećice, Djed Mraz izbijeljenih zuba, saonice, Badnjak, rasna različitost u odabiru sporednih junaka) i jako lošim prikazom mode (valjda kao neka vrsta omaža Lohaninom reality korijenju).
Ne znam bismo li se trebali osjećati dobro zbog Lindsay jer konačno opet glumi - ili loše, jer je ovo plafon vjere jednog studija u njezine kapacitete. Nadajmo se da je Netflix planirao, ako već dokaže da se može pojaviti na setu, naučiti tekst i biti pristojna i profesionalna, dati Lohan više zadataka. Kao što se nažalost u određenim kadrovima moramo "prisjećati" njezinog lica zbog očitog pretjerivanja s operacijama koje su umrtvile ono čime glumice stvaraju lik (što je zaista nezgodno za spominjati, ali je zaista važno na to gledati kao na upozorenje), tako se, na sreću, prisjećamo i činjenice da je Lohan, čak i za vrijeme svih problema koje je imala, bila talentirana. Navijamo da ćemo to uskoro vidjeti na ekranima.